rant
15.06.2007., petak
Knjige, knjižare i knjižnice
Žali se Nenad Bartolčić kako se po manjim gradovima u Hrvatskoj otvaraju samo knjižnice, a ne i knjižare. Pa piše: Te novootvorene knjižare trebale bi u suradnji s lokalnim knjižnicama i centrima za kulturu funkcionirati kao mali kulturološki punktovi, u kojima će se ne samo kupovati knjige i časopisi već i odgajati mlade generacije za naklonost knjizi i čitanju, bez čega su floskule pojedinaca o "zemlji znanja" tek puka tlapnja. Kvalitetan izbor knjiga i časopisa, te redovita događanja, predstavljanja knjiga i autora, čitalački klubovi... samo one knjižare koje zadovolje relativno visoke kriterije ponude i programa imale bi pravo računati na potporu društvene zajednice. Čitajući ovo jako mi je išao na živce. (He doesn't usually.) Zvuči kao kulturnjak koji soli pamet. Puno riječi, nula konkretnih primjera, a stotinu kulturnjačkih zahtjeva. I ključna riječ svih zanovijetala - 'trebale bi'. Hate that. A posebno me smeta taj ton u tom tekstu, taj ton koji i mene tjera da autoru poželim objasniti kako to nije moguće, ne može se, mala sredina i tako to. Onda se zaustavim, i pomislim, what the hell am I thinking!? That's not true! Ja bih tako rado da ljudi (ljudi=Hrvati) prestanu zanovijetat jer im nešto ne valja ili nije dovoljno dobro, te da dignu svoje dupe i uzmu stvar u svoje ruke. Stvar je stava i volje. I razmišljanja. Recimo, knjižare. Ne mislim da drugim gradovima po Hrvatskoj fale knjižare. Hrvati su ionako polupismen narod koji ne voli čitati. Hrvati preferiraju 24 sata od Večernjeg, jer ima kratke tekstove i ne moraš gubiti puno vremena čitajući, jedine knjige koje vole kupovati su one koje idu uz novine. No, čak ni to baš pretjerano od kako se novitet toga izlizao. Fact of life: Knjižare propadaju i zatvaraju se posvuda. Obviously, nitko ih u malom mjestu neće otvarati. It's bad business. Zašto bi to itko onda radio? No, da li to znači da ih ne treba biti? I don't think so. Ne treba ni puno razmišljat. Samo treba prepoznat dobru stvar kad je vidiš. And emulate it. Example? Here goes... Ono što nedostaje malim gradovima po Hrvatskoj su Bookse. Da, Bookse. A za jednu malu Booksu vam treba nekoliko entuzijasta koji vole knjige, znaju pročitati zakon o udrugama, umiju smislit i organizirat nešto zanimljivog programa, napisat projekt svojoj lokalnoj i županijskoj upravi da za ostvarenje istog dobiju i financije i prostor, malo samoreklame i gle... Imali bi klub koji može postati središte kulture za sve one endeme koji vole kulturu i književnost, a ne žive u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Splitu... Klub koji može prodavati knjige. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati čitateljske klubove i diskusije. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati radionice. (Booooooooksaaaaaaaaa!) Klub koji može organizirati čitanja proze i poezije lokalnih, a i gostujućih autora. (Booooooooksaaaaaaaaa!). Klub koji može organzirati kvizove, koncerte, natjecanja. (Booooooooksaaaaaaaaa!) A usto je i kafić. (Booooooooksaaaaaaaaa!) U kojem možete sjediti samo ako ste član. (Booooooooksaaaaaaaaa!) A sve što treba uložiti je svoje slobodno vrijeme i pamet. (I dosta napornog rada - možda je to ono čega se svi tako jako boje?) Pa recite vi meni - tko je kriv što mali gradovi nemaju svoje Bookse? I mean last time I checked, there was no copyright on ideas. A čisto sumnjam da bi se djevojke, koje su Booksu smislile i u djelo provele, uvrijedile kad bi ljudi počeli njima inspirirani popularizirati književnost i čitanje po cijeloj Hrvatskoj. I ako su djevojke iz Bookse sa svojom izvrsnom idejom napravile tako cool stvar, i to u Zagrebu -- gdje za konkurenciju imaju niz knjižnica i brdo velikih i malih knjižara i hrpu ostalih događanja koja se odvijaju istovremeno kad i njihov program, nitko, nitko me neće uvjeriti da istu stvar nije puno, puno lakše organizirati u mjestu u kojem takve konkurencije ne bi bilo. Stvar je samo volje. I želje. Osim toga, svi oni koji smatraju da im je to ipak nemoguće za izvesti uvijek mogu nazvati Booksu i preklinjati ih da otvore podružnicu u njihovom mjestašću. can't hurt to try, now can it? |
- 09:18 - rantaj (2) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||