često
doznam da netko slavi obljetnicu mature, ljudi se vole pohvaliti eto 10, 15, 20 godina od mature
slegnem ramenima i kažem blago vama, moja je generacija , zagubljena.....
razletjeli smo se po svijetu više nas i nema nego nas ima
mnogi su poginuli iz mog razreda al pod različitim zastavama...
što se tu može... bilo je to takvo vrijeme...
upravo i moja generacija..moji školski prijatelji ...bijahu vojno sposobni i podobni pa kako kome ili ti svak svome....
ali ne želim ja o tome.
ovo je priča o tome kako nema mojih obljetnica mature, jer se nitko nije ni usudio okupit nas ponovo. ima nas ima s putovnicama CRO, EU, amerike. canade australije novog zelanda... barem kolko ja znam, a dosta ne znam, jer nisam nikada ni ja priznajem tražila informacije nego bi one same došle do mene ponajviše od moje rodbine.
vjerovatno poneko od njih zna i za mene, gdje sam što sam, ..... jedino prijateljstvo sam nastavila sa Lucijom koja je bila hrvatski vojni specijalac sada umirovljena iako je češće vidim na Meti htv-a nego uživo, ali se barem redovito čujemo i rade sms-i
htjele smo nas dvije organizirati proslavu obljetnice mature pa smo se još zezale kako će ona iskočit iz helića padobranom ....onako bez veze ...za štimung...pa smo onda izgubile entuzijazam.
u stvari i ne znam razlog i nema ga nego osjećaj postoji i osjećam da se moja generacija zagubila ...
što ćeš što je tu je...idemo dalje...
Post je objavljen 13.04.2007. u 15:40 sati.