A Evo, Evo.... #%&!!#&¤ßłł

Ideju za naslov dala mi je Prilagodba... iz svog posta od 15.02.2007.
Tamo se prigodno sjetila Eve i Adama i one famozne jabuke. Da li ijedna žena u reprodukcijskoj fazi može zamisliti život kakav bi bio da Eva nije Adamu dala onu jabuku i pri tome naljutila Svevišnjega.
Ja ne mogu. Što idem starija sve je gore. Pusta obećanja da će proći nakon I,... II,... III... poroda, ostadoše uzaludna.
Od sredine ciklusa pa do da ne pišem čega izgledam otprilike ovako (naravno ne tako zanosno)...
. Tada je još sve u redu jer samo ma boli glava. U kući i na poslu još sve funkcionira ok, ali u mojoj glavi počinje zbrka.
Kad osjetim, ko u crtanim filmovima da mi se ljutnja lagano penje, za dobrobit djece odem u drugu prostoriju da se ohladim.


Kažu da je u tim danima potrebno pojačano vježbati i opuštati se.

Alli što vrijedi kad moja savjest još nije toliko uznapredovala. Prvo mi treba par dana da uopće ukopčam šta mi je, pa mi onda nije jasno da mi je opet to. Sram me ljudima reći da me to stalno muči. Nisam nazadna ni zaostala, ali stvarno ne mislim da bi pms u 21 stoljeću mogao biti opravdanje.

A i na poslu moram provjeriti zašto direktor ima isti ciklus raspoloženja kao ja. Pušta me na miru cijeli mjesec i onda, kad je meni najgore, i njemu dođe da baš onda razgovara sa mnom. Trenutno još nismo stigli do te faze, nekako se mimoilazimo, ali s obzirom na posljednja dva mjeseca, ne sluti na dobro.

Još mi je draže kad plačem. Onda samo trepćem okicama i suze mi stoje na vrh nosa...samo čekaju povod da u slapovima izlete vani.To je u dobrim mjesecima, ali ovaj mjesec izgleda ovako:

1.

2.

3.



I to sve zbog Eve...

A Evo, Evo....#%&!!#&¤ßłł !