sretni putnik

ponedjeljak, 29.08.2022.

BOŽJI RECEPTI

Marijan Sviličić - Male priče za dušu


BOŽJI RECEPTI


Od najranije mladosti skupljam i volim recepte, ali najviše volim one životne. Tako sam jednom prilikom zamolio Boga da kuhamo zajedno prema Njegovim receptima. Bog je moju želju ispunio i rekao: "Najprije trebaš imati odgovarajuću vatru, a to sam Ja i moja ljubav. To može biti i struja, jer i to sam Ja u malo ne vidljivijem obliku... Ja sam i sunčeva energija, zbog toga su moji prvi sinovi i kćeri gradili piramide misleći ako ih izgrade što višima da će biti bliže meni. Da bi piramida bila viša, morali su napraviti veću bazu. Baza simbolizira širinu i bogatstvo znanja...
Počet ćemo sa čajem. U posudu stavi hladne vode da zakuha... Kad voda zakuha u nju stavi jednu ili više vrsta biljaka. Tu trebaš biti pametan. Korijenje stavi na početku kuhanja jer njemu treba najdulje da pusti svoje korisne sastojke, a cvjetove stavi na kraju neposredno prije nego makneš vodu s plamenika... Dobar čaj je rijeka života (um Božji)..."
"Ali ja hoću s Tobom kuhati ručak, a ne čaj!" – pobunio sam se.
"U redu", kaže Bog. "Kuhat ćemo na pari jer takav način kuhanja je najzdraviji. Početak je isti kao i kod čaja, samo što u posudu, koja predstavlja tebe, ne stavljamo vodu već gomoljasto i korjenasto povrće. Takvo povrće se najsporije omekšava (najteže postaje jestivo). Ono označava tvoj karakter, duhovnost, radne navike, disciplinu,... i sve ostalo što se na prvi pogled ne vidi. Nakon toga, u posudu za kuhanje stavljamo lisnato povrće koje je odraz tvoga vanjskog obilježja..."

U tom sam trenutku zaspao. Očito nisam bio spreman za glavno jelo s Bogom, a očekujući glavno jelo, nisam potpuno uživao u čaju.
Takvi smo mi ljudi, uvijek nekud žurimo, uvijek smo nezadovoljni, uvijek očekujemo da se dogodi nešto 'veliko', a nismo ni svjesni da smo propustili priliku s Bogom popiti čaj.



d


- 11:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 19.08.2022.

Priča sa Budom

Siromašan čovjek upita Budu:
"Zašto sam tako siromašan? "
Buda je rekao: "Ne učiš davati. "
Pa je jadan čovjek rekao: "Ako nemam ništa? "
Buddha je rekao: "Imaš nekoliko stvari,
Lice, koje može dati osmijeh;
Usta, možeš pohvaliti ili tješiti druge;
Srce, ono se može otvoriti drugima;
Oči, ko može drugog gledati očima dobrote;
Tijelo, koje se može koristiti za pomoć drugima. "
Dakle, zapravo uopće nismo siromašni, siromaštvo duha je pravo siromaštvo.

Oznake: plaža

- 10:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.08.2022.

UTJEHA - iz knjige PUT NESTALIH OBLAKA

UTJEHA


Najsigurnije prijevozno sredstvo s obzirom na najmanji broj poginulih putnika u odnosu na broj prevezenih nije avion, kao što mnogi ljudi misle, već ZET. Ako se dva naša tramvaja i "poljube" međusobno ili s nekim drugim prijevoznim sredstvom, obično nema mrtvih, ali nažalost, često prevoze previše putnika na dan. Zagreb iz dana u dan ima sve manje i manje aktivnih tramvaja u odnosu na broj ljudi koje prevoze.
Ovo me tješi i ljuti, jer nekad jako davno kad sam od oca tražio lovu da položim vozački ispit, on mi je kratko rekao: "Mi nemamo auto pa ne treba ni tebi". Da, ali on ima brod, a ja ni bicikl. Bez da išta kažem zašutio sam, ali moj je život na sreću tada krenuo u drugom smjeru, jer da sam položio vozački ispit, položio bih najvjerojatno u vojsci i C kategoriju, pa bih danas bio bolesni kamiondžija.
Volio bih imati auto jer je on za većinu ljudi, nažalost, statusni simbol, ali i zbog jednostavnijeg i lakšeg odlaska na more, a pogotovo kad me neki taksist dobro opali po džepu, ili kad se jako naguravam u tramvaju. No, za 'prolivenim mlijekom nema smisla plakati'.
Tješi me, na neki način, što nemamo auto i pomisao da ima sve više poginulih vozača i suvozača jer na našim cestama ima iz dana u dan sve više vozila i drugih prijevoznih sredstava. Također me tješi i pomisao da možda ne bih bio dobar vozač i da bih zbog auta postao emocionalni invalid jer bi to prešlo u neku vrstu ovisnosti. Uvijek bih bio u brizi gdje mi je auto, gdje da ga parkiram, da ga netko ne ukrade ili ošteti, a možda bih na neki način, zanemario svoju suprugu i izgubio svoj duševni mir.
Ipak, najviše me tješi to što današnji auti, kamioni, motori i autobusi jako zagađuju zrak i uznemiruju bukom ljude i ostala živa bića, pa sebi kažem 'vozit ću auto na struju, a to bi se moglo brzo dogoditi, jer nafte je sve manje pa će se naftni i tankerski lobiji preorijentirati na prijevozna sredstva koja se pokreću na solarni pogon. Da oni nisu kočničari, već bi odavno zaživjeli ekološki automobili i druga prijevozna sredstva. Možda će to stvoriti još veći jaz između bogatih i siromašnih zbog visoke cijene tih ekoloških vozila. No, s druge strane dobitak će biti veći jer priroda će se početi oporavljati, dani će biti sunčaniji zbog manje smoga u gradovima, udisat ćemo čisti zrak i imati manje buke i stresova.
Što god da je bilo prije i što će biti sutra nije važno, jer sada sam sretan, zadovoljan i zdrav jer sam odolio toj bučnoj napasti.

Priča iz knjige "PUT NESTALIH OBLAKA", A


Oznake: ljetovanje - prvi red uz more

- 17:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.