Muškarci i žene...

Ponukana dugotrajnim chatanjem na gmailu s jednom dragom blogericom, (za vašu informaciju chat još traje) počela sam razmišljati o tome, razumijemo li se mi između sebe ili ne.
Čvrsto vjerujem da su muškarci i žene potpuno različiti. Ono što je nama ženama čisti + to je njima totalni -. Ali u tome i je stvar. To nije prepreka nego baš ono što nas spaja.

Znam puno dragih muškaraca i čini mi se da je svaki različit. Kad ih gledaš u masi čini ti se da je to sve ista vrsta, ali kad ih upoznaješ pojedinačno vidiš da se između sebe ne bi složili ni oko najjednostavnije stvari (osim ako nije sport, ali tu meni nije ništa jednostavno). I onda mi žene upadnemo u zabludu, da pričajući s drugim muškarcem možemo otkriti što je onaj prvi mislio. Isto to rade i oni i onda pojašnjenje traže od naše prijateljice.

Moje mišljenje je da se oni posebno spojeni muškarci i žene sporazumjevaju na prvu. Ako nismo shvatili baš točno što je On htio reći, ustreptalo srce, znojenje dlanova ili dizanje kose na glavi govori bolje od našeg mozga.
Koliko toga ostane neizrečenog, a ti znaš. Znaš točno tko je on i što je i što prema tebi osjeća. Valjda je to ono na što su vrle majke sinova (a i sama sam ponosna majka dva takva primjerka) ljubomorne kod svojih nevjesta. To što ih poznaš na drugi način.
I znam isto tako da me moj dragi pozna najbolje.
Ma mogu ja satima s prijateljicama prepričavati što sam htjela, što sam mislila kad sam to rekla i što sam htjela reći, ali kad sam rekla on je znao...

Zato su stvoreni muškarci i žene, da poništavaju taj minus i plus, da nastavljaju završetke jedne drugih...Da budu zajedno, kao jedno...