e dragi moji kad bura zapuše,
pa kad to traje pet dana uzastopce
tada se vježba strpljenje, unutarnji mir, red i vjera
pa ili pukneš ili postaneš smiren, miran i mudar
ovo se odnosi na pridošlice, naseljenike, useljenike, nadošlice kako god da se mi zvali mi rođeni na kopnu koje je život usidrio na otok.
otočanin po rođenju, oni i ne znaju za drugačije, njima je to kao normalno, to je njihov život ne izbor a mi pridošli, e mi smo ti teža priča......
prvi puta kada je bura zapuhala.. ne znam da li sad da se smijem il da plačem al mene je doslovce oborila s nogu... da dragi moji pala sam na guzu bila je to 93-a i olujna orkanska velebitska bura a ja nenaučena na te uvjete izašla do prodavnice i ...dobro sam prošla znali su ljudi tako i kičmu polomit...imala ja sreće prošlo bez ozljeda ...ali naučila ja ...kad tako puše..drž se doma...znači nije samo da si odsječen od kopna ima dana kad si odsječen i od prvog susjeda mada to nije hvala bogu često....
ali ljudi moji kad se ta bura ispuše poslije toga tako sve divno miriše priroda kao da ima veliko čišćenje....trava i drveće svjetluca od soli kao biserje...
pošto je ovo velika tema i njoj ću se povremeno opet vraćat ono što sam danas htjela reći, a to je činjenica da ma kako to čudno zvučalo ali je dokazano da na otoku na kojem jesam najmanje ljudi umire upravo kad je bura kada smo odsječeni od svijeta, a zašto je to tomu tako to zna dragi bog...jer nema racionalnog objašnjenja...a on zna i zašto puše pa valja to i prihvatiti
.....
Post je objavljen 16.04.2007. u 06:05 sati.