70 godina štrajka u TIVAR-u

	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Ožujak 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (2)
Srpanj 2006 (4)
Lipanj 2006 (6)
Svibanj 2006 (10)
Travanj 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Pravo i pravda
Pravo i pravda je u tvojim rukama.
Ako se sam ne boriš za svoje pravo, ne očekuj ni da drugi to učine.
Na mnogo načina možeš biti obespravljen, a samo na jedan zaštićen: ako znaš koja su ti prava i kako da se boriš za njih.
Jer ako šutiš i ne reagiraš, sigurno je da nećeš imati ni prava ni pravde.

Dictionary [trade union rights]

Blues Radio UK

Linkovi

MASA
AS Inicijativa
AK Solidarnost
Zombix
CNN.blog
cicija-filozof
Directory of Labor Unions

Klikni na sličicu - link

Radnik i kapitalist

Pravno, oni su jednaki, ali ekonomski, radnik je sluga kapitalista... tako što radnik prodaje sebe i svoju radnu snagu na određeno vrijeme. Radnik je u položaju sluge jer ga zastrašujuća opasnost od gladi, koja svakodnevno lebdi nad njim i njegovom obitelji, tjera da prihvati bilo koji uvjet koji mu nametne kapitalist, industrijalac, poslodavac... Radnik uvijek ima pravo napustiti svog poslodavca. No imali li on i sredstava za to? Ne! Jer on to čini kako bi sebe zatim prodao drugom poslodavcu. Na to je natjeran istom onom glađu koja ga je prisilila da sebe proda i prvom poslodavcu.

Radnička je sloboda... stoga samo teoretska sloboda, kojoj nedostaje bilo koje sredstvo za njezino moguće ozbiljenje, te je tako samo izmišljena sloboda, izrečena laž. Istina je da je cijeli život radnika samo nastavak i zastrašujući niz uvjeta služenja - volonterskog sa pravnog stajališta, ali obaveznog zbog ekonomskih uzroka - uspostavljenog sa međuigrom slobode praćene glađu. Drugim riječima, to je ropstvo.

Mihail Bakunjin (1814.-1876.)

Nitko ne bi trebao raditi. Nikad.
Rad je izvor gotovo sve bijede u svijetu. Gotovo svako zlo koje možeš navesti proizlazi iz rada ili iz života u svijetu stvorenom za rad. Ukoliko želimo prestati patiti, moramo prestati raditi. Bob B.

26.04.2006., srijeda

Prije sedamdeset godina, točnije 29. travnja 1936., radnici i namještenici Tekstilne industrije d.d. u Varaždinu, njih 2300, stupili su u štrajk za povišenje svojih nadnica, poboljšanje uvjeta rada u tvornici, sklapanje kolektivnog ugovora i slobodu sindikalnog organiziranja. Nakon šest tjedana, 6.lipnja 1936., oštre i uporne borbe s upravom tvornice i štrajkolomcima štrajk je uspješno okončan. Bio je to veliki događaj ne samo za Varaždin i varaždinski kraj nego i za cjelokupan radnički pokret u Hrvatskoj.

Neposredan povod štrajku bio je sukob u konfekciji 23.travnja 1936., do kojeg je došlo zbog toga što je Petar Ugrenović premjestio jednu radnicu za strojem za kojim je prije radio muškarac. Radnici je određena niža plaća od one koju je primao taj radnik.

Odmah nakon početka štrajka počele su pripreme za organiziranje štrajkaške kuhinje. Ona je ujedno i postala centar štrajkaškog logora koji je organiziran u neposrednoj blizini tvornice gdje su radnici podigli šatore. Kuhinjom je rukovodio Juraj Bermanec. Pripremala je dnevno oko 1000 obroka za radnike i njihove obitelji koje su stanovale u gradu. Hrana se u početku skupljala u samom gradu, ali ubrzo je stigla pomoć i okolnih sela. (Kneginec Gornji, Kučan Marof, Kučan Donji, Kučan Gornji, Jalžabet, Kelemen, Jakopovec, Sračinec, Svibovec, Jalkovec i Poljana). Svakodnevno su seljaci donosili hranu u grad, čak su je dovozili i kolima.

Oblasna uprava URSSJ (Ujedinjenoga radničkoga Saveza sindikata Jugoslavije) u Zagrebu uputila je 4. svibnja 1936. cirkularno pismo svim svojim organizacijama u zemlji kao i mjesnim međustrukovnim odborima, u kojem poziva na sabirnu akciju u korist «Tivarovih« štrajkaša. Također je organiziran bojkot «Tivarovih« proizvoda po cijeloj zemlji.

Uprava tvornice na razne je načine pokušala razbiti štrajk, od nepriznavanja sindikalnih organizacija, zatezanja pregovora pa do vrbovanja štrajkolomaca. Međutim, broj štrajkolomaca bio je suviše mali. Osim toga uprava tvornice nije računala s odlučnošću svojih radnika koji su branili ulaz u tvornicu. Kad se pokušalo sakupljene štrajkolomce uvesti u tvornicu sakrivene u zatvorenim vagonima, žene štrajkaši obaviještene od željezničara koji su vidjeli njihovo ukrcavanje legle su na tračnice i tako onemogućile ulazak štrajkolomaca u tvornicu.

Budući da nije uspjela razbiti štrajk, uprava je na poziv gradonačelnika Milkovića, 6.lipnja 1936., prihvatila pregovore. Tvornica je priznala i usvojila zahtjeve radnika i namještenika, tj. povišice plaća, akordne cjenike, kolektivni ugovor i pravo sindikalnog organiziranja. Poslije potpisivanja «utanačenja» formirala se povorka od oko 2000 štrajkaša radnika i namještenika. Na čelu te povorke išla je grupa od 600 biciklista. Ova je povorka prošla svim važnijim gradskim ulicama pjevajući radničke pjesme i manifestirajući «svoju slogu i svijest».

Literatura :

Crvene zastave 1936 : 50 god. štrajka Tivarovih radnika / autori tekstova Josip Runjak, Bosiljka Janjatović ( Zagreb : NIRO Radničke novine, 1986.)

Povijest sindikalnog pokreta tekstilno-odjevnih radnika Hrvatske 1919-1941 / Bosiljka Janjatović. ( Zagreb : Radničke novine, 1988.)

Žene u radničkom pokretu i oružanoj socijalističkoj revoluciji / Josip Runjak, Ivana Štager. (Varaždin : Konferencija SSRNH Zajednice općina Varaždin, 1988.)

- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>