RANT
verb: to speak or shout in a loud, uncontrolled or angry way, often saying confused or foolish things.
noun: a long, angry and confused speech
Cambridge Advanced Learner's Dictonary

INVECTIVE
noun: criticism that is very forceful, unkind and often rude
Cambridge Advanced Learner's Dictionary

DIATRIBE
(Greek 'rubbing through')
It now has the more or less exclusive meaning of a rather violent attack on a person or work, couched in vitriolic language.
The Penguin dictionary of Literary Terms and Literary Theory, 4th edition, J. A. Cuddon, Penguin books, 1999

rant

28.11.2006., utorak

"Ukrasti i zajebati vrjednije je nego znati"

Ukradoh naslov za post negdje iz sredine kolumne Ante Tomića koju je obavio 27. 11. ove godine u Jutarnjem listu, a koju je prenio MVInfo. Veseli me, i nasmijava, ponekad Tomić, a ponekad me oduševi. Kao sad, kao u ovom tekstu, kada uspješno, kolumnom na prosječnom Hrvatu razumljiv način objasni (iako bi ispravnije rečeno bilo: prevede ) što je Radman točno htio reći kad je izjavio da je najveći problem ove države to što se znanje ne cijeni.

Osobito me, naravno - kao i svakog egoista, pukne kad iznese nešto što je meni 1000 puta palo na pamet:

(...)zašto ne bi, na primjer, saborskim zastupnicima smanjili plaću na četiri tisuće kuna. Pa onda neka u Vladu lijepo dođe predsjednik nezavisnog sindikata saborskih zastupnika i traži usklađivanje osobnih dohodaka s rastom životnih troškova. Pa neka im premijer odgovori da u proračunu nisu predvidjeli novac za to, a zastupnici na to do daljnjega neka prekinu sva zasjedanja i radove saborskih odbora, i neka sjednu na stepenice pred saborskom dvoranom i tužno pjevaju: “Zovi, samo zovi, svi će sokolovi...”


Jer kad zaključi
Trogodišnji štrajk Sabora Republike Hrvatske, neću pretjerati ako kažem, ovoj bi zemlji manje štetio nego tri dana štrajka u svim osnovnim i srednjim školama.

zbilja ne pretjeruje.

Istina je i da se često čuje :
“Što oni hoće? Imaju tri mjeseca godišnjeg i žale se na male plaće”, (...)

i to ne samo na ulici i na forumima, kako kaže Tomić, već i u tramvaju, kinu, restoranima, na blogovima, obiteljskim ručkovima, rođendanskim okupljanjima i partijima. Naravno, sve dok sudionici dijaloga ne saznaju da među njima sjedi netko tko je rad u prosvjeti iskusio. I uvijek se čudom čude i omdahuju glavom kad ih se pita da jel' zbilja misle da je pojavit se na satu jedino što profesor radi.

Pa da vas pitam? A tko priprema satove? Tko piše i ispravlja testove? Tko ispituje djecu, provjerava znanje? Tko odgaja djecu, da, odgaja one potomke idiota koje doma ne nauče ni dobar dan ni hvala ni molim, ali zato pička ti materina znaju od prvog osnove? Tko vodi školarce na Interlibere, izlete, maturalna putovanja? Tko priprema, poziva na i održava roditeljske sastanke? Tko trpi skrenute - ambiociozne, lude, pokvarene, pervertitne, flegmatične, nezaintersirane (vjerujte me ima ih svakkavih, a normalnih ponajmanje) - roditelje svaki tjedan na informacijama? Tko trpi roditeljske zvijeri (uvjerene da je njihovo dijete genij, a glupo ko top, i koje ne bi mrava zgazilo, al se školi maklja sve u 16) na kraju školske godine kad shvate da će im mali imati 4 iz matematike? Tko trpi uvrede djece i roditelja, koga doma potkopavaju i djeljkaju im kojekakve epitete znajući da će ih klinac kad tad ponovit, tko se stalno izlaže kritici, tko ama baš nikad nije svima dovoljno dobar, tko uvijek, vele, ima nekog koga voli i nekoga koga mrzi? UČITELJI, NASTAVNICI I PROFESORI.

Mislim da tri ili više mjeseca godišnjeg prosvjetni radnici, uz više plaće, naravno, zaslužuju samo zato što se uspješno suzdržavaju od ubijanja roditelja, ako već ne zbog toga što 9 mjeseci iz dana u dan po barem 5-6 sati dovode u kakav-takav red po 40 djece po pojedinom razredu. A uspijevaju ih ponešto i naučit. Pa makar to bilo dobar dan, hvala i molim.

- 17:50 - rantaj (0) - nosi doma - #

24.11.2006., petak

Peticija Blogerska kava za spas kafića!

Jučer na naslovnici bloga pronađem najsvježiju blogersku inciijativu:

Blogerska kava za spas kafića!
"Zamislite svoje najdraže mjesto van kuće na kojem volite obitavati. Baš ono mjesto na kojem možete biti što jeste i uživati koliko vam srce želi. Vaša oaza. A sad zamislite da vam to mjesto zatvaraju/ruše/ukidaju." Blogeri Ribac, Maja i Choco organiziraju blogersku kavu sa potpisivanjem peticije protiv zatvaranja kafića KKZ. Kafić se nalazi u sklopu Kino Kluba Zagreb, na adresi Trg žrtava fašizma 14, a očekuju vas u što većem broju u petak, 24. studenog od 20 sati.


I padnem u nesvijest. I prvo se naljutim jako, jako jer u vijesti piše 'kafić KKZ'. Naime, kafić koji se nalazi u zgradi u kojoj je i Kino klub Zagreb, nije niti vlasništvo KKZ niti se zove tako. Zanima me tko je to pokrenuo, pa skočim na ribac.blog.hr i pronađem:

Kraj jedne ere?

Zamislite svoje najdraže mjesto van kuće na kojem volite obitavati. Baš ono mjesto na kojem možete biti što jeste i uživati koliko vam srce želi. Vaša oaza.
A sad zamislite da vam to mjesto zatvaraju/ruše/ukidaju.
Tako sam se ja osjećao kad me neki dan zatekla ženska konobarska/vlasnička polovica mog omiljenog kafića, sa peicijom protiv zatvaranja navedenog. Taj kafić je za mene i moju ekipu (a i mnoge druge) iz srednješkolskog prerastao u studentski. Kafić se zove KKZ, jer je u sklopu zgradeKino Kluba Zagreb. Otvoren je već 12 godina, te se nalazi u podrumu Kluba izoliran i bez ikakvog natpisa na ulici. Glas o njemu se širi jedino usmenim putem. Poznat kao okupljalište ama baš svih ljudi, od alternativaca do glavnih šminkera. Kako su srednjoškolci glavni dio potrošača, omjer se svake godine mjenja. I sad je ljubav pukla?
Ne. Cijene su uvijek bile pristupačne, a kvaliteta na nivou. Kava za 5, cedevita i čaj 7, a za nas punoljetne i piva po 10 kuna. Uvijek spremna 2 kompjutora sa besplatnim pristupom internetu, od prošle godine i sa bzom adsl vezom. Televizori (doduše sa isključenim tonom da ne bi ometali muziku koja dolazi iz zvučnika) i to 2 komada, sa različitim programima. Stare vinil ploče i njihovi omoti vise po nježno žutim zidovima. Obiteljska atmosfera i bračni par koji vodi to mjesto sa srcem i dušom. Naravno sve ima i svoje mane, tako da "bolja" polovica ponekad zna ići na živce, ali sve je to dio posla.
I sad se našli zločesti ljudi koji bi to mjesto zatvorili. Stanari, djelatnici Kluba ili netko treći? Nemam pojma, no kako se djelatnici Kluba koriste tim prostorijama, najveća sjena sumnje pada na stanare, koji iz vlastitog iskustva znaju biti poprilično neugodni. Ajde da je još to kafić sa narodnjacima koji je otvoren cijele noći. No to je kafić u kojem svira pretežno radio, sa povremenim ometanjem novog vala, studia 54 i inim prašnjavim stvarima. Radi od 11 do 23 i to samo onim danima kada je škola otvorena. Dakle predah se napravisvaki Božić Uskrs i ljeto. Jesam spomenuo da poklonici nogometa mogu pratiti svoje utakmice tamo bez ometanja? Ah...
Iako svemu dođe kad-tad kraj, mi se ne kanimo predat bez bor... Ma mi mislimo pobjediti i skupiti dovoljno potpisa na peticiji da održimo mjesto živim! Zato ako ste zalazili tamo, i tu i tamo biste opet željeli otići, sada je pravo vrijeme, jer možda nikada više nećete. A možete usput i dati svoj potpis.


I, iskreno, ne mogu zamjeriti ribcu što želi spasiti birc u kojem se osjeća ko doma, ali mogu zamjeriti neinformiranost. Osobito zato što ona rezultira pozivanjem blogera odnosno javnosti da svojim potpisima podrži nečije privatno poslovanje. I naravno, blogeri nisu novinari pa ih ne obavezuje, čak ni nominalno, onaj dio profesionalne etike koji kaže 'uvijek provjeri drugu stranu'. I ok.

U ovom slučaju, druga strana su, u postu neimenovani, 'zločesti ljudi'. Da imam vremena prihvatiti se telefona i istraživati, rekla bih vam tko ti 'zločesti ljudi' jesu. Trenutno vremena nemam, al' obzirom da i ja blogam, mogu ponuditi svoje viđenje, odnosno idealizirani educated guess. Zašto idealizirani? Zato što jedino što meni pada na pamet je da kafić pokušavaju zatvoriti mjerodavne institucije Republike Hrvatske. Naime, kafić čiji je vlasnik, koliko uspijevam saznati, Media klub, koji je pravna osoba registrirana kao udruga, ne bi smio postojati. Zašto? Jer udruge nisu i ne mogu biti obrtnici. Jer nigdje nisam pronašla kulturni program za 2006. koji bi Media klub kao udruga morao imati. Puštanje muzike i organizirano gledanje nogometnih utakmica teško da su legitimne klupske aktivnosti. Niti se sjećam ijednog kulturnog događanja u organizaciji Media kluba. Niti znam ijedan klub čiji članovi sami sebi u vlastitom kafiću plaćaju cugu kao u normalnom bircu. Ako ništa drugo, zato jer znaju da to po zakonu ne smiju. I tko je tu sad 'zločest' točno?

Kako stvari uistinu stoje, nadam se da će jednom izaći na vidjelo. A do tada, jednu stvar znam - moje se ime na peticiji neće naći. I like to be sure što točno i za koga potpisujem.

- 09:09 - rantaj (4) - nosi doma - #

21.11.2006., utorak

Obljetnice

Idu nam u jedanaestom mjesecu...
Nekad je bilo krajem mjeseca, 29., a sad je 18. i 21.

Danas evo jedan blast from the past.

I jedna preporuka.

- 02:42 - rantaj (2) - nosi doma - #

19.11.2006., nedjelja

Rant rulez again

Nakon mailova, molbi i preklinjanja Blog.hr mi je poslao novu lozinku njami

- 18:42 - rantaj (1) - nosi doma - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni.

You have been warned.

rantalica na gmail.com

copyright © 2005. - 2009. by mmp