|
Došao je i taj dan! :)
Napokon sam došla na svoje. Svi znate da mi nije bilo baš bajno proteklih mjeseci, mislim sada na prekid sa bivišim. I vidjela sam ga, nakon skoro tri mjeseca.
Prebolila sam ja njega relativno brzo, šta ćete takva sam. Prvo sam mislila da ću ga oplakivati mjesece i mjesece i da neću moći nastaviti život bez njega. Kako li sam samo bila u krivu.
Već nakon mjesec dana osjetila sam znatno poboljšanje i da sam jako jako dobro. Samo nikda niste sigurni dok tu osobu ne vidite. A toga sam se i bojala, kako ću reagirati, ja ili on. I šta ću osjetiti u tom trenutku.
I s ponosom kažem da nisam osjetila baš ništa.
Sjedila sam sa frendicom na kavi u bircu na našem kvartu i taman smo se spremale krenuti doma, ja sam samo skoknula do wc- a i izlazim van kad vidim da su došla moja dva frenda. Skoknem ih pozdraviti i imam kaj i vidjeti... sjedi On... u kutu tako da ga nisam odmah ni skužila.
Kako sam se samo lijepo nasmijala... i pozdarvila ga naravno. Gledam ga u oči i smješkam se, a njemu je bilo tako neugodno. hehe Neka, neka! Tako mu i treba, ima mu i zašto biti neugodno.
Problijedio je, i zamislite ovo, primio se mobitela i stao tipkati po njemu i na kraju je počeo kvazi telefonirati. Daj, molim te. Nakon svega mogao je biti muško i barem me uljudno pozdraviti, a on jedva da je izustio neko jadno bok a u oči me je gledao čak punu sekundu. A meni je to bilo sve jako zabavno i namjerno nastavim pričati sa ova dva frenda, pitam kako je bilo vani za vikend jel nisam išla sa njima. Njima je također bilo to sve i smješno i čudno kako sam ja tako dobro.
Kasnije su rekli da da mu je pao kamen sa srca kad sam otišla. Mislim gluposti, barem sam ja bila fer, nisam ni scene radila kod prekida, lijepo smo se razišli, pozdravili, zagrlili. Šta ćete, takva sam. A zna da je zabrljao, i meni bi bilo neugodno da sam neke stvari napravila. Barem je mene mogao lijepo pozdraviti, jel bila sam i više nego fer kod svega. Ali tu je valjda taj sram i pitanje kako opet toj osobi stati na oči.
Samo i dečki se pitaju šta opet traži tu nakon tri mjeseca. Nije se ni njima javljao nakon našeg prekida. Neki su otišli na kavu sa njim, neki moji bliži prijatelji iz ekipe nisu ga htjelio ni vidjeti a kamoli pričati sa njim. Za to ima hvala od srca, jel znaju kakav je gad bio i kao se je ponio i da ja u ovoj vezi nisam ništa krivo napravila i isto tako nisam zaslužna za prekid. A ostatak, koji je i sjedio sa njim na kavi, jednostavno su rekli da je cijelo vrijeme šutio i slušao njih kako su pričali o vikendu. A kaj on misli, da jednostavno može doći nakon tri mjeseca i sa njima nastaviti neko druženje? Pa to tako nejde. A nisu niti neki veliki prijatelji... tu je jednostavno bio radi mene. I točka!
Samo me zanima kako će se ta situacija nastaviti odvijati. Meni ne smeta. Ja nužno nemoram niti sjediti na tim kavama kada se pojavi, ali da ću sada ja bježati i skrivati se radi njega... a to ne... nikako.
Sa ponosm kažem da nisam osjetila ništa, samo neopisivu sreću jel sam u tom trenutku, nakon tri mjeseca od prekida shvatila da sam dobro, da ga ne volim više i da sam ga preboljela. Moja draga prijateljica koja je stajala kraj mene, doslovno se je oduzela. Vjerujem da se je i bojala za mene. Kad smo izlazili samo me je pitala: " Kako si se uspjela tako dobro držati? ", a ja sam joj odgovorila: " Gle stara, držala sam se onako kako sam se i osječala, bez glume i laži. "
Želim mu sve dobro, od srca, nadam se da će biti sretan u životu. Više ne osjećam ništa prema njemu. Tako je i bolje. Zaboravljam sve ružno što se je na kraju dogodilo, pamtim samo lijepe i sretne trenutke, jel znao me je i usrećiti i nasmijati. Za to mu hvala.
U srijedu sam bila na jednoj lijepoj kavici sa dragom mi Aibreann.
Prije toga smo bile u kinu pogledati Bonda. Mene je film oduševio. Napokon prvi plavokosi i plavooki Bond. A kako se ja palim na plave tipove došla sam i ja na svoje. Uf, dobar je frajer, ima nešto u njemu.
Aibreann je jako draga cura. Vidi se odmah da je dobra i prvenstveno jako pametna i inteligentna. A svi vi koju ju čitate to ste mogli zaključiti i iz njezinih postova. Bilo mi je jako lijepo družiti se sa njom i nadam se da ćemo imati prilike to i ponoviti.
Pričale smo o svemu, vrijeme na kavi mi je samo proletilo i nismo se stigle ni okrenuti a već smo morale ići. A imala sam još toliko tema o kojima sam htjela razgovarati sa njom.
I napokon joj je ova godina krenula kako treba, sretna je i zadovoljna i nadam se da će se to nastaviti jel nakon svih pehova i loših stvari koje su joj se dogodile u 2006. godini, zaslužila je.
Draga, pusu ti šaljem! :)))
|