Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rasuloianarhija

Marketing

Čaj

ovo lito smo ja i anja otkrile kuću čaja u Splitu.I uživile smo se skroz :).Kupile smo tri vrste čaja i stalno ga pravile i nosile bocu od litre svagdi sa sobom...:)...Danas sam opet bila u toj Kući i kupila predobar Summer tea od maline.josh se uvik ubijan u ispijanju.:)
Mislim da svi vole čajeve jer ima toliko vrsta i ne možeš da ne nadjes barem jedan koji ti se svidja.Za razliku od kave koju dosta ljudi ne voli.Te dvije kulture su u pravom smislu "kulture" jer imaju zanimljivu povijest i prati ih cijela umjetnost spravljanja ( određene temperature,određena količina itd..) i naravska stvar -ritual ispijanja.
ne moram ni spominjat da je čaj jako zdrav.yes
Preporuka: Odite u Split.Kraj Grgura,u bosanskoj ulici se nalazi Kuća čaja pa malo razgledajte :)


Riječ ČAJ nastala je od kineske riječi, koja se u raznim dijelovima Kine različito izgovara; od ČA’, TSA’, do TSE’. U Europu je stigla preko Rusije kao ČAJ, kako i mi kažemo, a preko Nizozemske i Velike Britanije kao TEA, TEE, THE’ i TE. Svi čajevi potječu od istog grma zimzelene biljke koja ima latinsko ime Camellia sinensis. Čajeve dijelimo na crni, zeleni, crveni i bijeli, što je rezultat tehnološkog procesa proizvodnje. Zeleni je obrađen samo parom da se ne bi uništili enzimi i potom se suši na zraku ili valjcima. Budući da nema procesa oksidacije i fermentacije, on zadržava svoju zelenu boju i gotovo sve druge dragocjene sastojke. Suprotno tome, crni čaj je fermentiran, a proces oksidacije toliko je odmakao da se boja pod utjecajem enzima promjenila u gotovo crnu. Kada se pripremi, on djeluje tamno, ponekad crvenkasto. Bijeli čaj vrlo je rijedak (samo neke oblasti Kine), ali nije bijele boje kao mlijeko, već bezbojan, tj. proziran.




Zeleni čaj već je tisućljećima vrlo cijenjen napitak u azijskim zemljama, ne samo zbog svog osvježavajućeg i aromatičnog okusa, već i zbog toga što je iznimno zdrav. U 12. stoljeću biljka Camellia Sinensis uvezena je iz Kine u Japan i od nje se počeo proizvoditi zeleni čaj. Zeleni čaj obrađuje se samo parom da se ne unište enzimi, te se potom suši na zraku. Budući da prilikom toga ne dolazi do procesa oksidacije i fermentacije, zadržava svoju zelenu boju i gotovo sve dragocjene sastojke. Svakodnevno pijenje zelenog čaja pripada današnjoj kulturi Japana, u kojoj je najmanji postotak oboljevanja od raka. Zanimljivo je da Japanci ne fermentiraju čajeve, stoga su svi njihovi zeleni (Sencha, Bancha, Gyokuro, Gabalong).

Od 17 stoljeća vode se medicinska istraživanja o zelenom čaju, koja su pokazala da sadrži vitamine A1, B2, B12, C i E, kao i mnoge minerale i elemente u tragovima. Također, čisti tijelo od otrova, smanjuje bolove kod problema sa želucem i crijevima, smanjuje masnoću u krvi, dobar je za srce i tlak, spriječava arteriosklerozu, dobar je protiv upala, normalizira rad štitnjače, pospješuje krvotok i regeneraciju kože, povisuje mentalnu i tjelesnu aktivnost, djeluje protiv depresije, pospješuje ozdravljenje jetrenih bolesnika, dobar je za reumu, a zbog floura kojeg sadrži spriječava karijes. Prema najnovijim istraživanjima zeleni čaj sadrži EGCG (EpiGalloCatechin Gallate) koji smanjuje stanice raka, što ga čini uspješnim u borbi protiv raka i Hepatitisa. Dobar je za sportaše jer pospješuje njihovu tjelesnu aktivnost, povećava koncentraciju, motivaciju i izdržljivost. Otkriven je i njegov učinak na mršavljenje. Zeleni čaj ubrzava izmjenu tvari, pospješuje probavu, stimulira razgradnju masnoća i čisti organe od toksina.

Zeleni čaj priprema se da bude jači, ali ipak bi ga trebalo procijediti nakon dvije do tri minute. Isti listići mogu se upotrijebiti i drugi put, ali ih treba duže ostaviti u vodi (oko 5 minuta). Posebnost kod pripreme zelenog čaja je da proključalu vodu prekrijemo listićima tek kad se ohladi na oko sedamdeset stupnjeva.


Najpoznatija i najraširenija vrsta čaja je crni čaj. Nakon branja, listići se rašire u tankom sloju i puste da venu 12 do 18 sati. Tako omekšani listići zarolaju se, prilikom čega membrane lisnih stanica pucaju, a sokovi i eterična ulja izlaze iz njih. U procesu fermentacije, pod utjecajem enzima, listići gube prvotnu trpkost i razvijaju karakterističnu boju i aromu. U trenutku kad su aroma i okus čaja potpuno razvijeni, daljnja fermentacija se prekida prženjem listića u velikim pećima. Time se fermentirani sokovi puni arome sasuše na površini listića i ostaju tamo sve dok ih ne uronimo u šalicu vrele vode. Na kraju procesa, odvajaju se cijeli listići od pokidanih i od prašine, te se čaj sortira prema kvaliteti. Kada se pripremi, on djeluje tamno, ponekad crvenkasto.

Istraživanje je pokazalo da osobe koje piju crni čaj imaju 50% manji rizik od koronarnih srčanih bolesti. Japanski znanstvenici vjeruju da pijenje crnog čaja bogatog antioksidansima i flavonoidima povećava rastezljivost krvnih žila, što dovodi do boljeg protoka krvi. Brojna istraživanja ukazala su na pozitivne učinke konzumacije crnog čaja, kao što su snižavanje razine kolesterola, smanjivanje rizika pojave krvnih ugrušaka i popravljanje funkcije krvnih žila.


Bijeli čaj rijetka je vrsta čaja, jer se proizvodi samo u nekim područjima Kine. Stoljećima je poznat kao čarobni sastojak od kojeg se postaje mlađi, čak je smatran glavnim sastojkom "eliksira mladosti". Za njega se odabiru samo najfiniji, najmlađi listići i pupoljci, još prekriveni kratkim bijelim dlačicama. Zbog tih dlačica, osušeni listići su srebrnkasto-bijele boje i od tuda potječe i ime bijeli čaj. Nježni se listići minimalno obrađuju, tako da se ispare i osuše, prilikom čega ne dolazi do povenuća, rolanja niti fermentacije. Zbog minimalne obrade i pomne selekcije najmlađih listića, bijeli čaj je još bogatiji antioksidansima od zelenog, no za razliku od njega u okusu nema niti malo trpkosti. Dobiveni napitak je blage zlaćane boje i delikatnog osvježavajućeg okusa.






Post je objavljen 12.09.2006. u 18:44 sati.