rant
19.12.2005., ponedjeljak
Kafkijana
|
Odlucis konacno da ti treba, zbilja treba, brzi pristup netu. I mislis da je dovoljno bit spreman platit koliko to vec kosta, potpisat ugovor i to je to. E, nije. Odes, potpises, i cekas. Ne cekas dugo. Za jedno 5 dana, covjek te nazove i iskljuci ti ISDN, nazove centralu da ti prebace na koju god pretplatnicku liniju si izabrao, kaze, eto, sad je sredeno i ode. Sve je to brzo i jednostavno, ako nisi slucajno trazio, ne znam, recimo zabranu poziva na mobitele jer se ne znas suzdrzat. Pa ti onda, pet minuta nakon sto se HT tehnicar izgubi iz tvoga stana, telefon prestane radit. Ne skroz, jer to ne bi bilo nimalo zabavno u tjednu kad trebas kojekakve stvari mailati nizu ljudi. Naime, oni te, osim na mobitel, i na obicni telefon mogu dobit. Al ti njih nemres zvat, a mailat im mozes jos manje. jer "poziv na taj broj nije ti dopusten." ? Pa nazoves 0800 9000. Prvi put. Te ti kazu, sad ce to proradit, morate malo pricekati. OK. Zoves sutradan opet, cujte jos ne radi koliko ja tocno moram cekat? Bit ce danas, a ako ne danas, onda u ponedjeljak. Ok. Vikend bez telefona mozda i nije tako strasan. U ponedjeljak ti 0800 9000 kaze, ne, ne vi ste to krivo shvatili, moram vam doc jos jedan - drugi - tehnicar da vam to ukljuci. A kad ce on doc? Pa ne znam, ali po ugovoru mi imamo 30 dana da to napravimo. MOLIM?! No, nemojte se zivicirat, doci ce vam za jedno deset dana. U srijedu vec opako sizis, withdrawal simptoms, ljudi zovu, di su mailovi, zicas susjede da svoj laptop prikopcas na pet minuta na njihovu liniju, pola svijeta se sjetilo slat mailove od 5 MB, traje... Pa zoves opet 0800 9000 to blow off steam, ako nista drugo. Pa ti tamo kazu, ne, ne krivo su vam rekli, vama telefon radi, promjena vrste pretplate rjesava se u centrali, ne mora vama nitko doc doma. Trcis kuci, osjecas se kao idiot jer dva dana nisi ni pokusavao telefonirat, izmisljao toplu vodu, a telefon ti cijelo vrijeme radi. Dodes kuci i shvatis da ipak idiot nisi. Ne radi. I opet zoves. Pa ti kazu, cujte, a sto se tocno potpisali u ugovoru, mozda ste si slucajno zabranili pozive na sve brojeve? Ja na zalost ne mogu pogledat vas ugovor odavde. Dobro, hvala. Provedes kojih sat-dva u potrazi za ugovorom. Nades ga sutra u jutro i vidis da je s njim sve ok. Opet zoves 0800 9000 i sve pricas ispocetka. Ovaj pak, vidi vraga, moze vidjet ugovor. I veli da, da, izgleda da je greska kod nas. Sad cu ja napisat radni nalog, jer mi se u centrali niko ne javlja (9:00 sati, al ko je vidio doc na posao u gluho doba jutra) pa ce vas na mobitel do kraja dana netko nazvat i rec vam sto dalje. Cijeli dan pazis na mobsi, 0 ucinka. Navecer te doma zovu iz HT pa kazu, aha, radi vam telefon! Da, radi, za dolazne pozive, ali...i opet sve pricas. Hm, hm, hm, najbolje da vi odete u T-centar gdje se potpisali ugovor, ja vam odavde zbilja ne mogu pomoci. Iduce jutro izgubis pola sata cekaju u Jurisicevoj i prva stvar koju ti djelatnica kaze kad joj sve ispricas je - joj, je vam tu ne mogu pomoci, vi trebate nazvati 0800 9000. Tu izgubis zivce, i to pokazes. Djelatnica ide trazit voditeljicu smjene, i nema je skoro pola sata, a ti se pitas oce ti rijesit problem, ili ce se vratit u pratnji sikjuritija. Vraca se kaze, sredit cemo vam danas, ako ne danas u ponedjeljak. Where have I heard that before? A kako se zove voditeljica smjene, pitam i zapisujem ime. Ako nista drugo, mislim si, znat cu na koga se mogu histericno derati u ponedjeljak. Ipak, u petak kad sam navecer dosla kuci, nakon sto sam rucno isporucila sve sto sam mogla pustiti na mail, telefon je ipak proradio. A dsl? To jos uvijek samo sanjam. I cekam tehnicara. I onda nek mi netko kaze da Kafka nije stvarnosna proza. |
- 18:05 - rantaj (7) - nosi doma - #
06.12.2005., utorak
I Promessi sposi. Dan Drugi.
|
Danas je bilo toliko dosadno da je potpuno neispirativno za rant. Doveli su nam liječnicu opće prakse da glumi psihologa, što je napravila izuzetno loše. Kad je podijelila osobine na muške i ženske, izgubila je ono malo simpatije koju sam prema njoj gajila. A simpatije je bilo malo jer je odmah na početku napala jednu curu. Osim što je čekala ljude koji su kasnili i time de facto produžavala vrijeme koje ću ja tamo provesti, što me živciralo. Jer utorkom imam pametnijeg posla. Curu koja je sjedila sama pitala je "Gdje vam je par?" I to ne bi bilo strašno, da nije pitanje ponovila jedno tri put, toj curi, a zatim i svim ostalim ljudima koji nakon toga u dvoranu ušli u dvoranu raspareni. Iako je rekla da ne provjerava dolazak, svejedno je bilo bezobrazno ili je to barem postalo, kad je već peti ili šesti put insistirala da gdje je nečiji par. Ako ti nije dužnost da provjeriš, šta te briga?! Druga stvar zbog koje mi nije bila simpatična je njen totalni nedostatk bilo kakvih oratorskih vještina. Zato što sam snob. Pa očekujem da kad mi netko predaje, kad govori, da bude suvisao. Ne mora biti u pravu, no gramatika mu mora biti takva da mi ne škripi svaka druga rečenica u uhu. Ma, kakva rečenica, ovo što sam danas slušala bio je čisti tok svijesti, rečenice su počinjale, nisu završavale, misli su išle malo lijevo, malo gore...ruke su ih pratile u stopu. Na kraju sam imala dojam da je više odmahala, nego ispredavala. Još da je u tome nova, shvatio bi čovjek, al žena to radi već sedam godina. Nakon što je polusatnim objašnjavanjem zatukla metaforu iz engleskog jezika about carrying luggage into every relationship, svi moji kršćanski dijelovi ostali su ležati na podu. zatučeni zajedno s metaforom. Totalni gubitak vremena. |
- 21:03 - rantaj (2) - nosi doma - #
05.12.2005., ponedjeljak
I promessi sposi. Dan Prvi.
|
Stižemo u Siget, lagano kasnimo, nemamo pojma gdje je župa. Hladno je i mračno, nigdje nikoga. Naravno da sam se, prije no što sam uopće zakoračila na prvu stepenicu prema crkvi, poskliznula. Da ironija bude veća, ne padam, već kleknem. Moj me dragi pridržava, just barely, jer umire od smijeha i govori mi: "ZNA da dolaziš!" Da, pomislila sam, i očito ne želli da uđem. Stajali smo još malo na početku stepenica jer se ja nisam htjela uspinjati zaleđenim putem (tko zna što mi je još pripremio) bez veze. Neki tip s desne strane je zažviždao i mahnuo rukom da dođemo. Scena drito iz filma. I nailazi u tom trenu još jedna zbunjeni par, valjda da ne budemo sami kad nas nepoznati zviždač zdrabi u mraku iza ugla. Jer tako to ide u svakom holivudskom horroru. Iza ugla ne čeka smrt, već ulaz u župu. Pred ulazom stoji hrpa ljudi. Ne, nisu svi parovi, shvaćam kad me počnu obasipati propagandnim materijalima. Neću svadbu, svadljivo pomislim. NEĆU svadbu, imam se potrebu derati. Umjesto toga, šutim, pušim i mislim si, sigurno mi ne bi gurali sve te papire da znate da ću ih odložiti u prvi koš za smeće na koji naiđem. Šteta papira. Ulazimo u zgradu i pred dvoranom u kojoj će biti tečaj - gužvetina. Puno parova se vjenčaje. Ja sam mislila da se ljudi vjenčavaju u ljeto i proljeće. Ja sam se htjela vjenčati u ljeto. (al sam lijena, pa sad nek mi je. ) No onda se sjetim da ostali vjerojatno planiraju svoje vjenačnje tek za 3, 6 ili 12 mjeseci. Treba i svadbu isplanirat. (E, neću!) Šezdeset minuta vremena koje sam provela u ne pretjerano zagrijanoj dvorani u Sigetu bilo je u potpunosti (and in the most ironic sense available) religijsko iskustvo. Želim se udati u crkvi, a i da mi je svejedno, dragi to želi, pa bih opet sjedila tamo i slušala...Vidjet ćemo da li će se popraviti, no sudeći po reakciji naše najdraže prodavačice kruha u obližnjoj pekarni koja je odvalila od smijeha kad smo joj rekli da idemo na zaručnički, možda i neće. Anyway, počelo je, meni osobno, s flashbackom na faks. Pop je došao i pitao jesu li svi sigurni da su na pravom mjestu jer je ovo priprema za brak, a polaznika je prilično velik broj. Nasmijao se na kraju, da pokaže da se šali, no nije me uvjerio. Mislim da ga je četrdesetak pristunih parova iznenadilo koliko i mene. (A ja sam se nadala da će mi bit lakše u ovo doba godine nać crkvu short notice). I nakon što smo se na početku ustali i pomolili, što me iznenadilo, a nije trebalo, i izazvalo u meni onaj otpor koji svaki put osjećam u crkvi, kao da se u nekim trenucima fizički strugglam protiv nekog tko me pritišće da sjedim na stolici točno onako kako on želi, pop nam je objasnio koliko će tečaj trajati i što ćemo raditi. Sjela sam u zadnji red, pa ga nisam sasvim dobro čula. No shvatih da one bitne informacije, primjerice koji dokumenti ti trebaju, itd, itd, idu tek u petak. OK. Iako ih na netu nađeš u 2 minute. Fine. Zatim je započelo polusatno predavanje "sa slikicama", kako je pop to predstavio. Nije rekao koja je svrha predavanja. Spojio je laptop na projektor (kad se pojavio Window Professional prozor, dragi mi je prišapnuo:"I Bog je pokleknuo!") Moj je pak zli um pomislio, kad je vidio brdo fileova sa slikama na popovom kompu, too bad I sat so far away and left my glasses at home, now I can't see if he's got any kiddie porn. OK, sad kad sam to napisala uopće nije smiješno. It was funny in my head. Pop je na početku svog izlaganja cijelu stvar nazvao meditacijom i pokazao nam kip frulaša (? no idea, umjetnički sam relativno neobrazovana) te pustio muzikicu. Sleepy. I neku molitvu je kasnije ispisanu prikazao, uz tog frulaša, ali ja sam slijepa ko šišmiš na tu udaljenost. Prva iduća slika koju je pokazao bio je svemir. Pa je rekao svečanim glasom: "Svemir." In a voice pregnant with meaning. Podsjetio me lagano svojom intonacijom na Jean-Luc Picarda na početku TNG-a. Te sam u tom trenu dragom šapnula: "The final frontier." Na što smo se cerili zbog čega nisam čula cijeli uvod u objašnjene Big Banga. Ne zaboravimo, nalazim se na zaručničkom tečaju, slušam popa kako mi priča o znanstvenom nastanku svijeta. Kad shvatim da ispod slike ima tekst koji čita, ironične misli istiskuju cerekanje. Drsko pomislim da mu je ili glava toliko puna Biblije da nema mjesta za znanost ili se pamtiti znanstvene činjenice smatra bogohulnim na neki način, pa ne smije pamtit već samo čitat. Kasnije se, poslije skretanja u neke dijelove Biblije, vratio na znanstveno objašnjenje i opet čitao tekst, tad sam već bila zamorena, i pomislih da je možda stvarno samo glup. A u Bibliju nije skrenuo samo tako. Prije toga, nam je pokazao sliku bebe. Suptilni nudge u smjeru braka - imajte djecu, imajte djecu. (Samo nemojte pred oltarom, molim! Svi znamo kako je završila Pope Joan zbog loše tempiranog poroda). Bebač, u pravom katoličkom duhu, ima zatvorene oči, raskriljena usta i sasvim je očito da reve at the top of his or her lungs. Prešavši na sliku dječjih stopala i ruku i počne poetično razglabati o zahvalnosti koju dugujemo za svoje noge i ruke, misli mi odlutaju. (Iako kad je drvio o rukama, primjetih da ni riječ o oposable thumbs. too scientific probably). Gledam oko sebe i skužim da tip koji sjedi ispred mene is twiching! Ošišan je kratko, crewcut štono, i dio skalpa taman iznad ušiju se svako malo pomakne prema gore, onak na brzaka, dva-tri puta za redom, pa ništa, pa jednom, pa opet ništa. Možda žvaće kaugumu. Ili će se sad svaki tren naglo pokrenut, nasrnut na popa koji će ga dobrano namlatit mikrofonom. Na slici uha pop zabrazdi u privatnu digresiju o vlastitom nedostatku sluha i čepovima u svojim ušima, te pripadajućim terapijama, s detaljima koje želim zblokirati. Koncentriram se na lijepe misli, plotam horror priču za koju ću možda u ovim šezdeset minutinim seansama konačno i pronaći vremena. Iznenađujuće, sat vremena se ne oduži i nakon plaćanja i primanja prvog štambilja na papir koji će u petak svjedočiti o mom attendancu, izlazimo u hladnu, maglovitu večer. Prvi dan smo preživjeli. Bilo je bezbolno. Relativno. Osim što me boli koljeno. |
- 21:05 - rantaj (1) - nosi doma - #
02.12.2005., petak
Jučer
|
Jučer sam htjela milijun stvari - ni jedna nije uspjela. Dan je počeo prekasno, prošao prebrzo. Htjela sam konačno postat prvog u mjesecu, obavit brdo posla, napravit palačinke, otić na koncert u Tvornicu, označit AIDS dan... Bilo pa pobjeglo. Danas stavljam ipak vrpcu za AIDS dan. Uvijek se motivi kroz moj život provlače u skupinama - knjiga puna je krvi i AIDSa, horror priče, teški snovi. Dobro, ovo zadnje je od nespavanja. Film koji me godinama progonio, a kojeg se sjetim svaki put kad vidim crvenu vrpcu ili čujem kraticu HIV je Kids. |
- 09:00 - rantaj (2) - nosi doma - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ispušni ventil, moj
Jarci, kažu, ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet. Zmajevi, pak, rigaju vatru. I Jarčica i Zmajica, ponekad se, eto, naljutim. Krene logično, pravo jarčevski, a ubrzo odleti, poput zmaja, bez obzira na eventualnu gravitaciju argumenata koji letenje ni u teoriji ne dopuštaju. I zato sam ovdje: da mogu rantati preko svake mjere kad me pamet napusti, a vatra ispuni. You have been warned. rantalica na gmail.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||