rant
30.06.2007., subota
definition for the day
 Slightly Fucked (up) Science fiction is the bratty kid resulting from the marriage between Metaphysics and Romance. The child was born out of wedlock, however, and was put up for adoption–to be raised by a radio tinker and amateur rocketry enthusiast who happened to live in an abandoned nuclear powerplant. Definiciju smislio Alan DeNiro. |
- 08:03 - rantaj (0) - nosi doma - #
29.06.2007., petak
Dan europskog sela roda
 Ako ne znate što bi ovaj vikend sa sobom, odite se provozati biciklom.Sutra je biciklijada SISAK- ČIGOĆ 2007 (polazak u 10:15 sati ispred željezničkog kolodvora u Sisku), imaju i zanimljivu nagradu - vrijedan sportski bicikl. Sudjelovanje će vas doći 30 kuna, za koje ćete dobiti pravo sudjelovanje u nagradnoj igri, obrok, jedno piće i poklon suvenir. A na kolodvor možete stići i "ČIGOĆ – EXPRESSOM" koji kreće u 09:10 s glavnog kolodvora u Zagrebu s mogućnošću prijevoza bicikla (povratna karta 25,00 kn odrasli, 15,00 kn djeca 4-12 godina), a u Sisak stiže u 10:05. (Povratak «Čigoć expressa» u 18:10 iz Siska za Zagreb, dolazak u Zagreb u 19:10). Za one kojima se ne da voziti bicikl, proslava 13. Obljetnice proglašenja sela Čigoć «Europskim selom roda» ima i cool program. Koji možete vidjeti ovdje. Ja ću samo izdvojiti puštanje mladih sova u prirodu, promatranje roda iz ptičje perspektive – dizalica platforma i, zar ste sumnjali, Bitanga i princeza-streličarski turnir za odrasle. :) |
- 08:45 - rantaj (0) - nosi doma - #
28.06.2007., četvrtak
truth for the day
|
The truth will set you free. But first, it will piss you off. Gloria Steinem Steinem je poznata feministica, novinarka i utemeljiteljica časopisa Ms koji je ušao u povijest novinarstva i feminizma objavom imena žena koje su imale abortus u trenutku kad je sam abortus u većini država SAD-a bio nezakonit. Isti je časopis također prije trideset godina na naslovnici donio sliku pretučene žene i tako postao prvi amerčki časopis koji se bavio nasiljem u kući. |
- 08:04 - rantaj (0) - nosi doma - #
27.06.2007., srijeda
Naučite se ponašati!
 Evo nešto što nećete pronaći u standarnom priručniku za bonton. Svratite ovdje!  |
- 18:30 - rantaj (0) - nosi doma - #
26.06.2007., utorak
Srednja škola za sve
 Kaže Bill Gates da se u srednjoj neke stvari nit predaju nit nauče, te je on smislio savjete koji će klincima trebat. Rule 1. Life is not fair - get used to it! Rule 2. The world won't care about your self-esteem. The world will expect you to accomplish something BEFORE you feel good about yourself. Rule 3. You will not make 40 thousand dollars a year right out of high school. You won't be a vice-president with a car phone-until you earn both. Rule 4. If you think your teacher is tough - wait till you get a boss. He doesn't have tenure. Rule 5. Flipping burgers is not beneath your dignity. Your grandparents had a word for burger flipping - they called it opportunity. Rule 6. If you mess up - it's not your parent's fault. So don't whine about your mistakes - learn from them. Rule 7. Before your were born your parents weren't as boring as they are now. They got that way from paying your bills, cleaning your clothes, and listening about how cool you are. So before you save the rain forest from the parasites of your parents' generation-try delousing the closet in your own room. Rule 8. Your school may have done away with winners and losers, but life has not. In some schools they have done away with failing grades and they'll give you as many times as you want to get the right answer. This doesn't bear the slightest resemblance to anything in real life. Rule 9. Life is not divided into semesters. You don't get summers and Christmas break off-and few employers are interested in helping you find yourself. Do that on your own time. Rule 10. Television is not real life. In real life people actually have to leave the coffee shop and go to jobs. Rule 11. Be nice to nerds, chances are you'll end up working for one. |
- 08:59 - rantaj (2) - nosi doma - #
25.06.2007., ponedjeljak
A political birthday
 25. lipnja to za Hrvate definitivno jest:Godine 1991. na današnji dan Hrvatski sabor je usvojio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Kao praznik zovemo ga Dan državnosti, ali mogli bismo reći i da je to rođendan suvremene Hrvatske. Ali ima tu i ironije -- Godine 1903. na današnji dan rođen je George Orwell. Da, onaj britanski književnik koji je ogadio budućnost, politiku i optimizam samo tako, napisavši SF roman o futurističkom totalitarnom društvu u kojem Big Brother promatra sve. Da, da, zove se 1984. Drugi roman po kojem je poznat, Životinjska farma, također je o politici. Ne, nije za djecu. Eseji mu nisu ništa manje pametni i zabavni - preporučam. |
- 08:33 - rantaj (1) - nosi doma - #
24.06.2007., nedjelja
Vatromet na Bundeku
|
|
- 23:09 - rantaj (0) - nosi doma - #
23.06.2007., subota
Planinarski pohod za djecu i odrasle
 Ako vam se putuje, a ne znate gdje bi, mogli biste na Risnjak. Ukoliko niste planinar, nema veze - danas je u tom nacionalnom parku organiziran planinarski pohod za djecu i odrasle pod nazivom "Uspon na Risnjak" u sklopu kojeg će biti predstavljeni novo uredeni planinarski dom i meteorološka stanica na Risnjaku a otvorit će se i novouredeni objekta na livadi Lazac.Stoga, naprtnjače na leđa, vodu i štapove u ruke, ne zaboravite dekice i u šumu na uživanciju.  |
- 07:37 - rantaj (0) - nosi doma - #
22.06.2007., petak
Fašizam u književniku
 "Briga me!" ilitiga, ako ćemo once more with feeling, "Boli me kurac!" na talijanskom se kaže "Non me ne frego!". To sam naučila u školi, najnormalnije; naravno, ne u ovom drugom prijevodu, ali ipak. I tako naoružana srednjoškolskim znanjem taljanskog, odem ja u Italiju. Pa mi se na nekom tamo satu nešto nije dalo radit. I naravno, rekla sam, chi se ne frega?!. I dobila jezikovu juhu - to je strašno, grozno, fuj!, fuj!, fuj! taj izraz. Dobro, mislila sam, možda je fakat to doslovno "Boli me kurac!". I pitam učiteljicu, ok, da li to onda znači nešto drugo no što ja mislim? Ne, ne znači. Dobro, ali kako je reći 'nije me briga' grozno? To nije predmet ovog sata i rasprava je gotova!, univerzalni odgovor učiteljice na sva daljna pitanja. Nisam odustajala, pa sam je nastavila progoniti i nakon sata. Turns out da su fašisti regrutirali na Uncle-Sam-wants-you foru s posterima, samo što je na njihovim pisalo "me ne frego", pa je to kasnije postao slogan fašističkih odreda. I zato je fuj!. No, Talijanka mi to nije htjela reći pred svima, u razredu. Zanimljivo, zar ne? (Inače, ista je sintagma i naslov jedne fašističke pjesme, a koristi se i na znakovlju suvremenog američkog fašističkog pokreta.) Postaje još zanimljivije kad čovjek pokopa, i pronađe tko je taj izraz smislio - Gabrielle D'Annunzio. Možda mu se zalomilo? A možda baš i ne, jer - nije mu to jedini. Njegov je i poklić Eia Eia Alalŕ, pseudogrčka zamjena za Hip Hip Hura kod fašista, a smislio ga je, ni manje ni više, nego 1917. godine prilikom bombardiranja Pule. Sigurno se većina pita - Gabrielle tko? Poznati talijanski pisac i pjesnik prve polovine 20. stoljeća. Ali i čovjek koji se, kad je radio za jedan rimski list, potpisivao kao Duce Minimo. Pjesnik istančana osjećaja za jezik i tradiciju. Ali i čovjek koji je 1919. okupirao Rijeku. Romanopisac koji je iza sebe ostavio sedam romana i bezbroj spisa. Čovjek koji bi, allowing for the significant difference in talent, trebao biti talijanski Mile Budak. Ali, to uopće nije. Naime, mi Talijanima ne solimo pamet, ne dižemo halabuku, u biti, kurcem ne mahneno kad Talijani ovog pisca slave! D'Annunzio je talijanskom narodu heroj, bez obzira što je vrlo aktivno bio umješan u ne baš divan politički sustav, što je okupirao Rijeku koju nije htio ostaviti čak ni kad su je fašisti zamijenili za Zadar, te su ga morali iz nje izbaciti. Bez obzira što se za sve to nikad nije pokajao, njegovu vilu na jezeru Como, pompozno nazvanu Vittoriale degli Italiani (=pobjednosnost Talijana, recimo), koju je D'Annunzio ostavio talijanskom narodu, možete posjetiti svaki dan. I to bez hrpe antifašista koji ispred nje prosvjeduju. A kako to? Pa, eto oni su si fino smislili nešto što zovi danuncijanskim mitom. A to je razdvajanje na dva lica - D'Anunnzio-autor i D'Anunnzio-politčar. I ovaj ih drugi ne zanima. Toliko, da nakon godina propagande, malo tko zna da je isti postojao, a kamoli bio zadrti fašist. And the lesson here? Nije "mrzite D'Annunzija, sredite Talijane". The lesson here is - emulate a good thing when you see one! |
- 08:29 - rantaj (0) - nosi doma - #
21.06.2007., četvrtak
If you can't take the heat, don't tickle the dragon.
 Write while the heat is in you. The writer who postpones the recording of his thoughts uses an iron which has cooled to burn a hole with. He cannot inflame the minds of his audience. Henry David ThoreauCoolness and absence of heat and haste indicate fine qualities. Ralph Waldo EmersonIf you saw a heat wave, would you wave back? Stephen Wright |
- 08:22 - rantaj (0) - nosi doma - #
20.06.2007., srijeda
thought for the day
|
Watch your thoughts; they become words. Watch your words; they become actions. Watch your actions; they become habits. Watch your habits; they become character. Watch your character; it becomes your destiny. Frank Outlaw |
- 08:58 - rantaj (0) - nosi doma - #
19.06.2007., utorak
VanderWorld (under occupation)
 Mali overdose fentezijem, pa se ja osjećam under occupation. Stoga gledam što bih čitala, a da nije baš fantasy, ali da ipak malo je.I nađoh The Release of Belacqua . Priča je iz zbirke koja se zove City of Saints and Madmen (how apt, it's exactly how I feel today - mad! mad, I tell you!). Podnaslov joj je The Book of Ambergris jer se sve priče događaju u tom gradu. (A ta riječ - ambergris - ima i svoje značenje, pa si vi mislite.) U svakom slučaju, Jeff VanderMeer je pisac čije mi se priče, a i jedan roman koji sam pročtala, sviđaju. A kakav je Jeff blogger, prosudite sami. Ovdje, na Vanderworldu. Te, na koncu, link za sve one frikove kojima se čita o tome kako se autor trsio da objavi svoje priče. |
- 07:36 - rantaj (1) - nosi doma - #
18.06.2007., ponedjeljak
Djevičanstvo ili Kako napisati četiri članka prepisujući istu knjigu?
 Jutarnji list donosi izvatke iz knjige ‘Virgin: The Untouched History’, a članak piše Marta Štoos. ? So, jel to ona piše, prepričava ili prevodi? WTF? I ok, u tom prvom 'članku', navodi se izvor, no samo u početnom pasusu: Po bilo kakvim materijalnim kriterijima, djevičanstvo ne postoji. Ne može se izvagati, namirisati kao tartuf, pronaći u uredu za izgubljene stvari ili fotografirati za potomke. Kao pravda ili milosrđe, recimo, djevičanstvo se može detektirati tek po svojem djelovanju ili nuspojavama, piše Hanne Blank u knjizi "Virgin: The Untouched History". Poslije toga slijedi tekst, očito izvađen iz knjige, ali se to ne nigdje izravno ne kaže. I još je potpisana 'autorica', odnosno novinarka Jutarnjeg. WTF? Ne bih to možda ni zamijetila, da nakon toga nije uslijedilo bombardiranje. Te je uslijedila Ideologija po himenu, tekst koji je nepotpisan, (WTF sad?!) ali je popraćen slikom gore navedenog izdanja na engleskom.  Par dana nakon toga slijede Testovi za djevice koje opet piše Marta Štoos, a knjiga se, čak i slikom, misteriozno izgubila. WTF?  Isti dan, malo kasnije, dotična se slika, pod naslovom Djevičanstvo se smatralo dragocjenijim od života, misteriozno vraća, opet tekst potpisuje Marta, a sama se knjiga niti njena actual autorica nigdje ne spominju. WTF?  I u ova zadnja tri teksta onaj dio koji kaže "Jutarnji list donosi izvatke iz knjige ‘Virgin: The Untouched History’" se također nekako zagubio, a meni ostaje da se pitam je li možda u papirnatom izdanju išla reklama za nekog eventualnog hrvatskog izdavača koji jednostavno nije dovoljno iskeširao za istu takvu i na netu ili se radi samo o prijevodu nekome (novinarki? uredniku?) zanimljive knjige? Ako je riječ o potonjem, ne mogu a da se ne upitam, znaju li autorica i nakladnik dotičnog djelca da ih netko sustavno prevodi? I jesu li im kojim slučajem za to platili prava? I sve to u dijelu koji se zove Književnost. And, I really, really have to ask, od kada to točno publicistika=književnost?!  zrgoz! da si  |
- 08:18 - rantaj (1) - nosi doma - #
17.06.2007., nedjelja
OGFB
 Da se vratim malo rantanju... Danas je zadnji dan OGFB-a. Ha, kladim se da nemate pojma kaj je to! (Neznalice jedne!) OGFB je Ogulinski festival bajke. Trajao je nekih tjedan dana ili malo više, ove godine po drugi put. I baš s nećkam da li da idem ili ne. Jer raspizidili su me ogulinci - misle da su za bajke zainteresirani samo klinci. (look, it's ryhmes. i think i might be going insane.) Ne, zbilja, ako ti je cilj "da kroz slavljenje bajke i bajkovitpg stvaralaštva potičeš, ostvaruješ i pokazuješ umjetnička i kulturna produkcija namijenjena djeci, mladima i odraslima" onda nemreš napravit xy radionica za djecu u kojima ih učit radit "vještičje" frizure i prikazat xy kazališnih predstava za klince iz osnovnih škola. Jerbo ti nije progrma ni za mlade ni za odrasle. Mislim, rock koncert lokalnog no-name benda nije zabava vezana uz bajke. Osim ako su tak loši da ih može spasit jedino neka dobra vila. isto kao što ni slušanje digeridooa nije bajkovita zabava za odrasle. Zašto nema IBM ture po Ogulinu? Da, napravili su "rutu bajke" i da, to je fakat mrak. No, ja želim da mene kad krenem na tu rutu, na njenom počektu dočeka kostimirana djevojka, "Ivana Brlić Mažuranić" i da me po istoj profura. Ne mora bit besplatno, ali mora bit živo i zanimljivo - da se svidi djeci, te duhovito i pametno - da se svidi meni. Zašto nema radionice pisanja bajke i za osnovnoškolce i za srednjoškolce i za odrasle? Zašto nema radionice oslikavanja bajki za sve uzraste? Zašto nema predavanja o različitim tumačenjima bajki? Zašto nema predavanja o utjecaju bajke na živote djecei odraslih nekad i sad? Zašto nema festivala filmova rađenih po bajkama, a koje je napravio somebody other than Disney? Zašto nema prestavljanja nacionalnih bajki? Zašto nema promocija domaćih knjiga bajki? Zašto nema godišenjg natječaja za najbolju bajku? Zašto, kad sam već on a roll, nema godišnje zbirke bajki? Zašto nema treasure hunta s cool nagradam po motivim Ivanin priča po Ogulinu? I za velike i za male? Zašto svega toga nema, a cirkusa i žongliranja ima? Kako je cirkus bajka? Mislim da znam sada što me toliko ljuti - radna pretpostavka po kojom je ovaj festival složen jest da samo djeca bajke čitaju i vole, i da tu odrasli nemaju kaj radit, a pogotovo ne daj bože traži neki sebi primjeren on topic sadržaj i da sve što se s bajkama može činit jesu kazališne predstave. Za djecu, naravno. |
- 07:02 - rantaj (0) - nosi doma - #
16.06.2007., subota
Vitezovi u Stubici
 Tko želi učit' bacat bodeže i sjekire, barat samostrijelom, mlatit buzdovanom i gađat lukom i strijelom, onda danas pravac Gornja Stubica! I for one plan to. Definitely.  Idem se zdravo ispucati na Viteškom turniru. Da, znam zvučim , ali zbilja, to sa lukom i strijelom sam probala prošlog ljeta u Golubinjaku i, I must say, - is very, very therapeutic. Very.  Da sad ne krenem u to koliko pomaže pri usavršavanju vizualizacije!  Osim toga, čula sam da ni ostatak programa nije loš. Što se toga tiče, ni bazen nije daleko...  I, na kraju, moto "u slučaju kiše program se NE otkazuje" zaslužuje poštovanje!  |
- 06:46 - rantaj (0) - nosi doma - #
15.06.2007., petak
Knjige, knjižare i knjižnice
Žali se Nenad Bartolčić kako se po manjim gradovima u Hrvatskoj otvaraju samo knjižnice, a ne i knjižare. Pa piše: Te novootvorene knjižare trebale bi u suradnji s lokalnim knjižnicama i centrima za kulturu funkcionirati kao mali kulturološki punktovi, u kojima će se ne samo kupovati knjige i časopisi već i odgajati mlade generacije za naklonost knjizi i čitanju, bez čega su floskule pojedinaca o "zemlji znanja" tek puka tlapnja. Kvalitetan izbor knjiga i časopisa, te redovita događanja, predstavljanja knjiga i autora, čitalački klubovi... samo one knjižare koje zadovolje relativno visoke kriterije ponude i programa imale bi pravo računati na potporu društvene zajednice. Čitajući ovo jako mi je išao na živce. (He doesn't usually.) Zvuči kao kulturnjak koji soli pamet. Puno riječi, nula konkretnih primjera, a stotinu kulturnjačkih zahtjeva. I ključna riječ svih zanovijetala - 'trebale bi'. Hate that. A posebno me smeta taj ton u tom tekstu, taj ton koji i mene tjera da autoru poželim objasniti kako to nije moguće, ne može se, mala sredina i tako to. Onda se zaustavim, i pomislim, what the hell am I thinking!? That's not true! Ja bih tako rado da ljudi (ljudi=Hrvati) prestanu zanovijetat jer im nešto ne valja ili nije dovoljno dobro, te da dignu svoje dupe i uzmu stvar u svoje ruke. Stvar je stava i volje. I razmišljanja. Recimo, knjižare. Ne mislim da drugim gradovima po Hrvatskoj fale knjižare. Hrvati su ionako polupismen narod koji ne voli čitati. Hrvati preferiraju 24 sata od Večernjeg, jer ima kratke tekstove i ne moraš gubiti puno vremena čitajući, jedine knjige koje vole kupovati su one koje idu uz novine. No, čak ni to baš pretjerano od kako se novitet toga izlizao. Fact of life: Knjižare propadaju i zatvaraju se posvuda. Obviously, nitko ih u malom mjestu neće otvarati. It's bad business. Zašto bi to itko onda radio? No, da li to znači da ih ne treba biti? I don't think so. Ne treba ni puno razmišljat. Samo treba prepoznat dobru stvar kad je vidiš. And emulate it. Example? Here goes... Ono što nedostaje malim gradovima po Hrvatskoj su Bookse. Da, Bookse. A za jednu malu Booksu vam treba nekoliko entuzijasta koji vole knjige, znaju pročitati zakon o udrugama, umiju smislit i organizirat nešto zanimljivog programa, napisat projekt svojoj lokalnoj i županijskoj upravi da za ostvarenje istog dobiju i financije i prostor, malo samoreklame i gle... Imali bi klub koji može postati središte kulture za sve one endeme koji vole kulturu i književnost, a ne žive u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu... Klub koji može prodavati knjige. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati čitateljske klubove i diskusije. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati radionice. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati čitanja proze i poezije lokalnih, a i gostujućih autora. (Booooooooksaaaaaaaaa!). Klub koji može organzirati kvizove, koncerte, natjecanja. (Booooooooksaaaaaaaaa!) A usto je i kafić. (Booooooooksaaaaaaaaa!) U kojem možete sjediti samo ako ste član. (Booooooooksaaaaaaaaa!) A sve što treba uložiti je svoje slobodno vrijeme i pamet. (I dosta napornog rada - možda je to ono čega se svi tako jako boje?) Pa recite vi meni - tko je kriv što mali gradovi nemaju svoje Bookse? I mean last time I checked, there was no copyright on ideas. A čisto sumnjam da bi se djevojke, koje su Booksu smislile i u djelo provele, uvrijedile kad bi ljudi počeli njima inspirirani popularizirati književnost i čitanje po cijeloj Hrvatskoj. I ako su djevojke iz Bookse sa svojom izvrsnom idejom napravile tako cool stvar, i to u Zagrebu -- gdje za konkurenciju imaju niz knjižnica i brdo velikih i malih knjižara i hrpu ostalih događanja koja se odvijaju istovremeno kad i njihov program, nitko, nitko me neće uvjeriti da istu stvar nije puno, puno lakše organizirati u mjestu u kojem takve konkurencije ne bi bilo. Stvar je samo volje. I želje. Osim toga, svi oni koji smatraju da im je to ipak nemoguće za izvesti uvijek mogu nazvati Booksu i preklinjati ih da otvore podružnicu u njihovom mjestašću. can't hurt to try, now can it? |
- 09:18 - rantaj (2) - nosi doma - #
14.06.2007., četvrtak
Malay witchcraft
|
Vještice i čudna bića svuda oko mene ovih dana. A vidim da o njima čita i Ana. Da se Ire ne bi previše žalila "što na toj fentezi radionici samo već viđeni vilenjaci, zmajevi i ini junaci te sama hrvatska čarobna i čarobnjačka stvorenja." Pa eto.  
width="650" height="879" border="0" align="center" alt="VictoryTower, by J. Fergusson, 1852"/> |
- 08:17 - rantaj (0) - nosi doma - #
13.06.2007., srijeda
sasvim blizu normalnoj zemlji
 Već danima po glavi mi se mota SDP-ov mladac i sva ta prašina oko njega, a nikako da to zblogam. Bome, neću ni sada jer moram radit. Srećom, ima onih kojima je upravo to rad: Stranke sa zebnjom motre jedna na drugu i, usprkos prčevitim izjavama, nitko zapravo ne zna na što može računati, nitko se ni u što ne bi okladio. Pred partijama su mnogi časovi mučnog iščekivanja, ali za nas, građane, upravo suprotno, ovo je prilika da se izvalimo u naslonjače i odahnemo od politike. Ne znam dijelite li sa mnom taj osjećaj olakšanja, vidite li i vi kako je ovo izvanredan trenutak ili možda moj optimizam držite slaboumnim. Kažite mi da sam budala, ali meni se stvarno čini da je ovo gdje živimo sada sasvim blizu normalnoj zemlji. Cijeli tekst pronađite ovdje. |
- 11:42 - rantaj (0) - nosi doma - #
12.06.2007., utorak
thought for the day
 Do not follow where the path may lead. Go instead where there is no path and leave a trail. Muriel Strode |
- 13:54 - rantaj (0) - nosi doma - #
11.06.2007., ponedjeljak
blast to the past
 Za nekim si ljudima si kao srednjoškolka jednostavno luda. Za mene jedan je od njih Henry Rollins. Pa evo zanimljivog linkiča na intervju s njim. |
- 10:11 - rantaj (0) - nosi doma - #
10.06.2007., nedjelja
Hot and heavy
|
Vruće je, a ja sam debela i neinhibirana. Te mi je važnije odjenuti se tako da mi bude što manje vruće, nego da sakrijem ono što ionako sakriti ne mogu. Yes, I'm fat! Ipak, ljute me bezobrazni komentari po cesti. Ako se nekome ne sviđaju moja debljina ili moj izgled, ne moraju me gledati. Kao da sam, samo zato što sam žensko, stavljena na ovu planetu for the sole visual enjoyment of males. Hello?!?! Let them get a fukcing magazine for that. I ja se stalno živciram kak su ljudi glupi. Ali ne idem za njima po cesti i ne pitam ih je su li se rodili takvi zaostali ili se samo aktivno trude da to postanu... Ponekad pomislim da bih možda i mogla. A onda se svaki put sjetim zašto mi to dovikuju, zašto me komentiraju. Boli ih kurac za moj izgled, neku estetiku ili moje zdravlje, - neeeee!. Ono što njih sve, kao i žene koje me ispod oka promatraju, i curice koje mi se čude, i tipove kojima u očima vidim da se bore sa svojim verzijama kost-i-koža-s-naslovnice.demonima dok mi bulje u grudi, doista smeta jest samo jedno - I like being me! I stoga -  |
- 12:18 - rantaj (2) - nosi doma - #
09.06.2007., subota
vječna istina
|
People call me a feminist whenever I express sentiments that differentiate me from a doormat or a prostitute. Rebecca West A ako slučajno ne znate tko je Rebecca West, ja ću vam samo reći da je ova spisateljica i novinarka imala vanbračnog sina s H. G. Wellsom i ljubovala s Charlie Chaplinom. Ostalo saznajte ovdje. |
- 21:46 - rantaj (0) - nosi doma - #
05.06.2007., utorak
Kad smo već kod Indijanaca...
|
|
- 16:31 - rantaj (0) - nosi doma - #
04.06.2007., ponedjeljak
Ljeto i Indijanci u Maksimiru
 Obožavam Maksimir. Kao djevojčica sam dane provodila u njemu. Maltertirala oca, koji je srećom bio prosvjetni radnik pa je imao vremena. Tamo sam prvi put otišla na 'veliki tobogan', onaj žuti, kojeg danas više nema, i tamo sam prvi put, visoko gore, na toboganu zapela. Zbog Maksimira sam danima hodala s kvrgom na glavi - tamo me prvi puta opalila ljuljačka u glavu, ona stara, teška, sa sjedalicom od drveta i željeza. Kao klinka po Maksimiru sam se s društvom vozala biciklom po potocima, tražila grobove (kojih da, ima, ali to ćete istražit sami!) užasavala starice, derala koljena, nagovarala psa da izađe iz jezera i plašila parove koji su tamo došli po malo romantike. Kao srednjoškolka sam zatelebano na četvrtom jezeru promatrala izvjesnog Marka iz Kulture kako dresira vučjake (među kojima je naravno bio i moj. Vučjak, mislim.) S najboljom sam prijateljicom u Maksimir redovno išla u šetnju, traćati i hihotati se, maltretirati manijake, rugati se ženama koje umjesto da po parku šeću u trenirci i tenisicama, poput nas, to čine odjeveni za grad. (Ne znam otkuda nam ta ideja da se po Maksimiru mora hodati sportski odjeven i u tenisicama, no, i dan danas kad zalutam u park, a da nisam sportski odjevena, spopadne me nekakva nelagoda.) I kad mi je Maksimir na faksu već lagano dosadio - jer nije 'bio ni nlizu engleskim parkovima' (koje li ironije!) - ipak me Ana svake nedjelje vukla upravo tamo u šetnju. Od tada do danas, puno se promijenilo. Ana više ne živi u Zagrebu, ja sam psa zamijenila mačkom, a redovne šetnje Maksimirom, tek povremenom kavom. U Zoološkom vrtu nema više ni pingvina ni slonice. Maksimirske su staze uređenije, a ima ih i poučnih!, Vidikovac opet radi, Švicarska kućica i Paviljon Jeka su obnovljeni, a ulaz i čuvareva kućica se upravo obavljaju. I sve bi to bilo super i za pohvalu da nije jedne stvari. Prije par sam tjedana bila u Maksimiru na događanju s Navajo Indijancima koje je organiziralo Hrvatsko-američko društvo u sklopu Red Rocks Arts&Crafts Festivala. I bilo je super - donijeli smo dekicu, kupili si sladoled, slušali koncert Keitha Secole, opuštali se... Čak sam se uspjela probiti među svom onom djecom da i mene Lucas, tradicionalno odjeveni Indijanac koji je kasnije za vrijeme koncerta plesao na pozornici, po licu iscrta. (Što mi je, naravno, po putu doma donijelo brdo čudnih pogleda.) Ne samo da je bilo super, nego je to bilo prvi puta da sam se na taj način provela u Maksimiru. Znam da je vjerojatnost velika da su horde Amerikanaca koje su na ledini pred pozornicim piknikovale možda imale nešto malo s atmosferom, jer je većina Hrvata bila kruto zaljepljena na stolce, no ipak... Pišem to baš danas, jer sam ljuta na ljude koji upravljaju Maksimirom. Naime, nakon takve jedne divne subote, poželjela sam ih još - poželjela sam da se ne moram voziti do Bundeka, ili hodati na Sljeme ili organizirati društvo da se ide u Park šumu Golubinjak, već da to isto sve mogu doživjeti u Maksimiru. I pobjesnjela na njih jer se nisu potrudili dovesti nekog tko će mi svakog vikenda tamo prodavati cugu i jela s roštilja, koja mogu jesti sa svoje piknik-dekice dok neki bend (a nije da ih imamo malo!) svira... Pišem to baš danas, jer prošlo ljeto u Maksimiru i nije bilo tako loše. Bilo je programa: joge u 6 ujutro, plesanja tanga u Paviljonu Jeka, zanimljivih događanja... Taj je prošlogodišnji program "Ljeto u Maksimiru" započeo upravo na današnji dan. A danas? Ove su godine bit će u Javnoj ustanovi Maksimir svu pamet i pare uložili u obnovu pročelja ulaza. Valjda je pre naporno misliti na obje stvari. Na njihovim službenim stranicima o Indijancima u svibnju ni spomena, a od ljetnog programa ni p. (A baš me zanima jesu li za isti kojim slučajem od grada novce dobili!) Možda su na uranjenom godišnjem? Bit će mirno sjede i čekaju da im dođe iz dupeta do glave. Ja se samo nadam da će im uskoro doći (do) glave vodić po Maksimiru, a ne samo brošure i karte, koje je ionako gotovo nemoguće pronaći ako ih slučajno poželite kupiti. |
- 23:01 - rantaj (1) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||