nedjelja, 07.09.2025.
Radi vjetra
Ako ti kažem
da se u svemu slažem s tobom
neću te više moći voljeti.
Jer moja ljubav
voli sjenčenja, borbu boja
i divne kontraste.
I kad navija za uzdizanje
ona pušta da se padne
jer najkraći put do cilja nije geometrijski
već onaj koji ide za vjetrom.
Ako ti kažem
da u svemu mislimo i osjećamo isto
neću te više moći vidjeti
ni čuti ni dotaknuti ticalima duše,
ispred mene nestat će svijet
i pojavit će se zrcalo
u kojem će se zrcaliti samo smrt.
Ni tebe ni mene u njemu neće biti.
Ako ti kažem
da sam prestao tražiti tvoje lice
jer sam ga prepoznao, našao,
sjetio ga se,
uglavio ga u pripremljen kalup,
barem ti meni tada reci
da me ne poznaješ,
da me nisi našla,
da me se ne sjećaš.
Ne treba bježati pred strahom i boli,
ali treba pred prepoznatim mirom,
prepoznatom srećom,
prepoznatom ljubavi.
Bježati koliko nas vjetar nosi.
Pa što ako je rastanak predestiniran?
Uvijek se iznova sastajemo,
grlimo
i ljubimo
ne znajući tko smo, kada smo i kako smo
i ne znajući da zapravo smo
od iskona zajedno.
Dodatak - moja dva večerašnja AI-uratka na zadanu temu:
:)
