SARAJA AZRA

ponedjeljak, 30.04.2007.

ti si vještica na otoku, gdje jesam, ima ljudi jako praznovjernih .....većina ih redovito ide na misu, nedjeljom, ali vjeruju u vilenjake....viške (vještice) i takve stvari da ne pišem uroci ...i čare... kad su ljuti onda je često da ti kažu ti si VIŠKA (VJEŠTICA) i to bi trebalo biti nešto strašno..kao da još postoji inkvizica..lomače i slične strahote... ja im odgovorim ja vještica PA ŠTA NEKA JESAM e tu je onda muk.....kao da sam rekla ne znam ti ja što...a mene u stvari ne poznaju dobro to je moj malo "pomaknut" smisao za humor. Ali ima tu još nešto oduvijek me intrigriralo sve vezano za temu... vještice..još od dječjeg doba.. valjda kao i sve. nedavno sam ovo pročitala na netu-i sa svime time se oduvijek slažem ...i ne znam je li to uopće točno ... a valjda jest...ako jest ne znam zašto je oko njih toliko predrasuda i zazora jedino što kolko sam shvatila nisu "kršćanke" nego imaju neku božicu...al to je njihov izbor... ....Moderne vještice njeguju načelo nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekovog. One vjeruju da ni jedna ideologija i nikakva religiozna ideja ne smiju biti opravdanje, u ime kojega će se ubijati druga ljudska bića..... Također se zalažu za toleranciju i suživot svih živih bića koja žive na planeti, jer su sva živa bića zapravo manifestacija metaforičke planetarne boginje i njezina djeca. One ne vjeruju u " transcendentalnog " boga, koji je nevidljiv, nespoznatljiv i odvojen od svojih tvorevina, kao što ne vjeruju ni u boga koji surovo kažnjava svoju djecu, već insistiraju na načelu osobne odgovornosti: energija koju si odaslao, bit će ti vraćena - dobro sa dobrim, a loše sa lošim ! U tom svjetonazoru, čovjek je sam odgovoran za posljedice svojih dijela - boginja mu neće " oprostiti grijehe ", niti će mu itko obećavati raj na nebu, nakon što je tako bezobzirno i surovo uništio raj na zemlji ! Boginju prije svega moramo pronaći u sebi, u svojim srcima i uvjerenjima, kao princip neuništive i preobražavajuće majčinske duše svijeta, unutar koje smo na višim razinama svijesti svi ipak povezani nevidljivom mrežom međuodnosa, u kojima se stalno stvaraju i razaraju novi svijetovi i tvorevine. .... da moram birat između njih i "običnih" ljudi koji su iz bilo kojeg razloga ubijali druge ljude izbor je jasan i jednostavan one...

petak, 27.04.2007.

trenutak inspiracije i ništa više evo razmišljanje moje drage Iride u komentaru ...kao što je to vjernu ženu ponukalo da piše o prvim ljubavima ...nekako kao da me pozvao i prozvao da ovo napišem tada i sada.... to je isto kao kruške i jabuke ..... znači ne pripadaju istoj vrsti..iako su u istom nizu....ne može se to ni zbrajat, ni oduzimat možda uspoređivat al ni to nema smisla -matematička logika mislim u stvari je i logika života...jasno i jednostavno. da pišem o prvim ljubavima .došlo mi eto tako .....to je trenutak inspiracije.. a mi (suprug i ja) poznamo i prihvaćamo jedno drugo sa svime proživljenim do trenutka našega susreta...ne vidim ništa loše da pišem o prošlim osjećajima....pa neću valjda dobiti parcijalnu amneziju jer sam se udala, ja sam i do tridesete bila živa i bila ja......u stvari dala sam si umjetničku slobodu da napišem nešto što osjećam vezano za sjećanja na te dane i zaista je nježno ali to ne znači ništa ni manje ni više od toga....iskreno ti ljudi sada...uopće i nisu oni mladići iz moje priče....promijenili se oni ..promijenila se ja...ali tada i nije sada ...a sada se ja njih od tada nježno sjećam......draga Irida.

četvrtak, 26.04.2007.

moje prve ljubavi da ...dobro ste pročitali...kod mene za razliku od poznate i po meni precijenjene prve ljubavi u jednini postoji nježno sjećanje na moje prve ljubavi ...i to je zapravo sjećanje na nekoliko mladića..... prve ljubavi pamtim po tome što su bile nevine i naivne ....to su sve redom bila "hodanja" uz držanje za ruku ....uz poneki poljubac...dat nabrzinu u polutami ....ili na nekom zabačenom romantičnom mjestu gdje se okupljaše parovi...kako je to tada bilo lijepo..... S.......on me je čekao na velikom odmoru provodio bi ga sa mnom i kasnije bi opet došao pred mene u školu a išla sam tad u drugi srednje ...on ju je završio...a on je uz to bio i jako lijep...a njega su mnoge djevojke htjele...a on je čekao baš mene........ D.......on je bio moja generacija....imao je krasne oči...plave.....i gledali smo se ...gledali...i onda jednoga dana on je prišao...i cijeli treći razred mi smo bili zajedno...... M......a tek on...bio je divan....a još je imao i svoj bend...poznat u našem gradu....i meni se činilo da sve ljubavne stvari pjeva upravo meni.... eto to su za mene prve ljubavi....sve do momenta kada je zaista konzumirana ljubav u fizičkom smislu, a on ne spada..... ni u prve ljubavi ni u one kasnije...ljubavi . on je zasebna priča.....ispričat ću Vam je jednom...to je na moju tugu još jedna ....ratna priča........ vjeruj te, iako ovdje ispada da sam bila sa svakim NISAM , ali priznajem nisam ni od onih žena koje poznaju samo muža....i baš radi toga ili usprkos tomu vjerna sam žena.

srijeda, 25.04.2007.

čudo jedno čudo što ja jučer napravih, čudo jedno eto napisat ću da mi bude lakše jučer ujutro na poslu, puno posla i zove mene mama..želi mi reć da su djeca zaspala ali ne čuje me dobro...nedugo iza toga zove me muž da mi je i treće dijete dobilo virozu...i da su zvali iz vrtića da dođe po njega...(on je na porodiljnom do 3 godine blizanaca sada su im dvije i mjesec) i ni on me ne čuje dobro...kao isprekidan mi je glas pola se čuje pola ne... i ja lijepo na pauzi odem i kupim neki LG 300kn sva sreća da nisam skuplji ...pitate se zašto... e to i jest čudo... ni taj ne radi.... u stvari rade oba i moj stari i taj LG nego nekakvi problemi na VIP mreži i drugi su ljudi imali problema,...u zgradi ali ja što od posla što od brige nisam stigla s drugima razgovarati...i eto potvrdi se moje načelo pitaj..i razgovaraj uvijek je bolje nego šutiti...ali eto čudo jedno ostadoh kraća za 300 kuna i to ti je to...

utorak, 24.04.2007.

moja majka moja majka je mama moje mame, sada pokojna.. uz nju sam prohodala...progovorila...uz nju sam učila živjet... moji su roditelji bili mladi i živjeli su kako su znali...ali čvrst oslonac meni uvijek je bila moja MAJKA....sjećam se bila je uvijek dotjerana, gorda...i blaga...Davnih 50-ti imala je svršenu stučnu domaćinsku školu i mogla je da je htjela biti učiteljica, .....moja majka uvijek je bila za svoju obitelj, za svoje petero djece, za svoga muža, pa za svoje unuke i rekla mi je pod stare dane " neka sam tako izabrala ali ti zlato moje se školuj i radi dolaze druga vremena... i tako sam i učinila..u stvari ja sam veliki dio onoga što sam vidjela i naučila od svoje majke... bila sam mala i često mi je pričala o svojima otac joj je bio ljekar...i njegov otac je bio ljekar a svi prije njih "plemenitaši", ..meni se to kao djevojčici činilo kao bajka..osjećala sam se kao prava princeza..i uopće me nije smetalo što nemam dvorac...što nisam jedini potomak moje majke...i što svega toga u stvarnosti više nije ni bilo......i danas kad mi je teško ja pomislim na ljubav i razumijevanje i na trpljenje moje voljene majke i osmjehnem se...u trenutku shvatim da i nije tako teško i njoj za ljubav u spomen na nju...ja diglem gordo glavu i idem dalje...jer za nju bih sve učinila ..moja majka

ponedjeljak, 23.04.2007.

iz srca ja vjerujem da sam osobno većinu važnih životnih odluka osjetila "iz srca" nisam previše razmišljala...o tome kako da odlučim.. jednostavno... osjetim..titraj....razum uključim kasnije, kad već odlučim i krenem onda zaista razmišljam kako da uspijem, kako da i dođem tamo gdje sam odlučila, a kažu za mene da sam realna, i da stojim na zemlji . ako si nezadovoljan, ako te nešto tišti ...to ti srce u stvari govori da nešto ne štima ali što..e u tome je cijela mudrost...življenja...ali je nenapisiva... treba odlučivati...treba isprobati...treba vjerovati...jer vjerujte nije uopće problem ako ne uspijete problem je ako ni ne probate bojeći se neuspjeha, a ako ponekad i krivo odlučite...ništa zato ima uvijek vremena dok je dana u boga.....da se sve proba ispočetka...pa ipak smo samo ljudi...ne opterećujte se svojim promašajima ...nego gledajte kako da danas uspijete za sutra... i kada ste na razmeđi....poslušajte sebe i sjetite se.... iz srca.....ono je samo vaše i neće vas prevariti

subota, 21.04.2007.

u počast dragome čovjeku evo osjećam se pozvana napisati par riječi u počast meni dragome čovjeku, koji je 20.04.2007. zauvijek otišao za svojom dušom, visoko, u neke druge svjetove.... bio je oduvijek direktor točnije od završetka studija davnih sedamdesetih, odnedavna u mirovini...bio je i vesela duha, volio je beskrajno svoja dva sina...silno se ponosio njihovim životnim uspjesima..a vjerujte imao je i razloga.. imao je ženu koja ga je beskrajno podržavala, ...u svemu... a imao je samo šezdesetgodina...mogao je još puno toga...mogao je ali nije... iako ne poznajete tog dragog čovjeka ja ovo pišem njemu u počast ali i svim drugim dragim ljudima koji su prerano ...prerano .....otišli za svojom dušom, visoko, u neke druge svjetove...

petak, 20.04.2007.

rejhana tako se zove meni jedna draga osoba ...moja rejhana... a postoji i legenda o rejhani evo da napišem kad je već znam.... vrijeme radnje... vrijeme kada je muhamed živio...na zemlji.. e on je jako volio svoju rejhanu ...koja je bila robinja..i htio ju je oženiti i činom ženidbe ona bi postala njegova žena i ne bi više bila robinja...ali ona rejhana ...iako je on nju dugo volio i držao jednaku čak i iznad svih svojih drugih žena ona se nikada nije pristala udati ni za muhameda ni za drugog...i bila je cijeli život rejhana.... priča se da je to istinita priča...o tome pišu i knjige...mada sam sigurna da pripadju dijelu povijesti islama jer je muhamed ....onaj koji je kolko ja znam ...obznanio...Kuran... eto toliko ali me fascinirala ta žena ....svojim izborom ....a ponajviše radi toga što njen izbor nije ugrožavao druge.. a bila je ISTINSKI posebna ta rejhana ...

četvrtak, 19.04.2007.

naši australci prošlo ljeto navratili nam u goste rođaci, u stvari od moga muža rodica koja se upravo udala za australca oboje oko 23 godine oboje rođeni u australiji, oboje odrasli uz druženje po hrvatskim domovima...i oboje su idealizirali hrvatsku i hrvate i veličali i nas i hrvatsku čak im je na piru to sam vidjela torta imala boje i oblik hrvatskog grba... i pričamo mi na terasi ispred naše kuće i oni pomalo razočarani meni kažu obišli smo na ovom svadbenom putovanju od slavonije do dubrovnika svu moji i njegovu rodbinu i ne razumijemo kako se ovdje u kafiću može slušati cecu to bi se mi u australiji barem potukli s gazdom kafića koji nam to pusti i tu više nikada ne bi došli...i još toga..su oni primjetili kao nitko ne radi ...a svi voze dobre aute...mobitele...čude se ljudi a ja im kažem dobra je hrvatska dobri su i hrvati još i bolji nego ste vi mislili ali nisu bajkoviti i ne žive u toj vašoj bajci... nego su živi i stvarni shvatiće te vi to za koji dan

srijeda, 18.04.2007.

ja sam predsjednik NO prije osam godina tvrtka u kojoj radim je kao vodeći poslovni subjekt na otoku trebala imenovati svog predstavnika u Skupštinu Gradskog društva Crvenog križa, i usljed toga da se tu ne može zaraditi i nije bilo velike navale mojih menagera u tvrtci.... i oni imenuju mene, isprva sam dvije godine bila član skupštine pa naredne dvije član Nadzornog odbora GDCK a već četiri godine sam Predsjednik NO Gradskog društva Crvenog križa i mogu Vam reći možda to Vama i nije nešto i radi toga što se za taj časni posao ne dobiva nikakva novčana naknada, ja se baš time ponosim.....

utorak, 17.04.2007.

moj tata je amerikanac u stvari moj tata već više godina ima američko državljanstvo.. tako to je točno... on je u stvari ,mi se znamo šaliti, bosanski amerikanac... jedan je od rijetkih koji je prošao sva tu silnu papirologiju sam a mama i ja uredno niti smo se prijavile niti smo išle u ameriku.. ..komplicirano je to za objasniti jer moji mama i tata su u braku i slažu se nije u pitanju rastava i odvojen život nego naš izbor da živim i radim na "svojem" jezičnom području posao za koji sam gulila silne godine u sarajevu i u rijeci ...a upravo sam tad ja dobila stalni posao u struci..Tata je visokoškolovan pa je odlučio da će mu biti lakše isprva samom dok se ne snađe i mada se snašao brzo...ja njihova jedinica sam se udala i rodila a oni odlučili da meni budu od pomoći da mi mama pomaže i čuva djete sad djecu...eto a da li su dobro odlučili sam će bog znati.. i sada je tako tata je amerikanac mi ostali nismo al isto se svi jako volimo.

ponedjeljak, 16.04.2007.

kad bura zapuše e dragi moji kad bura zapuše, pa kad to traje pet dana uzastopce tada se vježba strpljenje, unutarnji mir, red i vjera pa ili pukneš ili postaneš smiren, miran i mudar ovo se odnosi na pridošlice, naseljenike, useljenike, nadošlice kako god da se mi zvali mi rođeni na kopnu koje je život usidrio na otok. otočanin po rođenju, oni i ne znaju za drugačije, njima je to kao normalno, to je njihov život ne izbor a mi pridošli, e mi smo ti teža priča...... prvi puta kada je bura zapuhala.. ne znam da li sad da se smijem il da plačem al mene je doslovce oborila s nogu... da dragi moji pala sam na guzu bila je to 93-a i olujna orkanska velebitska bura a ja nenaučena na te uvjete izašla do prodavnice i ...dobro sam prošla znali su ljudi tako i kičmu polomit...imala ja sreće prošlo bez ozljeda ...ali naučila ja ...kad tako puše..drž se doma...znači nije samo da si odsječen od kopna ima dana kad si odsječen i od prvog susjeda mada to nije hvala bogu često.... ali ljudi moji kad se ta bura ispuše poslije toga tako sve divno miriše priroda kao da ima veliko čišćenje....trava i drveće svjetluca od soli kao biserje... pošto je ovo velika tema i njoj ću se povremeno opet vraćat ono što sam danas htjela reći, a to je činjenica da ma kako to čudno zvučalo ali je dokazano da na otoku na kojem jesam najmanje ljudi umire upravo kad je bura kada smo odsječeni od svijeta, a zašto je to tomu tako to zna dragi bog...jer nema racionalnog objašnjenja...a on zna i zašto puše pa valja to i prihvatiti .....

petak, 13.04.2007.

zagubljena generacija često doznam da netko slavi obljetnicu mature, ljudi se vole pohvaliti eto 10, 15, 20 godina od mature slegnem ramenima i kažem blago vama, moja je generacija , zagubljena..... razletjeli smo se po svijetu više nas i nema nego nas ima mnogi su poginuli iz mog razreda al pod različitim zastavama... što se tu može... bilo je to takvo vrijeme... upravo i moja generacija..moji školski prijatelji ...bijahu vojno sposobni i podobni pa kako kome ili ti svak svome.... ali ne želim ja o tome. ovo je priča o tome kako nema mojih obljetnica mature, jer se nitko nije ni usudio okupit nas ponovo. ima nas ima s putovnicama CRO, EU, amerike. canade australije novog zelanda... barem kolko ja znam, a dosta ne znam, jer nisam nikada ni ja priznajem tražila informacije nego bi one same došle do mene ponajviše od moje rodbine. vjerovatno poneko od njih zna i za mene, gdje sam što sam, ..... jedino prijateljstvo sam nastavila sa Lucijom koja je bila hrvatski vojni specijalac sada umirovljena iako je češće vidim na Meti htv-a nego uživo, ali se barem redovito čujemo i rade sms-i htjele smo nas dvije organizirati proslavu obljetnice mature pa smo se još zezale kako će ona iskočit iz helića padobranom ....onako bez veze ...za štimung...pa smo onda izgubile entuzijazam. u stvari i ne znam razlog i nema ga nego osjećaj postoji i osjećam da se moja generacija zagubila ... što ćeš što je tu je...idemo dalje...

četvrtak, 12.04.2007.

otočki živim već neko vrijeme na otoku kad sam došla na otok iskreno nisam dobro razumjela jezik kojim su se otočani služili ja sam u to vrijeme doduše češće govorila ostrvo nego otok, a otočani imaju specifične izraze talijanštine evo primjer: kaže meni jedna baka grin va šufit i ode negdje... par minuta kasnije dolazi njen muž i pita gdje je antica.. a ja njemu odgovaram ne znam negdje je otišla... a žena je u stvari rekla idem na tavan i nije samo do riječi nego i do izgovora koji je ponekad nerazumljiv i evo danas sve razumijem mada baš i ne govorim... više put sam u šali rekla e da barem govorite talijanski barem bi ga naučila... kad sam došla podsjećala sam se često na jednom davno pročitanu priču koja ide ovako nekako u davna vremena neki čovjek u blizini jednog sela upita starca kakvi su ljudi u selu jer ima namjeru tu se i nastaniti a mudri starac ga upita odakle i zašto je otišao a ovaj odgovara ..otišao sam iz svog sela zato što su ljudi tamo sebični i loši.. starac mu reče produži i ovdje su isti takvi i gori.. nedugo potom naiđe još jedan čovjek i isto upita tog istog starca kakvi su ljudi u selu ovaj i njega isto upita odakle je i zašto je otišao a ovaj će reć ..zaželio sam upoznati i druge ljude i druga mjesta a na to mudri starac reče ...nastani se dragi čovječe u selu, u ovom selu su ljudi dobri .... zaista mi je ova priča pripremila oči..da vide ljude mjesta i događaje... očima dobronamjerosti.. i vjerujte isplatilo se

srijeda, 11.04.2007.

trudim se zaista se trudim ne razmišljati na loš način.. ne želim biti zlobna ni ohola ..ni drska ...i podsjećam se na to uvijek iznova i uvijek isto trudim se ..jer se više puta dogodilo da baš kad pomislim i shvatim evo me opet..možda nisam trebala nije u redu...dogode mi se loše stvari ...nekako odmah..kao da mi netko govori... eto ti sad ...i trudim se ...i radi toga ..nastojim biti bolja..ne radi drugih već radi same sebe... evo primjer...ima već neko vrijeme.. zovem rodicu u rijeku ima dva malca od godine i od tri i ona kaže nije dobro djeca vuku neku prehladu..pa upala uha.. pa bronhitis ..već mjesecima problemi s tim.. i ja prepričavam taj razgovor i kažem ne znam što im je.....stalno su bolesni i čim sam rekla zazvoni mi u ušima šta ti imaš i znat ma šta se ti to rugaš na bolesti....i eto ne prođe ni dan već odmah te noći moji bebci u temperaturi pa bronhitis pa.... eto primjer a ima ih ima dosta....radi toga se trudim.

utorak, 10.04.2007.

za puna mjeseca primjetila sam odavno da za puna mjeseca sanjam neobičnije snove isprekidani su nepovezani kao nabacan kolaž papir neke ljude i događaje prepoznam iz prošlosti kao da su iz nekih davnih snova ne iz života i kao da se nastavlja neki nedosanjan san a poneki događaj je kao sadašnjost ljudi koji trenutno postoje inova zbivanja.... probudim se rastrešana...umorna...začuđena primjetila sam da za puna mjeseca ono što sanjam u stvari često ima smisla... kasnije uvidim da sam to na trenutak u stvari provirila u neki drugačije poredan svijet.... svijet za puna mjeseca..

četvrtak, 05.04.2007.

sve je relativno evo malo matematike moja vjenčana kuma je žena najboljeg prijatelja mog muža moj muž je stariji godinu dana od njenog muža (1) moj muž je mlađi od mene dvije godine (2) moja kuma je mlađa od svoga muža sedam godina (7) ne morate zbrajat na kraju ću vam reći sjedimo nas dvije na kavici, na terasi kafića, na trgu, lijepo vrijeme, uživancija prolazi jedna žena s djevojčicom u stvari prije djevojkom od 15 godina i moja kuma komentira vidi malu mogla bi više držati do izgleda za mamu se i ne čudim ona je u godinama.... ja je pitam kakvim godinama a ona.. pa to ti je srednja dob dobro i da je takva kakvih ima... ja je pitam a ja kako ti ja izgledam šta ti je veli ona šta ti fali ništa samo što imam isto godina ko i ona žena u godinama ne ma daj zezaš me kaže kuma, lažeš ti si puno mlađa, ma daj niste vi ni blizu, čekaj koje si ti godište... onda malo one matematike kumi je 25 pa + 10 i eto ti nas u godinama i ja se nasmijem njoj neugodno a ja njoj ma daj ne brini dao i tebi bog moje godine i više hvala bogu da ih imam da nije stalo daj mi bože još barem ovoliko i onda ona vrlo ozbiljna ali ti si puno mlađa imaš malu djecu i izgledaš mlada ja njoj zato što sam ti draga a ona... da da ti si nasmiješena i vedra to je to a ona je skoro uvijek nekako ljuta........

nisam ja takva jučer za vrijeme pauze kolegica i ja švrljamo po dućanima, gledamo ..prodavačica oslovi nju što me nisi prepoznala.. i krene razgovor pa otkud ti tu šta više ne radiš tamo.. radi čega i jedno dvadeset puta uz pitanje ona ponavlja nisam ja takva nisam ja takva a prodavačica odgovara ..ovdje mi je bliže.. ovdje sam odnedavno...pa iona njoj nisam ni ja takva.. mene to nekako isprovocira i ja glasno ja sam baš takva . ne razumijem zaista zašto se pravdate kome i čemu ja osobno uvijek volim dobiti informacije , upoznati ljude i događaje ali nisam zlonamjerna i nemam se razloga nikome pravdat i ne pada mi to ni na pamet, eto ja sam baš takva.. ljudi moji, ako volim znati ne znači da ću i ogovarati ako volim imati ne znači da ću i ukrasti pa ja sam ja pa kome draga drago mi je, a kome ne, nije me ni briga.

srijeda, 04.04.2007.

često nije kako se čini često nije kako se čini nego je onako kako osjećaš više puta mi se dogodilo kako me svi uvjeravaju da upravo tako trebam da je to dobro za mene da je baš to pravi izbor al meni se nekako čini da nešto nedostaje nekako daleko, ko da nije moje.. ma pustite vi činjenice probudi se u meni nešto moje, tvrdoglavo svoje i pomislim pa šta ionako često nije kako se čini i ja hrabro po svom, po svom uvjerenju, po svom osjećaju i ide teže, ide sporije al ide ... i bude dobro i bude baš onako kako sam ja htjela. ne dajte se nagovarat često i nije kako se čini nego kako osjećaš. da li vam se dogodilo da se sve čini ok kad nekako u vama nešto kao da zvoni ...kad pozvoni da svi čuju malo je kasno ali i tad je bolje nego nikad donijeti svoju odluku ako i pogriješiš barem ćeš znati da si probao i da si sam odabrao i osjećat ćeš se bolje nego da drugi biraju tvoje odluke da preko drugih živiš svoj život... teško je odbiti jako je teško reći ne hvala ali naučite to... ne hvala to ne želim to nije moj izbor... to morate izreć da biste mogli sami birati..ali oprezno najčešće nije kako se čini.

utorak, 03.04.2007.

darove mi donose uskoro je i taj dan moj rođendan dan ko i svaki drugi, a skoro su svi na taj dan bolji prema meni....skoro pa svi i darove mi donose... promatram ih pitam se zašto su danas drugačiji, zašto su bolji prema meni..... imali to smisla... pa na rođendan sam ja skoro ista kao i juče kao što ću sutra biti.... promatrajte ljude za rođendan ......bit će vam smiješni u svojoj namjeri da vam ugode....(ako imate sreće da takvih ima u blizini) ja ne tražim poklone, ne tražim ni pažnju samo na taj dan pusti ti rođendane to je samo jednom u godini živi ti sa mnom u miru cijelo vrijeme tako se slavi moj rođendan....cijelu godinu jer sam se ja jednom rodila zauvijek i svaki dan rođenje slavim ... ne donosite mi poklone samo za rođendan.....jer ja ih tada ne trebam... evo to mi se uvijek iznova vrti u glavi kada mi je rođendan i nekako baš taj dan mi se ne smije a svi očekuju da sam vedra, jer zaboga rođendan mi je .. a ja inače vedre naravi taj dan obično budem ozbiljna ne mogu da se ne pitam.. radi čega su drugačiji ....

ponedjeljak, 02.04.2007.

ne očekuj previše ne očekuj previše i dobit ćeš više nego si mislio evo jedan događaj čekam ja u frizeraju čekam već drugi sat nikako doći na red i tako pričamo dobro mi je i u trenutku kada je došao moj red dignem se i idem prema stolcu kad ulazi jedna žena - ja je znam jer je mjesto malo i svi sve znamo- s pričom jao jao nemam vremena nemam prevoz ide mi autobus za pola sata i gledam ja nju i slušam i mirno kažem ..jer sam zadnja.. evo izvolite vi ja ću čekat i sjedne ona nastane muk svi šute frizerka dvije radnice i ta žena nešto kao sa mnom i priča i završi i ode pita mene frizerka zašto sam je propustila da se to njoj ne događa da ne razumije .... a ja zadovoljna jer sam dobila svoj auto ....samo svoj ne mužev i ne ovisim više o nikomu idem i dođem sažalila se na njenu ovisnost a ako i laže neka ja sam to učinila radi sebe ne radi nje ne očekujem ja od nje ništa za uzvrat ne treba meni to ja živim kako ja hoću i šta ja hoću to je moj izbor i baš mi se sviđa tako... eto filozofiram ja ali često ispadnem čudna i neshvaćena a ja živim najbolje što umijem i pomažem kad mogu zar naš tako nebi trebali svi ne očekujem ja ništa al život vrati u to vjerujem jako vratiće svima koji čine dobro .....tko ne vjeruje ...neka mu bude i to je njegov izbor

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)