Opet ljubav...

Imala sam vremena jutros pa sam prošetala nekim novim (i nekim starim) blogovima. Mnogi pišu o ljubavi...a ljubav izgleda postoji i javlja se na tisuću različitih načina i oblika. Dozvoljena, zabranjena, skrivena, tajna, beskrupulozna, fizička, platonska... čitam i čini mi se da je svojom zavodljivošću dozvolila da se uvučemo u njene mreže i da nam se stalno čini da smo još nešto propustili.
Čitam o onim ljubavima koje ostavljaju gorak okus u ustima, o onima koje zarobe srce u prošlosti, o onima koje nalaze krivca za svoje propadanje, o onima koje nisu trebale prestati i o onima koje nisu trebale ni početi.
O ljubavi pišemo u stihovima ili samo nanizanim riječima u proznom obliku. Ali o njoj stalno pišemo i uvijek nam se čini da nešto novo možemo reći i da možemo nešto novo kušati, doživiti.
Osobno, dvoumim se, između onih sa sretnim završetkom (...i živjeli su sretno dok nisu umrli), jer na duge staze nijedna ljubav nije stalno sretna, i onih neostvarivih, malo probanih i zastalih u zabranama...onih nemogućih koje se dugo pamte.
Ono oko čega se ne dvoumim je da volim čistu ljubav, poput kristala. Onu koja nikoga neće povrijediti,
koja ostaje samo moja u najčišćem mogućem obliku.



Provodite ljubav ovaj vikend, ma kakva bila, proljeće je !