sretni putnik

subota, 24.09.2022.

Komiža - Zagreb

KOMIŽA – ZAGREB


Ponekad mi treba vanjski mir i samoća da napunim baterije i probudim uspavanu energiju ljubavi i kreativnosti. Tako sam se toga ljetnoga prijepodneva 2006. godine iskrao iz stana u Komiži i otišao do plaže, sjeo na klupu nakon duge šetnje koja je razgibala cijelo moje tijelo, uživao u suncu i ljepoti kupačica. O svemu sam razmišljao i uhvatio se teme kako naši otočani i oni koji žive u bliskom kontaktu s prirodom ne znaju kakvo blago imaju, a mi im sve to na razne načine uzimamo, uništavajući prirodu, izlovljavajući ribe i loveći ostale životinje, ne vodeći računa o ekološkoj ravnoteži. Tu i tamo napravimo nekakvo uzgajalište što također nije ekološki, već samo ekonomski profit - brza zarada…

Spontano i nenaporno sam ušao u meditaciju bez da sam žmirio. Meditacija se sama od sebe nastavljala sve dok nisam pogledao na mobitel i pogledao na sat zaključivši da se trebam vratiti odakle sam i došao. Nešto me je vuklo prema Zagrebu jer ljeto se približavalo kraju i moj dvomjesečni odmor. Trebao sam pripremiti poslovni teren, obnoviti prijateljstva i kontakte s klijentima. Sjetio sam se dragoga prijatelja i odmah ga nazvao… U razgovoru slikovito sam mu opisivao plažu, lijepe i oskudno odjevene kupačice. No, on me prekinuo iznenađujućim pitanjem: - Da li te kupačice seksualno frustriraju?

Spremno sam odgovorio: – Ne! To je emocionalni užitak koji transcendira tijelo.

Ostao je bez teksta, a ja sam zaključio da je najteže prosvijetliti um jer on je naša periferija… Razumio sam ga jer je bio 10 godina u brahmačariji kod prosvijetljenog jogija Svami Narajanande, apstinirajući od seksa i bilo kakvih kontakata sa ženama, tako da ih nije ni gledao. U to vrijeme već odavno je njegov učitelj napustio fizičko tijelo, a on je nastavio život na svoj način s usponima i padovima poput mene. Mirno smo priveli kraju razgovor u želji da se što prije vidimo, popijemo kavu, razmjenjujući iskustva i spoznaje da bi drugima mogli bolje i lakše pomagati na njihovom putu do prosvjetljenja, zdravlja i duhovnog mira uvažavajući njihovu slobodnu volju i njihove ego igre.

Tekst: Marijan Sviličić, iz moje knjige "SREĆU TREBA UHVATITI"

Oznake: ljeto 2006.

- 16:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2022.

AKCIJA I BOG

Naslovnica: AKCIJA I BOG - autor: Marijan Sviličić, knjiga objavljena 2020. godine

Oznake: plivanje

- 13:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.09.2022.

ŽIVOT (Otočani)

ŽIVOT (Otočani)

„Molat, a ne fermat“. To mi je danas došlo u svijest. Što je to? Možda, najkraća izreka na svijetu.
Mislim, da se malo zna i piše o našim otočanima. Isto tako ih se nepotrebno omalovažava da bi se istaknule neke druge zajednice ljudi. Hvatam se u koštac s time da ih bolje upoznamo i više cijenimo, jer cijeneći njih cijenimo i sebe.
Mi smo baštinici starih otočana. I, što su oni znali, to su s koljena na koljeno prenijeli i nama. Među njima je, vjerujem, nastala i ova izreka: „Molat, a ne fermat“, što znači: „Pustiti, a ne zaustavljati“. Ovo je velika i značajna izreka da idemo uvijek dalje i dalje. To je sam život – uvijek u pokretu, uvijek slobodan, bez nepotrebne prtljage…Puno stu toga otkrili naši otočani, ali mislim da im je najveća ostavština što su na škrtoj i stjenovitoj zemlji (otoku) sadili biljke i uzgajali domaće životinje. Od ničeg stvorili su puno. Nisu bili škrti, kao što neki misle, nego nisu trošili više nego što su imali. Koristili su i oplemenjivali ono što su imali. Rasli su tu i širili se po cijelom otoku, a kasnije su odlazili i na druge otoke i na veća kopna, šireći svoje vještine i znanja gdje god su došli. Isto tako važna je njihova ostavština što su s vremenom postali bogati i u sebi i prema vani. Tako su otkrili dokolicu. Nju su nazvali 'fjaka', a fjaka je povratak našim korijenima, povratak samima sebi, povratak životu onakvom kakav jest – izvoran i jedinstven. Fjaka, kao što sam već pisao, nije pasivnost i lijenost već aktivan stav bez rada, to je spajanje na naš Izvor da bi kasnije mogli bolje i učinkovitije raditi i stvarati nešto novo i dobro za sve nas. Istočnjaci bi fjaku nazvali meditacija, ali ona je nama otočanima u genima. Mi smo bez napora i spontano ponekad, a netko i često, u fjaki. Oni (istočnjaci) s druge strane trebaju godine i godine 'truda' da bi tek ponekad ušli u meditaciju, dok mnogi od nas zanemaruju naše genetsko naslijeđe i tako degradiraju sebe umjesto da budu ponosni što su takvi kakvi jesu: vješti ribari, brodograditelji, pomorci, vinogradari, poljoprivrednici,…
Puno toga bi se još moglo napisati o otočanima, ali neka za sada sve ostane na ovome, a vi kad idući put kao turisti ili posjetitelji dođete na neki od naših otoka sjetite se da je tu nekad davno bio samo goli kameniti otok, a danas je obrađen i naseljen dobrim i marljivim ljudima.

Marijan Sviličić

Oznake: otok

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.