SARAJA AZRA

četvrtak, 31.05.2007.

kako kad nemojte misliti da sam ja uvijek dobre volje, kako kad,...nekad i mene spopadne briga...ali ja brigu ne želim...ja joj lijepo kažem brigo moja ....ja ću te pobijedit jer ću te osvijestit i shvatiti da se brinem uzalud jer manje više život živiš i stvari se događaju bez obzira na to koliko brineš....dapače samo te briga ometa da živiš najbolje što možeš od onoga što ti trenutno život nudi.....nekako mi se čini da mi ovaj post sliči na pjesmu.....uzmi sve što ti život pruža......danas si cvijet a sutra uvela ruža i ne znam točno tko je to napisao ili pjevao možda Toma Zdravković ...možda nije ni bitno....vidite nisam ja "narodnjak" iako sam iz podneblja gdje je to kao pod normalno ...ja sam slušala valjak, sad Gibonija....ali ima pjesama koje volim pa šta ako su i narodne ali to su pojedine pjesme ........to nije narodna muzika u cjelini....to je tako pa bilo vama krivo ili pravo ..........zašto vam to pišem zato što mi se ne sviđa podjela na zabavnjake i narodnjake jer ne volim podjele nijedne vrste a u ovom slučaju ja vidim pjesme dobre il loše..(izuzev Cece ona ne dolazi u obzir ni približno) uostalom takvog sam stava i kad dijele ljude ........i tako odnese mene priča daleko od zamišljene teme...ali zapravo tako je i u životu i on nas nosi .....i odnosi.......nekim svojim putem

srijeda, 30.05.2007.

vlatka danas želim pisati o Vlatki, jedan događaj od nekoliko dana ponovno ju je iznjedrio u udarnu vijest naših tiskovina......nasilje u obitelji.....ali neću o tome nego o njoj.......pazite.....ja sam joj dala podršku i onda kada se digla hajka oko priče da ona nosi krzno....i to ne iz razloga što odobravam nošenje krzna ne nego iz razloga što ne odobravam hajku na pojedinca....pa zaboga ne nosi samo ona krzno i kožu.......a zapravo ona je uvijek bila svoja i takva i nikada nije krila što voli .....i zna reći što hoće i lijepa je žena......i ono je što jest pa komu pravo, komu krivo.... i uvijek sam uz one koji se ističu, a na koje drugi upiru....eto takva sam........... i sada sam na njenoj strani i dobro je da se govori o nasilju nad ženama...da svi shvate da je to nedopustivo i kažnjivo..... a vlatka je vlatka i neka ostane takva ... ......mnoge, mnogo gore od nje glume.......glume...glume...i upiru prstom s gražanjem a ja joj baš radi svega toga dajem svoju podršku.

utorak, 29.05.2007.

moj dragi profesor sinoć je na tv u Latinici gostovao moj dragi profesor iz Sarajeva. Kod njega sam polagala prvi svoj ispit i dobila prvu desetku (10). Nisam Vam ja neki štreber, ne, već je moj dragi profesor desetke davao izuzetno i samo za razumijevanje materije (teorija .......), a ako to razumiješ u stvari riješio si i pola fakulteta, jer logikom se možeš izvući u 80% slučajeva kad konkretno baš i nisi svoj na svome ali argumentum a contrario ili obrnutim tumačenjem uvijek nešto kažeš i izvučeš se jer zapravo je cijeli studij jedna zaokružena materija gradiva.....evo me odmah sam počela i teoretizirati ali.... ovo pišem jer želim reći silno mi je drago da je moj profesor živ i .....on je oblikovao moje mišljenje u počecima rata i pamtim jednu rečenicu kao da je izrečena danas..... studenti moji odnijeti će vas rijeka života na razne strane ali zapamtite odakle kako i zašto ste pošli.....i ne pristajte na podjele bilo koje vrste jer gledajući s neba na zemlji (kugla zemaljska) se ne vide granice.......a krivda i pravda također.

ponedjeljak, 28.05.2007.

puno novca il puno sreće oduvijek sam znala odgovor na pitanje što bih radije puno novaca il puno sreće puno sreće svakako jer novcem se sreća ne može kupiti, a uz sreću se svatko može obogatiti....... ja u stvari želim kazat kako mi se čini da je bolje biti sretan nego pametan....sretan nego lijep....sretan nego bogat.... jer što je život bez sreće pa čak ako si i pametan i lijep i bogat ......znači sreća je bitna ali kako do nje doći jednostavno prijatelji moji ona stanuje u vama ....usporite...zastanite..zatvorite oči.....potražite je jer ona se očima i ne vidi ona se dušom ćuti....i pripazite morate se truditi jer samo je mudri nađu a da bi bio mudar najprije moraš biti pametan i ustrajno tražiti i tražiti i tražiti ........

petak, 25.05.2007.

tito radi toga što je danas 25.05. a stariji će pamtiti datum po danu mladosti i proslavi "rođendana" DRUGA Tita i radi upravo osnovane zaklade tito koja će pomagati domu u Nazorevoj i budućim mladim stipendistima, a što doznah iz Dnevnika on mi je danas tema. Tito, zapravo ja ga pamtim uz sjećanja na rano djetinjstvo sjećam se zakletve Tita mi koju smo mi koristili još dugo iza njegove smrti.....tita mi ......to je bilo učestalo i tada je nešto i značilo...a vrijeme ko vrijeme odnosi..donosi...donosi...svoje tita također pamtim po tome što je uvijek bio lijepo odjeven ... u bijelom..... u more plavom.......pamtim ga i po čudnom naglasku koji je meni zapravo bio dalek i pomalo smiješan ali se nisam nikome tada to usudila reći....i pamtim da sam plakala kad je umro...plakala ko malo dijete..onako iz srca........a zašto ...zato što je to tada bilo "normalno".....a ja sam bila normalan titov pionir i to me sve pogodilo, jer sjećam se kako sam tad zaključivala ako sam ja titov pionir onda je tito moj i plakala sam gorko......plakala................. a ja pamtim i ja se sporo mijenjam i ja teško podpadam pod utjecaje....... ja se sjećam kako je tada bilo živjeti s njim, gdje god bi se u svijetu zatekli njega su poznavali, a nas uvažavali ...a danas je to mnogo.... mnogo i previše drugačije i radi toga eto tito........a što ja mislim o njemu to je ipak moja osobna stvar, pogotovo što sam ga upoznala i iz malo privatnije perspektive i to tako što me je život donio na otok i bila sam dugih 5 izbjegličkih godina u zakupu kuće, sestre njegova osobnog ađutanta. čovjek i danas živ, rođeni otočanin i pričao mi je razne anegdote i svoja zapažanja uz tita a bio je uz njega petnaest godina, bio je i kad su ga pokapali ...u onoj straži....ali taj čovjek....drag mi je jako ...u njemu sam našla izgubljenog djeda...a on u meni izgubljenu unučad...moji ostali u sarajevu njegovi u beogradu ...čudna je to dragi prijatelji bila povezanost ali puna ljubavi i poštovanja..........i on mi je rekao dosta toga.....i rekao je to i za Bih radio jer su moji rođaci došli do mene i snimi li ga ( rade za TV BiH) .....eto svašta mi je rekao..........ali ono što mi se čini da zaboravljaju i ne spominju a meni se čini jako važno rekao je meni .......bio je "hrvat".

četvrtak, 24.05.2007.

mamina haljina jučer je kod nas na otočkom trgu bila prezentacija starih zanata za predstavnike inozemnih medija...... za vrijeme pauze...normalno...prijateljice i ja lijepo u hladu pijuckamo kavu ....... i prođe još jedan radni dan i ja dođem doma a moj me sin čeka....i on je imao svoj radni dan u vrtiću, tata je bio po njega i on mi silno želi nešto reći...trči pred auto...i ja znatiželjna pitam...što je bilo....a on meni kaže: ....mama danas sam jeo frite na trgu i vidio sam maminu haljinu........ odemo za stol u vrtu razgovarat, jer iako sam umorna i gladna ipak mi on nešto silno želi ispričat...i on kaže bili smo s tetama na trgu ....i ja shvatim mene je sin vidio izdaleka i prepoznao me ne po liku već je prepoznao maminu haljinu i zaista je nju vidio jer mu se mama nije nasmiješila nije ga mama ni primjetila........... zaista je vidio samo haljinu....zato prijatelji moji nemojte biti haljina nek se izdaleka vidi tko je nosi....podarite osmijeh ljudima i pamtiti će Vas po njemu

srijeda, 23.05.2007.

boja kose danas vam želim priopćiti da mi je kosa riđe boje tj. svijetlo bakreno plavo-crvena (komplicirano za muške žene će skužit odprve) međutim ja u stvari želim ispričati drugu priču i to o plavušama naime od 2000 do 2006 ja bijaše plavuša, i to platinasto srebrno siva- i onda mi pomalo dosadilo a više radi toga što je na ulici svaka druga glava bila takva-a ne volim biti u većini (takva sam kad se frizure tiče ) pa se jednostavno prefarbam u sadašnju gore spomenutu nijansu, ali vidi čuda i dalje ostanem plavuša u duši što bi vam značilo da tek kad izađem s kupljenom robom iz dućana shvatim kako mi boja ne odgovara, nego upravo super ide uz plavuše......eto tako ja kupim i torbicu i cipele i komplet....moć navike je ljudi moji .....čudna priča......a naviknu se ljudi na svašta........radi toga sam postala opreznija jer možda ja i bitnije stvari previdim iz moći navike, možda ja mislim da treba nešto što u stvari ne stoji...možda...malo sam razmislila o tome....pa i vama želim samo skrenuti pažnju na moć navike i pripazite da vas ne odvede negdje gdje niste ni trebali doći

utorak, 22.05.2007.

podrška anastazijii evo, ničim izazvana, osobno, ovim putem dajem podršku anastazijii (imate je u izboru linkova) ovim postom, jer sam takav čovjek ne mogu preći preko svega...ne mogu i ne želim sve prešutiti....... zgranuta sam, nemam riječi..........i ne razumijem i ne želim znat za pobude i povode navoda koje su kao komentar ostavljeni na postu anastazijaa dana 19, 20 svibnja neki ljudi si zaista svašta dopuštaju...ali voljela bih da shvate kako su mali ili veliki upravo prema riječima koje ispisuju........ draga anastazija imaš moju podršku i ja se toplo nadam i mnogih drugih..... .

ponedjeljak, 21.05.2007.

čekam brisovno očitovanje čekam brisovno očitovanje već mjesec dana i svakim danom sve sam više ljuta........ uplatila sam kredit u banci u cjelosti ...i neku njihovu proviziju ...i 60 kuna za brisovno očitovanje...jer se moraju očitovati da ih skinem kao hipotekatne vjerovnike ....i tek onda sam...gazda i svoj na svome........i njima se ne žuri ...... a kad ja nešto trebam njima uplatiti ili dati onda je rok "odmah"....eto tako smo mi lijepo ravnopravni........ a nemojte misliti da ja ne dosađujem, nego kako svako drugi dan pitam- gdje je moje brisovno očitovanje- a ove gospođe (sve ih osobno poznam) pa čak i direktoru banke neugodno ...kao pa izvinite to u Rijeci potpisuju ...pa kod bilježnika....pa ovo ...pa ono...a ja namjerno opet pitam evo upravo sam bila prije par minuta jer radim s druge strane banke u istoj zgradi....... ..ipak sam ja klijent banke i to dobar klijent samo trošim ništa od njih ne uzimam a oni na meni zarađuju.....i nisam dužna dapače čak sam i u plusu ...a kad bi zbrojila sve novce koje je tata poslao .........i to sve preko njih........ eto dragi moji....možda jesam malo bezobrazna i dosadna ....ali vjerujte namjerno im dosađujem.....jer oni meni daju rok odmah i ne čekaju a ja želim biti ravnopravna.

četvrtak, 17.05.2007.

ide ljeto ide ljeto otok je sve glasniji...čuje se sve više stranih jezika.... volim promatrati goste iz hladovine mog omiljenog kafe-ispijališta, iznad mene guste krošnje, iza mene krasan park borove šume ...a ispred....ljudi ...žamor....sve miriše na borove i na bezbrojne pomade....i ...to barem meni nekako najjače mirišu upravo ona sredstva zaštite od sunčanja ja ih zovem morske kremice ....provedem pauzu u promatranju...i svašta vidim ....doduše ponekad me ometu prijateljice sa silnom željom da nešto kao pričamo...ali dobro ..i ja sam vam inače pričljiva...ali ipak volim ponekad se osamit i samo promatrat.....ide ljeto nego još nešto sam vam željela kazat... smijeh na svim jezicima jednako dobro zvuči .....a plač jednako tužno.

srijeda, 16.05.2007.

nerođena djeca bogu hvala da imam troje svoje rođene djece i nijedno nerođeno. Sigurna sam da sva nerođena djeca stoje.... i bole...... na duši svoje majke i oca (ako tata uopće zna da su trebala biti)....zapravo zauvijek..... i zato hvala bogu da mi je tako, .....a svima koji imaju svoje nerođene djece neka bog oprosti, ja ih ne želim sudit, jer im je dovoljno teško i sjete se oni...... sjete svoje nerođene djece..... pa makar to i ne pokazuju. evo ovo je u stvari bio moj komentar na postu koji po mom osjećaju želim objavit kao zaseban post jer na to imaju pravo sva nerođena djeca....sve začete a ne iznjedrene duše.....sve oči koje nisu imale mogućnosti progledati......i svi ti otkucaji srca koji su prerano stali........ i ne želim dijeliti ni lekcije ni prodike.....ja samo tako osjećam......

utorak, 15.05.2007.

održivi razvoj fascinira me kako s vremena na vrijeme ulaze neki termini u poslovni svijet pa onda, barem vrijedi za tvrtku u kojoj radim, svi odjedanput tu riječ počnu koristiti za sve i svašta i onda joj se zapravo izgubi smisao ,......onda dođe druga i opet iznova trenutno je kod nas in...održivi razvoj....svega i svačega....samo su naši menageri zaboravili da je održivi razvoj utemeljen na razvoju i to održivom svakog pojedinca pa tek onda uže i šire zajednice ili projekta...baš zvuči kao pravi marksizam....a nisam marksist iz uvjerenja nego tako slučajno ispalo.... održivi razvoj turizma....super zvuči...lijepo održiv...još ljepše razvoj pa turizma kad ono iza toga .....održivog razvoja najčešće nešto što nit je održivo nit je razvoj pa prijatelji moji čak nije ni stagnacija nego upravo nazadovanje pod imenom održivog razvoja mene osobno najčešće zanima moj održivi razvoj, a to se odnosi na: moje financije, moja ulaganja-materijalno ( novac nije najbitniji ali je bitan) i napose na moj održivi duhovni razvoj (održiv razvoj zato što mi je draga prijateljica psihijatrica rekla da između jako pametnog i ludog i nema velike razlike i jedan i drugi su neshvaćeni samo svako na svoj način tako da održiv duhovni razvoj znači kretati se široko do granice - da te ne proglase ludim) i odgoj moje djece i njegovanje partnerstva održivog s mojim mužem eto to mene zanima i održivi razvoj mojih prijateljstava i svega moga to je moj projekt održivog razvoja......i radim na njemu ustrajno i nema novaca da se plati ako uspijem jer uspjeti vrijedi mnogo više od novca ....

ponedjeljak, 14.05.2007.

matematika slovila sam ja za jednog od boljih matematičara u SSS -elektrotehnička, samo....... imala sam jedan dosta ozbiljan problem glede točnosti rezultata svojih zadataka... da pojasnim... na testu bi dobili deset zadataka od njih 4 jednaka za dvojku pa 2 teža ali laka za trojku pa 2 normalna zadatka za četvorku i 1 teški za pet + 1 bonus mi ga zvali "ruski" u stvari matematički zadatak s logičkom mozgalicom što znači nije za učit nego za shvatit.... i ja sve riješim....i riješim i taj peti.......ali gle čuda.........svi rezultati mi netočni........ zašto ni danas nemam pojma, u stvari skužila sam ja to kasnije kad vidim da znam ja se opustim.....i pogriješim jer se ne koncentriram dovoljno.........a tako je dragi moji i u životu ja nekako vrlo teške i zahtijevne probleme riješim sigurnije brže i lakše ....nego neke sasvim banalne stvari...eto .......moj profa je uvijek ljut ko ris crven ko paprika bijesan ko furija upisao ocjenu jedan 1 meni a duša ga boli jer ja mu riješim onaj njegov teški i vidi kolko mogu ali nisam...eto to je najgore i u životu kad imaš potencijal ali ga radi nemara....nediscipline....dekoncentracije ...ne uspiješ izraziti i vjeruj te mi promatrajući ljude vidim da oni često nisu naučili ovu lekciju iz matematike......... požuri ..polako...ne brzaj ako i znaš kako ...pazi da ne pogriješiš........eto ja se trudim da se često toga prisjetim i ako se ovoga držiš ne pita život čak ni koliko si lijep ni koliko si pametan nego koliko si mudar da živiš život polako i mudro iz dana u dan i rješit ćeš zadatak života spoznat ćeš sreću i mir

petak, 11.05.2007.

ja vjerujem u ljubav ja vjerujem u ljubav........ a pjesma ja vjerujem u ljubav je po meni već radi svoga svevremeno lijepoga naslova zaslužila proći u finale tog čudnog natjecanja "EUROSONGA" , ....sinoć sam gledala i slušala druge i jednostavno i dalje vjerujem u ljubav i dalje vjerujem da dado dobro pjeva ... svidjela mi se i izvedba i pjesma ali eto dragi moji prijatelji drugima nije......ili se ne glasa objektivno ili sam ja subjektivna, svejedno...neka život ide dalje...nisu prošli ali se zasigurno nisu ni osramotili.... a jednako mi je draga i pjesma od parnog valjka u ljubav vjerujem i od olivera dragojevića vjeruj u ljubav...... ........jer ja vjerujem u ljubav....eto to sam željela reći

četvrtak, 10.05.2007.

biblioteka kad dođe vrijeme ljetnih školskih ferija i voze poluprazni autobusi u vozno vrijeme kada ih đaci na putu doškole škole prebukiraju, sjetim se biblioteke. bila je to gradska biblioteka u staroj austrijskoj zgradi s posebnim odvojcima za mlade i velike....sjećam se i kako sam s znatiželjom provirivala u odjel za velike jos kao osnovnoškolka ...i jedva čekala da tamo i formalno pripadnem..eto oduvijek sam voljela birati knjige s polica biblioteke.... to i danas volim...nekako osjetim silinu riječi koje leže tu pokraj mene i bezbrojne sudbine opisane tu nadohvat moje ruke tako su mi blizu...i čitala sam dosta....ali vidite čudno...tim bi se psiholozi trebali bavit ...čitajući ja sam u stvari učila živjet i uopće ne pamtim ni imena likova ni djela samo osjećaj koji sam dobila kao pouku za život....i tako nisam od onih koji znaju puno o književnosti a čitala sam dosta... ja bih za vrijeme ferija u prosjeku pročitala po dvije knjige tjedno i to za vrijeme cijelog školovanja a kao izbjeglica sam doslovce gutala sve i svašta ....doduše dok sam studirala malo sam zastala i čitala većinom "propisanu" literaturu " da položim ispit.. ali rado se sjetim svoje biblioteke u staroj austrijskoj zgradi i još pamtim pogled i smiješak žene koja je radila kao bibliotekar - knjižničar, a bila je sva nekako fina i dotjerana i baš kako treba.

srijeda, 09.05.2007.

njegove pjesme moji snovi iskreno premišljala sam se da li sam uopće pozvana pisati o čovjeku kojeg osobno nisam poznavala, ali ipak odlučih da kako da ne....... njega osobno nisam poznavala ali volim njegove pjesme....... začuđena sam kako je mogao toliko puta iznova osjetiti i dodirnuti duše mnogobrojnih njemu nepoznatih ljudi ....baš na pravi način....duboko i trajno.....mogao je jer jedan je i neponovljiv "naš" Đorđe Novković bit ću iskrena još sam ga više voljela jer je živio u sarajevu - što ćete ljudi smo i teško objektivni.... još sam ga više voljela jer sam kao tinejđerka obožavala njegovog sina Borisa - a koja to nije tih kasnih osamdesetih.... i radi svega toga zauvijek ću pamtiti njega kojega doduše nisam osobno poznavala ali volim njegove pjesme njegove pjesme ...moji su snovi... mir i spokoj mu duši ...a njegovim bližnjim sva sreća svijeta unatoč velikoj tugi

utorak, 08.05.2007.

e moj latine e moj latine mogu ja razumjet da ti želiš neke stvari objaviti i obznaniti al za mene je previše vidjeti raspadnute leševe u 21,00 sat na državnoj televiziji na prvom kanalu... da stvar bude do kraja jasna..nema u ovoj priči veze čak ni to čiji su leševi i čiji generali ...shvatila sam ja još 91 da rat nikomu nije brat da svugdje ima zločina žrvte i kazne...ali ja 2007 pokušavam živjet normalno sa svojom poslije rata zasnovanom obitelji, želim biti normalna supruga i majka...a ti, e moj latine meni od sinoćnjeg sna učini groznu moru...ponovno ja u sarajevu oko mene granate i komadi ljudskih tijela i mnogo krvi....i ja. ....................... e moj latine .....svi koji su ubili i jednog civila žive kao ljudi bez duše, i svako jutro za dobar dan gledaju ih oči njihove žrtve....sigurno sam da im druga kazna i ne treba kazniće njih njihova duša... ali ja želim naprosto sve to zaboravit...oprostila sam se s tim još 95 i pokušavam živit normalno e moj latine ne krivim te i nisam ni ljuta samo sam jutros izmorena svojom morom i tužna i ...........sjeti se da ima ljudi koji u raspadnutim leševima prepoznaju svoje najmilije....pa nemoj baš sve objavit neke stvari ipak nisu za javnost unatoč novinarskoj slobodi

ponedjeljak, 07.05.2007.

što sad e koliko puta sam se zapitala što sad ....... i zabrinuta lica....razmišljala.... i onda nagla promjena...pomislim pa ništa.... da dobro ste pročitali n i š t a .. pustim da se slegne .. i gle čuda ......i tako...prođe...dan dva i meni više i nije tako teško odlučiti ...odluka mi se kazala sama ..i gle čuda....sve se dogodi ...i bolje nego sam očekivala baš onako kako sam se nadala razmislite dobro uvijek kad Vam se u glavi pojavi to što sad.....da li Vi uopće trebate reagirati...odmah ...jer vjerujte većina stvari nije bitna.....na dosta stvari vi i ne utječete...što znači .....samo ostanite mirni i ustrajni u onome do čega Vam je doista stalo i trudite se u stvarima na koje možete utjecati ...ne gubite vrijeme....energiju ....i ---dobro raspoloženje...na bezbrojne sitnice i nemoguće stvari...a ako vam je bitno i za par dana tada će te vjerujte mirnije glave sigurno i bolje proći...

petak, 04.05.2007.

takav je moj šef danas ću malo o mom šefu u stvari kako radim u ovećoj tvrtki često mi se čini da imam više šefova nego suradnika, ali ovo je priča o mom prvom nadređenom - šefu službe on se rodio na ovom otoku, ovdje završio osnovnu, srednju do pola a nadalje se školovao po partijskoj dužnosti posvud do VSS, i radio je po istoj dužnosti svugdje i svašta a na otoku bijaše i načelnik policije i Predsjednik skupštine općine (gradonačelnik), čak je bio u odboru dočeka TITA kad je Galebom doplovio do nas. Kada su došle promjene RH i demokracija on se iz treće prešaltao u drugu iz partije (socijalističke) u zajednicu (HDZ) i opet bio svašta da ne nabrajam, sada je skoro pred mirovinu i meni je šef.... promatram ga ....geslo mu je što je bitno ostavi za sutra što je hitno za prekosutra.... a ovo mi se sviđa odnosi se na Upravu tj. glavne šefove ....svi oni dođu i prođu.....-to je kad se ovi naljute kao ne radi dobro i slično... a zašto o njemu danas zato što sam na Brisanom prostoru vidjela kako izmještaju brončanog partizana ...na ovom otoku isto su selili brončanog partizana a moj šef je nekad davno bio u prvom odboru za postavljanje našeg brončanog partizana....izrađen je i postavljen na glavni trg ...pa onda kasnije....on opet u odboru kada su ga isto izmjestili na groblje palim žrtvama....pa onda opet kasnije u odboru kad su ga prije par godina opet vratili u grad doduše na manji trg ali stoji uz spomenik za hrvatske branitelje iz domovinskog rata .....a uvijek isti čovjek .... uz brončanog partizana.. ..moj šef

četvrtak, 03.05.2007.

je li to normalno e dragi moji je li to normalno .....ja se nekako ne dam obeshrabriti... susrećem podosta mrzovoljnih...ljudi...a ja nasmiješena... oko mene i bolesti a ja vjerujem u zdravlje...oko mene bogati plaču kako nemaju ...a ja se sama sebi činim bogata sa ovo malo svojega materijalnog što imam..je li normalno to što se ja ujutro, kad pogledam svoje blizance mamina dva sunca i svog najstarijeg sina, sunce mamino, osmjehnem pa zahvalim bogu na novome danu i idem u dan nasmijana.....i nema ..toga ...nema čega....da me obeshrabri....kako to da me mnogi ne shvaćaju...pa ja sam u stvari jako jednostavna... ali me muči dilema da li sa njima ili sa mnom nešto nije u redu...ja ih promatram i dobro im je...a oni se često žale na ovo na ono sve tričarije i sitnice...meni ništa bitno...ništa što bi me i dotaknulo...i vidim u očima tih mrzovoljnih neshvaćanje ...vidim...nerazumijevanje pa ponekad čak osjetim da su skoro sigurni da sa mnom nešto nije u redu... dragi moji je li to normalno... a ja sam samo, mali, čovjek ,jednostavan, sretan i vedar što živi danas i što jest.. ...

srijeda, 02.05.2007.

uranak i moj ujko Nino prošao još jedan prvi maj......još jedan uranak..a kod mene se uvijek vrate sjećanja na uranke kad smo još ko šrednjoškolci zajedno išli na izletište Borik povrh gradića u kojem sam živjela... na zadnjem uranku prije rata svirala je Crvena jabuka....bilo je mrak....mrak... ali.... još po nečemu pamtim prvi maj....po rođendanu moga dragoga dajdže Nihada (maminog brata), koji je poginuo u obrani baš toga grada baš na tom istom brdu.. koje nažalost nedugo potom postade ratište.... eto....nažalost ... radi toga kod mene prvi maj ima sasvim drugačije konotacije ....ma čini mi se da mi ratovani....imamo i inače sasvim druge konotacije... iako sam ja zaista osoba koja je skoro nepametno pozitivističe orjentacije nepopravljivi optimista ....i nisam ni tužna ...ali to je jednostavno tako..... jučer sam sa svojom mamom i dječicom išla na otočko izletište...kod prijatelja...vlasnika restorana ......... i bilo nam je divno..mladi su se kupali u moru ...djeca su se igrala...i bile smo sretne ...ali ipak je priča o prvom maju bila s nama svo vrijeme....i sjećanje na moga ujka Ninu.

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (7)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (5)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (5)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (4)
Srpanj 2011 (4)