ŽIVOT (Otočani)
ŽIVOT (Otočani)
„Molat, a ne fermat“. To mi je danas došlo u svijest. Što je to? Možda, najkraća izreka na svijetu.
Mislim, da se malo zna i piše o našim otočanima. Isto tako ih se nepotrebno omalovažava da bi se istaknule neke druge zajednice ljudi. Hvatam se u koštac s time da ih bolje upoznamo i više cijenimo, jer cijeneći njih cijenimo i sebe.
Mi smo baštinici starih otočana. I, što su oni znali, to su s koljena na koljeno prenijeli i nama. Među njima je, vjerujem, nastala i ova izreka: „Molat, a ne fermat“, što znači: „Pustiti, a ne zaustavljati“. Ovo je velika i značajna izreka da idemo uvijek dalje i dalje. To je sam život – uvijek u pokretu, uvijek slobodan, bez nepotrebne prtljage…Puno stu toga otkrili naši otočani, ali mislim da im je najveća ostavština što su na škrtoj i stjenovitoj zemlji (otoku) sadili biljke i uzgajali domaće životinje. Od ničeg stvorili su puno. Nisu bili škrti, kao što neki misle, nego nisu trošili više nego što su imali. Koristili su i oplemenjivali ono što su imali. Rasli su tu i širili se po cijelom otoku, a kasnije su odlazili i na druge otoke i na veća kopna, šireći svoje vještine i znanja gdje god su došli. Isto tako važna je njihova ostavština što su s vremenom postali bogati i u sebi i prema vani. Tako su otkrili dokolicu. Nju su nazvali 'fjaka', a fjaka je povratak našim korijenima, povratak samima sebi, povratak životu onakvom kakav jest – izvoran i jedinstven. Fjaka, kao što sam već pisao, nije pasivnost i lijenost već aktivan stav bez rada, to je spajanje na naš Izvor da bi kasnije mogli bolje i učinkovitije raditi i stvarati nešto novo i dobro za sve nas. Istočnjaci bi fjaku nazvali meditacija, ali ona je nama otočanima u genima. Mi smo bez napora i spontano ponekad, a netko i često, u fjaki. Oni (istočnjaci) s druge strane trebaju godine i godine 'truda' da bi tek ponekad ušli u meditaciju, dok mnogi od nas zanemaruju naše genetsko naslijeđe i tako degradiraju sebe umjesto da budu ponosni što su takvi kakvi jesu: vješti ribari, brodograditelji, pomorci, vinogradari, poljoprivrednici,…
Puno toga bi se još moglo napisati o otočanima, ali neka za sada sve ostane na ovome, a vi kad idući put kao turisti ili posjetitelji dođete na neki od naših otoka sjetite se da je tu nekad davno bio samo goli kameniti otok, a danas je obrađen i naseljen dobrim i marljivim ljudima.
Marijan Sviličić
Oznake: otok
|
