evo razmišljanje moje drage Iride u komentaru ...kao što je to vjernu ženu ponukalo da piše o prvim ljubavima ...nekako kao da me pozvao i prozvao da ovo napišem
tada i sada.... to je isto kao kruške i jabuke ..... znači ne pripadaju istoj vrsti..iako su u istom nizu....ne može se to ni zbrajat, ni oduzimat možda uspoređivat al ni to nema smisla -matematička logika mislim u stvari je i logika života...jasno i jednostavno.
da pišem o prvim ljubavima .došlo mi eto tako .....to je trenutak inspiracije..
a mi (suprug i ja) poznamo i prihvaćamo jedno drugo sa svime proživljenim do trenutka našega susreta...ne vidim ništa loše da pišem o prošlim osjećajima....pa neću valjda dobiti parcijalnu amneziju jer sam se udala, ja sam i do tridesete bila živa i bila ja......u stvari dala sam si umjetničku slobodu da napišem nešto što osjećam vezano za sjećanja na te dane i zaista je nježno ali to ne znači ništa ni manje ni više od toga....iskreno ti ljudi sada...uopće i nisu oni mladići iz moje priče....promijenili se oni ..promijenila se ja...ali tada i nije sada ...a sada se ja njih od tada nježno sjećam......draga Irida.
Post je objavljen 27.04.2007. u 07:05 sati.