Terapija

Nemam vremena ni novca za skupe masaže ove i one, psihijatrijske seanse, aromaterapiju, od paljenja svijeća zazirem...sve moderne vrste psihopomoći su mi manje-više nedostupne. Bilo bi previše reći da mi nije potrebna, jer se u svakom od nas nalazi jedan mali psihopata, a pitanje je koliko mu puštamo da se razvije.
Meni je najgore kad šutim i kad nemam kome reći. Ranije sam pisala dnevnik, redovito, a sada imam ovaj blog.
Ne odnosi mi puno vremena, dočeka me uvijek ovako vesel da mi se pisati tužne postove čini besmisleno.
Napišem, izbacim iz sebe i veselim se što stiže na pravu adresu.
Moji ljudi dođu i vide kako mi je i ako vide da je stanje kao na slici 1. iz prethodnog posta, puste me malo na miru.
Da mi je bilo ovdje zakoračiti prošle godine kad sam bila na porodiljnom dopustu, ne bi nikad saznala što je usamljenost....