još pamtim svoje "dječje klizačke" dane i začudo uvijek ih se sjetim početkom ljeta, nekako me miiris nadolazećih vrućina podsjeti na taj miris leda a zašto? ne znam ni sama...sjećam se sebe malene (7,8,9 god) i mame, klizaljki obješenih na rame i pamtim tu sliku, zapravo naš odraz sa stakala izloga sarajevskih dućana pokraj kojih smo prolazili do Skenderije ( prije olimpijade i Zetre - glavne dvorane)...ja mala djevojčica iz provincije, to je bio moj prvi doticaj s "velikim" gradom i s ledom i klizanjem ...a klizati sam brzo naučila....o kako sam se kasnije sebi činila posebna u tom svom malom gradu kada sam na rošluama znala praviti okrete i vijence, a drugi to jednostavno nisu mogli naučiti - BEZ LEDA, i već tada sam shvatila da kad uspiješ svladati veće iskušenje lakše se nosiš sa onim svakodnevnim ....zato se ne bojte iskušenja nego ih shvatite kao izazov, kao besplatnu školu života za Vaše sutra jer onaj koji je svladao iskušenje uvijek je U PREDNOSTI
Post je objavljen 05.06.2009. u 06:36 sati.