BEAUTY QUEEN FROM MARS

Ti gledaš mene...
... pa ja gledam tebe...
Ali ništa nitko ne poduzima.
A to su oni pogledi kada se ništa ne treba ni reći a da se zna, da se kuži.
A poduzet ne želiš ništa.
Zašto?
Znam da si sramežljiv... ali to sam ja!
E pa neću valjda ja biti ta koja će nešto napraviti.
A sigurna sam... da nečega ima.
Znam te godinama...
A ti znaš da si tip kakvog tražim.
Počevši od karaktera, pa izgleda, zajebancije... i puno drugih sitnica.
I znaš da bi pala na tebe od prve.
A opet ništa ne poduzimaš.
I šta da ja sad radim?
Da čekam?
Ako ću čekati još malo, ohladit ću se...

Vidjela sam te...
Opet...
Stajala sam ti tako blizu a nisi bio ni svjestan toga.
Da, došla sam, ne u potrazi za tobom... ne želim se skrivati od tebe jel značiš mi ništa...
Samo sam išla svojim putem i poslom ali znala sam da si ti tamo...
I prošetala sam ispred... namjerno, jel znam da mi je sad svejedno.
Do sada sam zaobilazila... ali ne i ovaj put...
I vidjela sam te... stajao si i obavljao svoj posao...
Samo sam bacila pogled i nastavila uzdignute glave...
Mali smiješak se pojavio u kutu mojih usana...
Zašto? Mislim radi prošlih lijepih vremena...
I radi ničega više...
Jel nisam ogorčena i ne volim te više...
Možda si mi samo ostao drag... ali samo malo jel drugačije nije niti moguće...
Ali ne želim to prakticirati više...
Ne više, nije dobro...
Da se ovo tek oporavljeno srce ne bi nečemu ponadalo...
A to ne bi bilo dobro... više ne... nikada više...

Kako ovo reći nekome da me shvati? Ma nikako, zato ni ne pokušavam, ne trudim se jel vjerovatno ni ja sama ne shvaćam.
Pa da počnem... ove misli što su mi u glavi, da ih izbacim.... pokušam nešto napisati ali ništa suvislo, vjerujem, neće izaći... jel zbrčkano je sve... gomilalo se danima, tjednima, mjesecima... javile se želje stare i pokoju godinu... i sve je tu... bez nekog posebnog reda... samo je tu i ja sama jedva razumijem.
Jedan strah muči me već duže vrijeme. Znam da je glup, mnogi će isto to reći, ali isto tako vjerujem da nisam jedina. Oduvijek sam se u životu bojala da ostanem sama. Ne znam od kuda to. Imam prijatelje, dobre... ali ne da će me oni napustiti, nego da ću ostati sama... sama, bez ljubavi muškarca. Ne znam od kuda mi to.
Jel gledam neke svoje prijatelje... moja frendica je sa dečkom skoro četiri godine i završavaju fax i ona i on. I logičan korak nakon faxa im je da počnu živjeti zajedno.
Moja druga frendica se ženi u kolovozu. To je drugačija situacija od ove prve i nikada se ne bi htjela naći u njoj. Točnije ne nikada, nego ne sada, ne još sa 21 godinom. Dakle, ona svoj život već ima isplaniran. Sa 22 će već biti u braku a odmah potom želi i klince. Pobogu, ja sam kuma... na svadbi... kako će to ispasti?!? Ja kužim da je ona drugačiji tip od mene... nije joj niti do izlazaka dugo u noć i ludih tuluma i partya... ali opet... šta da kažem na ovo više?
Zatim imam još dosta prijateljica koje su se zavukle u razne veze i vezice... neke su dobre, neke jako loše. Ali sve imaju nekoga. Jedino neki dečki još soliraju ali vidim da je i njima pun kurac toga.
A ja? Pa ja sam iz veze izašla prije tri mjeseca i ne pada mi napamet sada ulaziti u novu. Ne želim, jednostavno mi je dobro. Sva ta neobavezna druženja i izlasci... lijepo mi je ovako... sada... ali ni to neće trajati dovijeka. Svatko normalan će reći da je uvijek lijepše uz nekoga, kada imaš nekoga tko te voli. I slažem se sa time. Kada usporedim te dvije strane uvijek je lijepše u paru... samo što mi je trenutno ovako jako dobro.
Kažu, mora doći netko? A šta ako ne dođe?
I znam da imam 21, btw. mene jako jebu te godine, užasavam ih se jel prolaze prebrzo. I sad, brijala sam da ću sa 21 godinom znati što želim od života. Ali problem je u tome što ne znam. Negdje na putu sam malo zalutala... ili sam možda propustila svoj vlak? Što ako je moja prilika odavno prohujala pored mene? Jel negdje sam čula da svatko u životu dobije samo jednu pravu priliku i ako ju propusti, jednostavo rečeno, sjebao se je.
Evo i moga primjera... kada je jebački trebalo zapeti za fax, na koji sam btw. bila jako nabrijana, šta se je dogodilo? Odustala, jako brzo, točnije nisam se potrudila dovoljno.
Posao... pa naravno da ga sada treba i naći, jel budimo iskreni, ne radi mi se bilo kaj. A uporno odbijam ići raditi kod staraca. Zašto? Pa... voljela bi znati odgovor na to pitanje.
I zbilja, luda sam radi toga... želim raditi... za prvu ruku prihvaćam imalo pristojne poslove. Nije mi poblem raditi jel ne želim živjeti na grbači staraca. A s obzirom da sam već i radila znam kako je to kad imaš vlastite novce, kada si neovisan. I bilo je dobro prvih mjesec dana kako sam ostala bez posla... trošila sam iz svog fonda, radila kaj sam htjela... pa su se novčeki drugog mjeseca nezaposlenosti malo stanjili pa sam stisla, ali opet je bilo dobro. A sada kako teče i treći mjesec otkako ne radim jednostavno ludim. Novčića više nema... ali ne znam ni di bi sa silnim vremenom kojeg imam. Šalju se molbe, ide se na razgovore, čak sam i frendove angažirala. Još da i starog angažiram... a vi držite fige da uspije. Ili još bolje proslijedite do mene ako znate za neko slobodno radno mjesto.
Ne znam kako vi gledate na to... ali ja sam od onih da mi se pruži prava prilika za rad ili studiranje negdje u inozemstvu otišla bih istog trena. Ne bi se ni okrenula. Toliko to želim. Znam ljude koji studiraju u SAD- u. I znam sve o tome. I prednosti i nedostatke. A tako me vuče...
A što se posla tiče... odmah bi otišla. Čak sam i sa jednim prijateljem pričala i moguće je... da odem, imala bi za prvu ruku pomoć, samo dok se ne snađem. Ne želim o ovome puno pričati... ali jednostavno nejde mi iz glave.
Raspitivala sam se, nije da je to nešto što mi je preko noći puknulo u glavu. To traje već jako dugo. Mislila sam da će proći ali vidim da ne prolazi. Nije samo neki moj hir.
Znam puno ljudi kaj su u Zagreb došli iz raznih dijelova Hrvatske, a i okolice. I njima je sad špica. Pogotovo ako su došli iz nekog malog mjestašca. Otkrivati sve čari koje pruža velegrad ( nadam se da ga možemo tako zvati ) je jako uzbudljivo. Pa naći jeben posao... i sve što ide uz to... potraga za stanom... kućom....
Ali ja sam rođena u Zagrebu i najiskrenije, pun mi ga je kurac više! Očajno želim nešto novo, nove ljude, nova mjesta.... nadam se da se razumijemo... ja ga volim, više od većine ljudi koji žive u njemu, volim njegove ulice, krovove kuća, ljude, Gornji Grad obožavam. Volim kada se vraćam u Zagreb pa kada sa autoceste ugledam Medvednicu, pogotovo kada je noć pa izgleda onako prekrasno pod svim tim svjtlima. Volim njegove parkiće i Jarun, te razna mjesta za izlaske. Njegove knjižnice i kina. Njegove shopping centre i tržnice. Savu i Novi zagreb. I da biram opet bi njega izabrala, i nikada ne bi zauvijek otišla iz Zagreba. Ali malo mi je dosadio. Sve ovo... to... to nešto što sam ja odvano vidjela....



" Runaway train, never going back
Wrong way on a one - way track
Seems like I should be getting somewhere
Somehow I'm neither here nor there... "

" Ljube moja, meni je tako loše! Ne mogu od depre sebi doć, pa još stalno žderem i rigam. Muka mi je od života i mrzim se i nadam se brzo umrit! "

Ovo je sms koji mi je neki dan poslala jedna moja jako draga prijateljica.
Nije joj lako, život ju nije mazio... ima 24 godine i zbilja ima težak život. Ima dečka kretena, to je najblaži opis, nepokretnu mamu o kojoj se ona brine cijeli život i psihički nestabilnog oca. Inače živi u Zadru i nismo u mogućnosti da se često viđamo i žao mi je radi toga. Znam da sam joj jedan od oslonaca u životu ali ovo pišem jel više ne mogu to izdržati.
Sa tim dečkom je već četiri godine a skoro cijelo to vrijeme je nesretna. Prvih par mjeseci je bilo sve super. Onda se ona zaljubila, trčala za njim dok ju je on laganini odjebavao. Nakon nekog vremena on se zalijepio za nju jel bi gospon i neku svadbu uskoro a ona ga počela varati, ne voli ga više, lik joj se gadi.
Jednom mi je bila rekla da nakon sexa ide u wc i luđački se tušira jel joj je zlo i gadi se sama sebi.
Povrh svega opet se natrpava hranom i povraća, a imala je bulimiju prije.
Toliko mrzi sebe da je to strašno. Svoj izgled pogotovo. A nema razloga, cura je ljepotica.
A već lagano mislim da i izigrava žrtvu, malo veću nego što to i je.
Svih ovih godina vodim razgovore sa njom, govorim joj da ostavi tog lika, pretačem iz šupljeg u prazno i nikada nikakve koristi od toga. Kada sam joj jednom rekla da ga ostavi ona je meni odgovorila: " bolje biti u lošoj vezi nego sama. " I šta da na to više kažem?
Pametna je, znam da po ovome čovjek to ne bi zaključio, završava fax, može se preseliti u drugi grad, naći dobar posao, ostaviti tog manijaka... a šta ona radi... smuca se po birtijetinama i traži dečkiće sa velikim kurcem i malim mozgom da ovog svog prevari. I onda zove mene i kaže da ne zna šta će sa životom, da bi najradije umrla.
A meni se više to neda slušati... slušala sam dugo... predugo... kada su ostale prijateljice prestale slušati ja sam slušala. A nikada nije bilo pomaka. Da sam ja barem vidjela da je ona bolje, poduzima nešto... pa nastavila bi joj pomagati... ali ovako. Mislim čemu?
I kad sam dobila ovaj sms bila sam kod frendice na kavi. Samo sam bacila mobitel na stol jel nisam mogla više odgovarati na takve stvari. Drugi dan me je zvala a poziv sam ignorirala. Znam da je to bilo ružno od mene ali nakon četiri godine jednoteiste priče, JA VIŠE JEBENO NE MOGU!!!
Znam da je sklona i depresijama...
Ali jebemu mater... nikada mi se nije javila sa sms- om da pita kako sam ja, šta ima novoga kod mene. Nego uvijek kako je njoj loše. Kada sam i prekinula sa dečkom slala je porukice, da misli na mene, da se držim i sl. Ali bi na kraju uvijek natuknula kako ona nije dobro. Koliko god sam ja bila loše njoj je moralo biti gore nego meni.
Imam osjećaj kao da mi crpi energiju kada razgovaramo, glupo zvuči, ali nakon razgovora sa njom ja bi najradije počinila samoubojstvo.
Bojim se za nju, ne znam šta će napraviti. Ne znam da li je uopće u stanju dići ruku na sebe... ali pomoći joj ne mogu jel si ona sam ne želi pomoći.
Pokušala sam sve... i nitko mi ne može reći ništa loše, da se nisam dovoljni trudila, jel četiri godine iz dana u dan slušam ista sranja. Zadnja sam ostala. A sada mi je dosta.
Volim ju, stalo mi je do nje... ALI...
Možda je vrijeme i da ja odem??? Radi mene same...

Došao je i taj dan! :)
Napokon sam došla na svoje. Svi znate da mi nije bilo baš bajno proteklih mjeseci, mislim sada na prekid sa bivišim. I vidjela sam ga, nakon skoro tri mjeseca.
Prebolila sam ja njega relativno brzo, šta ćete takva sam. Prvo sam mislila da ću ga oplakivati mjesece i mjesece i da neću moći nastaviti život bez njega. Kako li sam samo bila u krivu.
Već nakon mjesec dana osjetila sam znatno poboljšanje i da sam jako jako dobro. Samo nikda niste sigurni dok tu osobu ne vidite. A toga sam se i bojala, kako ću reagirati, ja ili on. I šta ću osjetiti u tom trenutku.
I s ponosom kažem da nisam osjetila baš ništa.
Sjedila sam sa frendicom na kavi u bircu na našem kvartu i taman smo se spremale krenuti doma, ja sam samo skoknula do wc- a i izlazim van kad vidim da su došla moja dva frenda. Skoknem ih pozdraviti i imam kaj i vidjeti... sjedi On... u kutu tako da ga nisam odmah ni skužila.
Kako sam se samo lijepo nasmijala... i pozdarvila ga naravno. Gledam ga u oči i smješkam se, a njemu je bilo tako neugodno. hehe Neka, neka! Tako mu i treba, ima mu i zašto biti neugodno.
Problijedio je, i zamislite ovo, primio se mobitela i stao tipkati po njemu i na kraju je počeo kvazi telefonirati. Daj, molim te. Nakon svega mogao je biti muško i barem me uljudno pozdraviti, a on jedva da je izustio neko jadno bok a u oči me je gledao čak punu sekundu. A meni je to bilo sve jako zabavno i namjerno nastavim pričati sa ova dva frenda, pitam kako je bilo vani za vikend jel nisam išla sa njima. Njima je također bilo to sve i smješno i čudno kako sam ja tako dobro.
Kasnije su rekli da da mu je pao kamen sa srca kad sam otišla. Mislim gluposti, barem sam ja bila fer, nisam ni scene radila kod prekida, lijepo smo se razišli, pozdravili, zagrlili. Šta ćete, takva sam. A zna da je zabrljao, i meni bi bilo neugodno da sam neke stvari napravila. Barem je mene mogao lijepo pozdraviti, jel bila sam i više nego fer kod svega. Ali tu je valjda taj sram i pitanje kako opet toj osobi stati na oči.
Samo i dečki se pitaju šta opet traži tu nakon tri mjeseca. Nije se ni njima javljao nakon našeg prekida. Neki su otišli na kavu sa njim, neki moji bliži prijatelji iz ekipe nisu ga htjelio ni vidjeti a kamoli pričati sa njim. Za to ima hvala od srca, jel znaju kakav je gad bio i kao se je ponio i da ja u ovoj vezi nisam ništa krivo napravila i isto tako nisam zaslužna za prekid. A ostatak, koji je i sjedio sa njim na kavi, jednostavno su rekli da je cijelo vrijeme šutio i slušao njih kako su pričali o vikendu. A kaj on misli, da jednostavno može doći nakon tri mjeseca i sa njima nastaviti neko druženje? Pa to tako nejde. A nisu niti neki veliki prijatelji... tu je jednostavno bio radi mene. I točka!
Samo me zanima kako će se ta situacija nastaviti odvijati. Meni ne smeta. Ja nužno nemoram niti sjediti na tim kavama kada se pojavi, ali da ću sada ja bježati i skrivati se radi njega... a to ne... nikako.
Sa ponosm kažem da nisam osjetila ništa, samo neopisivu sreću jel sam u tom trenutku, nakon tri mjeseca od prekida shvatila da sam dobro, da ga ne volim više i da sam ga preboljela. Moja draga prijateljica koja je stajala kraj mene, doslovno se je oduzela. Vjerujem da se je i bojala za mene. Kad smo izlazili samo me je pitala: " Kako si se uspjela tako dobro držati? ", a ja sam joj odgovorila: " Gle stara, držala sam se onako kako sam se i osječala, bez glume i laži. "
Želim mu sve dobro, od srca, nadam se da će biti sretan u životu. Više ne osjećam ništa prema njemu. Tako je i bolje. Zaboravljam sve ružno što se je na kraju dogodilo, pamtim samo lijepe i sretne trenutke, jel znao me je i usrećiti i nasmijati. Za to mu hvala.

U srijedu sam bila na jednoj lijepoj kavici sa dragom mi Aibreann.
Prije toga smo bile u kinu pogledati Bonda. Mene je film oduševio. Napokon prvi plavokosi i plavooki Bond. A kako se ja palim na plave tipove došla sam i ja na svoje. Uf, dobar je frajer, ima nešto u njemu.
Aibreann je jako draga cura. Vidi se odmah da je dobra i prvenstveno jako pametna i inteligentna. A svi vi koju ju čitate to ste mogli zaključiti i iz njezinih postova. Bilo mi je jako lijepo družiti se sa njom i nadam se da ćemo imati prilike to i ponoviti.
Pričale smo o svemu, vrijeme na kavi mi je samo proletilo i nismo se stigle ni okrenuti a već smo morale ići. A imala sam još toliko tema o kojima sam htjela razgovarati sa njom.
I napokon joj je ova godina krenula kako treba, sretna je i zadovoljna i nadam se da će se to nastaviti jel nakon svih pehova i loših stvari koje su joj se dogodile u 2006. godini, zaslužila je.
Draga, pusu ti šaljem! :)))

Sad sam došla... malo sam pripita...
Bila sam na cugi sa frendovima i kako smo ekipica već jako dugo, a u zadnje vrijeme se intenzivnije opet družim sa njima, njih ne jebe što sam žensko i odnose se prema meni kao jednom od njih. Nije niti to loše... dobri su oni... znaju kako sa mnom.
Ali tu je jedan mali koji uvijek kuri, podjebava... meni ne smeta... šalim se i ja na svoj račun... ali danas mi je dopizdilo... a bila je sitnica u pitanju. I samo sam mu lijepo i hladno odbrusila. A kad udarim, onda udarim. I naravno pokuša vratiti meni, ovaj put bezuspješno.
A ovo pišem zato jel sam vidjela da sam ga povrijedila... i to jako. Ne znam ni sam zašto ga je toliko pogodilo, ali je. A jebi ga sad. Da sam znala, šutila bi. Ne volim da se ljudi osječaju loše radi mojih riječi jel znam da to boli, pa makar bila i zajebancija.
A on uvijek priča na račun drugih i sumnjam da razmišlja da li negog drugog možda boli njegaova zajebancija koja ponekad zna biti brutalna.
I sad mi je grozno. Bit će u kurcu cijelu večer, još su van izašli neki od njih.
I kaj sad? Zakaj razbijam glavu? Pa i on je rekao masu stavri koje meni nisu pasale i nikom ništa. A jebiga... možda promisli od sada i tri puta nego nekaj kaže... da li to drugog čovjeka boli... ali sumnjam... nastavit će sa svojom zajebancijom... samo će mene uzeti na zub neko vrijeme... :) ma neka ako mu je veselje.
Ali glavno da se ja sad osjećam loše a zaslužio je!

Idem vidjeti šta ima novo kod moje drage Aibreann, kad ono, imam kaj i vidjeti... uvalila mi ovaj lanac.
Pa da ne duljim bacam se na pisanje svojih pet prljavih tajni:
1. Jednom sam sanjala da sam se sexala sa jednom od svojih najboljih frendica... ona ne zna za ovaj blog tako da ću ju moći nastaviti gledati u oči. A trebalo mi je da ju opet počnem ponovno gledati u oči nakon tog sna. Dakle, radnja se odvijala u njezinoj sobi, u fotelji i ja sam "obrađivala nju" ( ajme fuuj ), i kaj je najbolje bilo je jebeno. A nemam sklonosti prema istom spolu. Bilo mi je jako neugodno nakon toga... par puta me je pitala šta mi je, da sam jako čudna, ali nisam htjela reći. I kroz par dana sam se smirila i sve se vratilo na staro. I nisam se jako dugo sjetila toga... do evo sad.
2. Nikada, ali nikada nisam svršila dok je partner "u meni", ( mislim, kužite na kaj mislim da sada ne objašnjavam ), koliko god se trudili i kakve poze isprobavali, nego isključivo kada bi se on pozabavio jezikom. Mislim, toliko o tome. Sva sreća da je to volio raditi... trenutno nema sexa za mene jel sam solo :( a kad dođe netko novi bacam se na nova otkrivanja i eksperimentiranja.
3. Palim se na frenda iz ekipe. Gledam ja njega, gleda on mene... nitko ništa ne poduzima... nitko od ostatka ništa ne zna, niti kuži... ma kaj je najbolje ni nas dvoje ništa ne kužimo.
4. Kada sam imala kojih 10- ak godina susjeda koja je imala kuću do naše ( na moru ) došla je kod moje bake i krivo me optužila za nešto. A ja sam isplanirala malu osvetu, dok je nije bilo doma ušuljala sam se u dvorište i sve joj porazbijala i porazbacala naokolo. Razbila vaze, počupala cvijeće, prolila sve one kemikalije za to isto cvijeće, prevrnula stolice i stolove, namazala zemljom od cvijeća cijelu terasu, počupala vočke koje je imala zasađene, jabukice, šljive, pa ih zgazila po terasi i naravno da su ostale fleke... i puno drugih gluposti. Nakon par sati je došla kod nas i bijesno pitala da li sam bila kod nje. Samo sam se napravila ludom i dala uvijerljiv alibi gdje sam bila. I optužila susjede u kući dolje, dva buraza blizanaca. I popušila je. Sonja, sorry!!!
5. Sa istih tih 10- ak godinica igrala sam se sa dječurlijom. I imala sam jednu kvazi frendicu koja je bila čisto zlo i nagovarala me na svakakve gluposti... i sad, radnja se opet odvija na moru... nas par budala odlučilo je preskakati tuđe barkice i čamčiće. I trebalo je držati dva brodića skupa, da ostali uspiju preskočiti... držala sam ih ja i jedan dečkić. I brodovi su se počeli razdvajati... on je preskočio a ja sam upala u more. I svi se počeli derati "upomoć!!!" i uto je doletio jedan barba i izvukao me van. Ocijedio haljinicu i poslao doma. Skoro su me i brodići prignječili, bilo je jako duboko i jako zmazano more na tom dijelu. Valjda je tamo i neki mulj bio u što sam upala. Ma fuj!
I sad, umjesto da ja, glupo dijete, odem doma ja ne... briznem u plač jel mi je baka kupila i obukla novu haljinu i ne mogu se takva doma pojaviti. Zašto mi je to bilo u glavi ne znam, jel mi moji ništa ne bi rekli samo bi me poslali u sobu da se presvučem. Ali mene je bilo strah i tulila sam kao kišna godina. I mojoj "dragoj frendici" sine ideja. Da mi odemo u samostan kod časnih sestara. Da, tamo ima i samostan! Ali namjera je bila da nam posude fen i da mi osuše haljinu. I tako ja stojim na vratima samostana i molim časnu da mi da fen, plačem, a ona me ne kuži i kaže da trenutno nemaju robu da mi daju. I nakon neuspjelog pokušaja odem doma. Kada dođem pravim se glupa, ništa mi nisu rekli niti ispitivali previše, nego me samo poslali da se presvučem. Ali drugi dan su saznali... cijeli otok je brujio o tome kako je Beauty Queen From Mars prosila robu u samostanu. Da sramota bude veća cijeli otok me poznaje jel je baka od tamo. Ajme bruke... i dan danas se netko sjeti toga i ispriča... a meni bed.
A da stvar bude bolja, ja sam ateist... ziher zato nisam dobila novu robicu... nanjušila me... :)

I tako... to je mojih pet sramota... baš sam se ufurala... imam još jednu dobru ali neću o njoj. Rekli ste pet. To ću čuvati za neku drugu štafetu.
A ja ovu predajem:
Crkvenom mišu,
Pohotnici,
Urban princess,
Chokoladi,
Dan... Mrak.
i nemojte zajebat!!!
pusee

Osjećam se loše.
Bez nekog posebnog razloga... a opet ih je puno.
A da me pitate konkretno ne znam što bi rekla.
Ma, znam da je sutra novi dan i da ću biti bolje.
Do sada sam barem znala da je razlog bio On, sada više nije, i to je dobro.
Ali dolaze novi problemi. Je, pa ne bi to bio život da te poštedi barem na tren.
Smrt u obitelji drage osobe, ne pokazujem da me boli ali nije mi lako... bilo je tu i nekih rečenica; možda nastane i post...
Ali ono... što me već poduže vrijeme muči... živimo u Hrvatkoj, a svi jako dobro znamo kako stvari kod nas funkcioniraju, nekome je bolje, nekome je gore... ponekad bi tako da se samo mogu maknuti, nestati, otputovati, preseliti negdje gdje ću možda imati neke bolje i veće mogućnosti za napraviti nešto od života.
Večeras maštam, sutra se opet vraćam u surovu i brutalnu stvarnost.

Došlo se maloprije doma nakon dva dana. :)
Kako me krevet lijepo gleda... spavat ću ko beba noćas...
Ljudi i danas idu van, ja nisam mogla, ali što me naravno nije spriječilo da si i danas malo cugnem.
hehe :)))
Sad mi je baš super, ovako malo pripita trekeljam i pišem bedastoće, ništa nema smisla što pišem.
Opa, evo ga na!!! Baš sam prolila čašu vode po tipkovnici. Nije baš pametno sjediti pripit za kompom.
Čitam mailove, evo ovaj mi je fora kaj sam dobila pa u nedostatku inspiracije da vam ja nešto svoje napišem čitajte sljedeće...
krevet me zove... :)))
laku noć!!!



DATING DICTIONARY;

DICTIONARY FOR DECODING WOMEN'S PERSONAL ADS:

*40-ish.....................49.
*Adventurous..........Slept with everyone.
*Athletic...................No breasts.
*Average looking...............Moooo.
*Beautiful..................Pathological liar.
*Emotionally Secure...........On medication.
*Feminist.......................Fat.
*Free Spirit...................Junkie.
*Friendship first...............Former Slut .
*New-Age..................Body hair in the wrong places.
*Old- fashioned..................No B.J.'s
*Open- minded...................Desperate.
*Out going..................Loud and embarrassing.
*Professional...................Bitch.
*Voluptuous.....................Very fat.
*Large frame....................Hugely fat.
*Wants soulmate...............Stalker.


DICTIONARY FOR DECODING WOMEN'S ENGLISH:

*Yes.........................No.
*No..........................Yes.
*Maybe........................No.
*We need.......................I want!
*I am sorry.................You'll be sorry !
*We need to talk...............You're in trouble!
*Sure, go ahead................You better not!
*Do what you want..............You will pay for this later!
*I am not upset.......Of course, I am upset, you moron!
*You're attentive tonight..........Is sex all you ever think about ?



DICTIONARY FOR DECODING MEN'S ENGLISH:

*I am hungry........................I am hungry.
*I am sleepy................. .......I am sleepy.
*I am tired.........................I am tired.
*Nice dress.........................Nice cleavage!
*I love you........................Let's have sex now
*I am bored.......................Do you want to have sex?
*May I have this dance?.....I'd like to have sex with you.
*Can I call you sometime?.....I'd like to have sex with you.
*Do you want to go to a movie?......I'd like to have sex with you.
*Can I take you out to dinner?........I'd like to have sex with you.
*I don't think those shoes go with that out fit.....I'm gay!!!

Ovaj frajer će vam se sigurno dopasti! Ovo je istinita priča o grčkom
vjenčanju koje je nedavno održano u gradu Astoria, država New York. O njemu
su pisale i lokalne novine, a čak ga je i Jay Leno spomenuo u svom talk
showu.

Bilo je to veliko vjenčanje s oko 600 uzvanika. Na prijemu, nakon samog
čina vjenčanja, mladoženja je izašao na pozornicu i na mikrofon se obratio
uzvanicima. Rekao je da se želi svima zahvaliti na dolasku - a mnogi su
doputovali čak iz Grčke - i pruženoj podršci na početku njihova zajedničkog
života.

Posebno se želio zahvaliti svojoj i mladinoj obitelji, kao i svome puncu
što im je omogućio tako veličanstven prijem. U znak zahvalnosti svima, za
sve je pripremio poseban poklon. S donje strane stolice svih uzvanika,
uključujući i mladence, nalazila se zalijepljena kuverta.

Rekao je da je to poklon od njega i pozvao ih da je otvore. U svakoj
luksuznoj omotnici (izrađenoj od debelog papira oker boje od manila
vlakana) nalazila se fotografija na sjajnom papiru dimenzija 20 x 25 cm
njegove novovjenčane supruge kako se ševi s kumom.

Mladoženja je u njih počeo sumnjati još prije nekoliko tjedana i unajmio
privatnog detektiva da ih prati. Nakon što je neko vrijeme stajao u tišini
i nekoliko minuta gledao reakcije uzvanika, obratio se zaprepaštenoj gomili
rekavši im: "Odoh ja, a vi nastavite slaviti s tom kurvetinom."

Sutradan ujutro razvrgnuo je brak.
Većina ljudi otkazala bi vjenčanje istog trena nakon što bi doznali da ih
je partner prevario, ali ovaj frajer je nastavio šaradu kao da je sve u
najboljem redu.

Njegova osveta:
Mladenkini roditelji platili su 92.000 dolara za vjenčanje i prijem oko 600
uzvanika, a najbolje od svega, ukaljao je ugled mladenke i kuma pred 600
prijatelja i članova obitelji. Tip ima muda velika kao crkvena zvona.

Mislite li da bi od ovoga mogli napraviti "neprocijenjivu" reklamu za
MasterCard? :)))

Pokušajmo...
* Fancy prijem za 600 uzvanika - 92.000 dolara
* Fotografije s vjenčanja da se događaj ovjekovječi - 4.000 dolara
* Vjenčanje
* 2-tjedno luksuzno bračno putovanje na otok Mikonos (Grčka) - 8.500 dolara

* Pogled na izraz lica sviju uzvanika kad su vidjeli fotografiju -
neprocijenjivo!

Postoje stvari koje se mogu kupiti novcem.
Za sve ostalo tu je MASTERCARD.

:))))))))))