Kad ti liječnik postavi dijagnozu za bilo kakvu bolest (bila ona maligna ili ne), sigurno je da od toga dana samo čekaš onaj dan kad će ti isto tako reći da si izliječen ... Razmišljaš (usudio bih se reći "maštaš") o tome kako ćeš javiti obitelji i prijateljima, kako ćeš to proslaviti s bližnjima na najljepši mogući način ...

I onda se dogodi taj dan, a ti ne možeš sve to tako lijepo proslaviti jer imaš neku glupu virozu

I onda se viroza ne smiri nego prijeđe u nešto više od same viroze - upalu pluća ili nešto slično.

I tako sam ja pokupio nekakvu virozu tjedan dana prije nego sam saznao da sam se izliječio od ovog svog limfoma, a evo još ni sada nisam u potpunosti ozdravio (3 tjedna poslije). Čak štoviše, već tjedan dana ležim u bolnici i liječim se jer je viroza prešla u nešto ozbiljnije

Dijagnoza po primitku u bolnicu je upala pluća, a naknadno se nadovezala i upala sinusa. Na sreću, došao sam na vrijeme pa je sve dosta brzo stavljeno pod kontrolu i sutra bih trebao kući. Hvala Bogu, već sam se bio uplašio da ću morati ostati u bolnici za vrijeme Božića. U svojim maštanjima sigurno nisam zamišljao Božić u bolnici nego u Slavoniji s obitelji kao najljepši Božić do sada

Osobno mislim (a i neki doktori, ali nisu sigurni) da se ipak nije radilo o upali pluća nego samo o upali sinusa, a suhi kašalj koji me muči već 2 tjedna je sigurno posljedica one viroze. Da je ipak bila upala pluća možda bih morao ostati dulje u bolnici ...

U svakom slučaju, nije ugodno znati da još neko vrijeme nakon završetka liječenja (dok se imunološki sustav malo ne oporavi) navečer kad legneš spavati u svom krevetu ne možeš biti siguran da li ćeš se ujutro probuditi u tom istom krevetu ili u nekom krevetu na Hitnoj.

Valjda nam je tako grah pao Kažu sestre s Endokrinologije da svako malo nekoga od nas s Hematologije prebace iz Hitne njima na odjel. Očigledno je to nešto što se događa većem broju ljudi i to treba prihvatiti kao dio borbe s ovom bolešću (koje više nema, ali ostale su posljedice liječenja).

Kako bilo da bilo, bitno je ostati pozitivan u glavi i znati da se sve ovo može i mora pobijediti - JEDNOSTAVNO NEMA PREDAJE!

Veseli me činjenica da mi je dosta mojih "cimera", koji su terapije završili otprilike u isto vrijeme kad i ja, javilo da su im također nalazi potvrdili da se nalaze u POTPUNOJ REMISIJI. To je rečenica koju svatko s dijagnosticiranom malignom bolešću želi vidjeti na svom konačnom nalazu - TIJEKOM LIJEČENJA POSTIGNUTA JE POTPUNA REMISIJA !!!

Svi Vi koji čitate ove retke jer se nalazite u nekoj od faza kroz koju smo prošli moji "cimeri" i ja želim poručiti da odvažno podignete glavu, kažete tom čudu "JA SE TEBE NE BOJIM!", slobodno maštate o trenutku kad će Vam Vaš liječnik reći da ste ponovno zdrava osoba i da znate da se to može i mora dogoditi!

Bez obzira na sve nedaće koje će Vas zadesiti na putu do konačnog izliječenja (nema veze koliko teško podnosite terapiju, nema veze koliko puta ćete završiti na Hitnoj - bitno je da nema predaje i da sve izgurate do kraja) - zamišljajte si kako ćete ipak Vi biti ta osoba koja će nakon zadnjeg pregleda kod liječnika izaći i reći:

VENI, VIDI, VICI (dođoh, vidjeh, pobijedih)

I za kraj, jedna motivacijska pjesma - inače nisam fan Colonie i njihovih pjesama, ali ova pjesma pjeva i o nama (i Vama): COLONIA - SVIJET VOLI POBJEDNIKE

Oznake: upala pluća, upala sinusa, pneumonija, limfom

Kao što reče jedna draga kolegica - sada je i službeno od Rak-i-Ja ostalo samo JA

Nakon 5-6 mjeseci borbe + par mjeseci potrošenih na pretrage, nalazi PET/CT-a su potvrdili ono u što sam ja cijelo vrijeme čvrsto vjerovao, a to je da više NEMA ZNAKOVA METABOLIČKE AKTIVNOSTI MALIGNE BOLESTI

Zaključak je (na sreću sve većeg broja ljudi) da ni rakovi nisu što su nekad bili Prije 20-ak godina je to bila skoro pa smrtna presuda, a danas su kod nekih tipova tumora stope izlječenja čak više od 75% Među njih spadaju i limfomi (na moju sreću)

I dalje vjerujem (kao što sam to bezbroj puta čuo ove godine od svih dobronamjernih ljudi koji su mi željeli pomoći savjetom ili ponekom dobrom riječi) - 95% izlječenja je u glavi

U jednom članku na početku ove svoje "avanture" sam napisao da je potrebno tom čudu otvoreno reći "JA SE TEBE NE BOJIM!" i siguran sam da je to osnova za ovih 95%

Činjenica je da postoji veliki broj koji su se izliječili bez korištenja klasične medicine (kemoterapije, operacije, zračenje ...), ali ja sam se odmah u početku odlučio odlučio ići na kemoterapije tako da ja svoj uspjeh svakako moram zahvaliti klasičnoj medicini i kemoterapiji koja je i ovoga puta dokazala svoju učinkovitost kod ovakvog tipa maligne bolesti.

Lako je biti general poslije bitke ako si bitku preživio Teže je bilo voditi bitku, a posebice zbog toga što je teško pratiti napredak liječenja - svodi se na subjektivnu procjenu kako se osjećaš, a prilikom primanja kemoterapija osjećaš se svakako tijekom 3-tjednog intervala Od mučnina za vrijeme primanja kemoterapije i prvih par dana nakon toga, užasnih bolova svih mišića i kostiju kad "proradi" koštana srž par dana nakon primitka injekcije za poticaj rasta leukocita do osjećaja "kao da ništa nije bilo" zadnjih par dana prije primitka novog ciklusa kemoterapije. I onda opet sve ispočetka

I opet mislim da je lakše nama koji prolazimo (ili smo prošli) kroz sve to nego svima ostalima oko nas - supružnicima, djeci, roditeljima, braćama/sestrama, ostaloj rodbini, prijateljima, kolegama/icama na poslu i dr.

Meni je ovo sigurno bila najteža godina do sada i malo je toga pozitivnoga po čemu ću je moći pamtiti Ne samo zato što sam se razbolio i gotovo se cijelu godinu liječio nego najviše zbog toga što su nas u ovoj godini napustili mnogi prekrasni ljudi, a neki od njih jednostavno nisu uspjeli pobijediti u ovakvoj borbi kakvu sam ja vodio jer su oni imali težeg protivnika
Još ću ih se dugo sjećati i pamtiti po svemu zbog čega smatram da se radilo o prekrasnim osobama

Sva sreća pa ova godina uskoro završava pa se nadam da ćemo 2016. (i sve one iza nje) moći pamtiti puno više po dobrom nego po lošem

Sad predstoji razdoblje češćih kontrola (sutra ću saznati koliko često ću se morati kontrolirati), a nakon predstojećih blagdana ponovno krećem na vrlo strogo kontroliranu prehranu. Nakon više od 6 mjeseci pojeo sam kolač-dva, probao nešto čokoladnoga (najviše sam se zaželio čokolade), ali nakon Nove godine ponovno izbacujem sve rafinirane šećere jer sada vidim da mogu i moram priznati da mi, osim čokolade, ništa drugo od slatkoga zapravo ne nedostaje.

I za kraj se moram svima koji su vjerovali u mene, koji su mi davali vrlo korisne savjete, koji su mi slali ljekovite biljke i razne dodatke prehrani, koji su me povremeno nazvali kako bi mi dali podršku - ili su jednostavno bili tu, mislili na mene, slali mi pozitivnu energiju i želje za ozdravljenjem - od SRCA Vam svima VELIKO HVALA ...

Svakako se moram zahvaliti i cijeloj ekipi s KBC REBRA - svim hematolozima, najboljim medicinskim sestrama na svijetu (posebno onima na odjelu za hematologiju i onima na odjelu za endokrinologiju), ekipi na odjelu za hitnu pomoć (kod kojih sam u zadnje vrijeme bio malo-malo pa često) - i Vama svima od srca hvala jer ste i meni i svim mojim cimerima/icama s kojima sam zajedno primao kemoterapije uvelike olakšali našu borbu i šanse za konačnu pobjedu

Oznake: kemoterapija