posudila sam u knjiznici antologiju spanjolske poezije.Na brzinu sam je prelistala i nasla dvije krasne pjesme.
Malo poezije za ova ubitačna nedjeljna poslijepodneva:
Lijepe oči bez vida,o topazi
svjetlosti mrtve,lune u kristalu,
blizanke tužne,beskrajni prolazi
vode vas,njišu kao zipku malu
vizija tajnih,znamenja i slutnja
svijeta što tone.Pred vama se stvara
od tmine mnoga staza mračna,mutna,
što maglu žive svjetlosti razara.
Lijepe oči bez vida,kada gleda
anđeo svijetla u vas sjaj blistavi,
uzdasima se bestjelesnim preda,
vid bez očiju uputi tvrđavi
božjoj i pripjev,sladak poput meda,
na liri svira o vječnoj ljubavi.
Miguel De Unamuno
Opet me uhvatila neka romantika.
I još jedna,nije ljubavna.Iako bi se moglo čak i reći da je.Naravno,u tom slučaju je jedan posve drugi vid ljubavi.
Ni ta ljubav nije izvan prave Ljubavi niti je Ljubav izvan ljubavi.if u understand me ....
Rastvorite taj stih
Oduzmite mu ukras rima
metar,kadencu,
pa čak i samu ideju.
Otpuhnite riječi
pa ako poslije toga nešto ostane,
to će
biti poezija.
Što znači
ako je zvijezda
daleko
a ruža
uništena?
Svejedno ćemo težiti
za sjajem i mirisom.
Leon Felipe
Post je objavljen 24.09.2006. u 19:28 sati.