SARAJA AZRA

dragi moji je li Vam ikad, itko rekao da idete u krivom smjeru, meni jeste i to više puta i pa što, još od Galileja znamo da je zemlja okrugla možda će put malo više potrajati ali uvijek ako dovoljno dugo ideš svojim smjerom ukazati će se nova šansa nova nada da pronađeš to svoje odredište zapamtite vjerujte u svoj put jer samo oni koji stoje zaista ne idu nigdje

Michael Jackson

Dragi moji blogeri što se sad tu može - n i š t a , otišao nam je preselio se u povijest ostavivši nam pjesme i sve ono što je bio, a bio je sve samo ne OBIČAN .....sve je otišlo s njim ali i ostalo da traje i dalje.....
rasla sam uz njegove pjesme, do besvijesti pokušala skinuti njegove plesne korake s manje i više uspjeha i znam ja
da žuto zlato ima svoju cijenu, a da je znanje neprocjenjivo dodati ću još i to da je sjećanje na takve ljude bezvremeno i ono ih veže uz beskraj ....... spokoj mu vječni daruj Gospodine i svijetlost vječna neka mu svijetli.....počivao u miru Božjem, Amen

situacije iz slikovnica
Nikad Vam do sad nisam pisala o svojim tehničkim slikovnicama. Moj tata je završio elektrotehnički studij i odmalena je mene, svoju jedinicu, pokušavao učiti da mislim "tehnički", kao pomagalo u mojoj maloj dobi 4-6 godina bile su tehničke slikovnice, ni prije a ni kasnije ni kod koga drugoga slične nisam vidjela bila je to edicija o motorima, avionima, brodovima, kamionima...i svim tehničkim čudima tadašnjice, sjećam se npr. do utančine -(do najsitnije pojedinosti) bio je opisan veliki brod za krstarenja pa avion bombarder, pa brzi japanski vlak
dragi moji toliko sam ja iz tih tehničkih slikovnica vidjela i naučila da mi se često kasnije u životu činila skroz poznata neka krajnje nepoznata situacija primjerice to sam ja nazivala situacije iz slikovnica pa i dan danas zadivim muža svojim poznavanjem onoga ispod haube automobila......jer sve je to mene moj tata učio kad sam bila mala jednom sam ga upitala tata ima li to smisla pa ja sam djevojčica...a on je odgovorio naravno srećo da ima kad pronađeš logiku u tehničkom načinu mišljenja najbliže si pameti i od toga do danas mnogo puta sam se osvjedočila da je imao pravo da je logika ONO nešto malo više od prosječnosti

dragi moji blogeri neki od Vas već znaju da ja i pišem
evo jedne moje objavljene kratke priče


NISAM TO HTJELA SANJAT


Sigurna sam da nema ama baš nikakve svrhe da Vam kažem kolko mi je godina, jer to nije ni važno. Ionako većina ljudi koji znaju da dišem zrak ovog planeta, smatraju da sam nedorasla, neodrasla i neodgovorna.
I to uopće ne bi bio problem da upravo oni nisu takvi isti i gori.
Među boljim sam učenicima u školi, među najboljim sportašima u gradu, među ljepšim sam curama i pa šta!
Što bi sad trebala skakati od sreće do neba- da ne bi.
Ima toliko ozbiljnih tema u mojoj glavi i toliko neodgovorenih pitanja na mojoj duši.
Sinoć sam, dragi moji sanjala jedan vrlo ugodan i lijep san, ali vidite problem je u tome što nisam to htjela sanjat.
Nisam.
I zašto uopće meni dolaze na pamet takve stvari, ideje i planovi. Zašto ne mogu kao uostalom i većina drugih ljudi mirno živjeti i veseliti se svemu onome što imam i što sam postigla. O ne, ova moja glava uvijek stremi u nebo. kao da nebo zna ono što ne zna zemlja.
Bogati, nitko ne zna kako je meni.
Nitko.
Ja nisam to htjela sanjat.

dragi moji blogeri, maštajte i nikada nemojte prestati , jer kao što reče Albert Einstein "Mašta je važnija od znanja." i svi veliki dosezi uma započeli su u mašti naš je duh neizmjerno jači od tijela i ako želite odigrati s kartama svojim što bolje ovu igru što nazvaše život tada maštajte jer mašta je ta koja vam daje krila, uzlet i smjer .....da sve na kraju izađe na dobro jer tajna je u tom da svoju maštu zamolite za to .

jednom davno, činilo mi se, kako ću ja kada odrastem i budem velika činiti čuda, mislila sam kad sam bila još sasvim mala da djeca to ne mogu jer sam dijete....a sada kada sam velika - u dječjim očima ćutim da sam kao malo djete mogla činiti čuda......eto dragi moji to Vam je život kao da Vas prebacuje u čekanje ali Vi uvijek nastojte živjeti sada jer vrijeme istječe i nemamo ga za bacanje.. .želim vjerovati da misao vedra to istjecanje usporava ....

Vi sigurno , dragi moji blogeri, poznajete ljude koji rade ono što znaju, ali i one druge koji znaju što rade... jeste li se ikad zapitali u kojoj ste Vi od te dvije grupe ljudi i u kojoj od tih grupa su ljudi sretniji...ja jesam..po meni odgovor je samo jedan sve je relativno i obilje i neimaština i uspjeh i neuspjeh i radost i tuga....
a znajte da sreća se neda ni dijeliti ni uspoređivati Vaša sreća ste Vi sami bez obzira što radite i koliko imate Vi sretniji možete biti...............

Dragi moji, možda se zapitate, kako li je to nalaziti se na frekvenciji pozitivnog spektra u širini misli....jednom sam pročitala da se granice mogućeg mogu odrediti samo onda, ako ih prijeđemo odlaskom u nemoguće. (Arthur C. Clarke) ....ima istine u tome...bit će da je moj često "nadrealno" pozitivan stav baš u tom dijelu nemogućeg ...znajte da je čarobno promatrati svijet ODTUD, a tajanstveno je koliko snage ima u čovjekovim očima koje gledaju tako...i kako reče komentar jedan..meni osobito drag...to me mami.....BAŠ TAKO, dragi moji to mami Vašu dušu u područje svemogućeg...gdje sve je igra, igra bez granica.......

još pamtim svoje "dječje klizačke" dane i začudo uvijek ih se sjetim početkom ljeta, nekako me miiris nadolazećih vrućina podsjeti na taj miris leda a zašto? ne znam ni sama...sjećam se sebe malene (7,8,9 god) i mame, klizaljki obješenih na rame i pamtim tu sliku, zapravo naš odraz sa stakala izloga sarajevskih dućana pokraj kojih smo prolazili do Skenderije ( prije olimpijade i Zetre - glavne dvorane)...ja mala djevojčica iz provincije, to je bio moj prvi doticaj s "velikim" gradom i s ledom i klizanjem ...a klizati sam brzo naučila....o kako sam se kasnije sebi činila posebna u tom svom malom gradu kada sam na rošluama znala praviti okrete i vijence, a drugi to jednostavno nisu mogli naučiti - BEZ LEDA, i već tada sam shvatila da kad uspiješ svladati veće iskušenje lakše se nosiš sa onim svakodnevnim ....zato se ne bojte iskušenja nego ih shvatite kao izazov, kao besplatnu školu života za Vaše sutra jer onaj koji je svladao iskušenje uvijek je U PREDNOSTI

sanjala sam sinoć "težak" san imam ih takvih a što ću i oni su moji....
a jutros uz kavu draga mi osoba reče jednu njenu dobru vijest i njena radost mi uljepša dan, znajte dragi moji blogeri kad Vam ponekad "ponestane" Vaših razloga za smiješak pogledajte oko sebe i smiješite se za sreću drugih tim putem ćete opet naći i svoje dobre razloge baš kao u poslovici ....pametan čovjek i u pustinji vodu nađe a budala i uz rijeku umre od žeđi..baš tako dragi moji