iskreno premišljala sam se da li sam uopće pozvana pisati o čovjeku kojeg osobno nisam poznavala, ali ipak odlučih da kako da ne.......
njega osobno nisam poznavala ali volim njegove pjesme.......
začuđena sam kako je mogao toliko puta iznova osjetiti i dodirnuti duše mnogobrojnih njemu nepoznatih ljudi ....baš na pravi način....duboko i trajno.....mogao je
jer jedan je i neponovljiv "naš" Đorđe Novković
bit ću iskrena još sam ga više voljela jer je živio u sarajevu - što ćete ljudi smo i teško objektivni....
još sam ga više voljela jer sam kao tinejđerka obožavala njegovog sina Borisa - a koja to nije tih kasnih osamdesetih....
i radi svega toga zauvijek ću pamtiti njega kojega doduše nisam osobno poznavala ali volim njegove pjesme
njegove pjesme ...moji su snovi... mir i spokoj mu duši ...a njegovim bližnjim sva sreća svijeta unatoč velikoj tugi
Post je objavljen 09.05.2007. u 15:12 sati.