24
petak
veljača
2012
Obiteljske zvijezde
Obiteljske zvijezde ima svaka obitelj. To su oni članovi koji uvijek imaju neke probleme. Često ih pere besparica, depresija, a najviše dosada. Nemaju problema oko minusa na računima, krova nad glavom, čuvanja djeteta, uređenja okućnice ili nabavke hrane.
Onima drugima, koji nisu zvijezde, sve je lako. Oni rade po cijele dane, pokrivaju svoje minuse, uredno vraćaju kredite, razvažu svoju djecu, kupuju im čokolade, odvode ih na koncerte i sve druge aktivnosti ili pasivnosti. Uglavnom, blago njima jer im se svekrva/punica ne mota po kući, ne petlja im po loncima, vešu ili ne daj Bože po sudoperu. Oni mogu slobodno šetati u gaćicama po kući jer im nitko ne uzurpirava kućni mir. Najčešće, kada nemaju više dječjih pelena, dobiju one staračke jer nisu navikli uživati u dokolici.
Zvijezde uvijek ostaju zvijezde, dolaze na kraju, razmažene su i neodgovorne i tko im to može zamjeriti?
komentiraj (2) * ispiši * #
20
ponedjeljak
veljača
2012
O ljubavi i drugim stvarima...
Teško je opisati ljubav, ali čovjek bi se sigurno složio da je to esencija našeg postojanja, osjećaj koji oplemenjuje čovjeka. Ne treba očajno trčati za njom , ona se samo dogodi.
Davnih 80-tih, kada se po prvi put prikazivala serija "Ptice umiru pjevajući", svi su bili ludi za njom i svaka epizoda se čekala „ko ozeba sunce". Prepričavalo se i ljudi su nekako bili ushićeni na tu ljubav koja je prikazana u seriji. Na žalost mojih prijateljica, nisam bila od onih koji su obožavali tu seriju. Priča mi se nije svidjela, ali sada neću ulaziti duboko u razloge (ako su uopće postojali). Kemija se nije dogodila i gotovo!
Tada je jedna gospođa rekla apologijsku rečenicu koja mi se urezala u mozak. Rekla je nešto u smislu: "Serija nije loša, ali knjiga je još bolja." Ubuduće sam na sva filmska ostvarenja,0020koja su rađena po predlošcima knjiga, gledala nekako podozrivo i uvijek su mi bila motivacija da se primim čitanja knjige. Tako se dogodilo i nedavno. Sasvim slučajno sam gledala film "The notebook" ili kako je kod nas prevedeno "Bilježnica", koji mi se izuzetno svidio. Reći će netko da je to obična sladunjava pričica o ljubavi, ali kada je ljubav u pitanju, ona nikada nije obična. Svidjela mi se priča, a prošli vikend sam iskoristila da potražim knjigu po kojoj je rađen film. Zanimljivo, knjigu je napisao zet od glavnih aktera priče. Iskoristio je njihove zabilješke i pisma da bi tu njihovu ljubav pretočio u roman. Kod nas je knjiga prevedena kao „Zima za dvoje“. Knjiga je dobra, ali ipak je film bolji. Film mi je, kao umjetnost, bliža srcu i možda nisam objektivna. Eto, savjetujem da pročitate knjigu, ali i da pogledate film o ljubavi koja traje sa svim svojim usponima i padovima.
komentiraj (2) * ispiši * #
16
četvrtak
veljača
2012
Kako preživjeti...
Nisam mislila uopće pisati o politici i šporkavati ovaj virtualni prostor, ali stalno je tu negdje i nikako da joj se oduprem.
Dobro je to još davno opjevao Mile Kekin...
Gledam naše političare i nekako sam zabrinuta za budućnost ove države uopće.
Čačić se pomamio na novoj funkciji kao dijete koje se pomami na police pokraj kase u trgovini. Nekako mi pari da je on taj koji drži konce u rukama, a Milanović se stisnuo ko neki balavac. Čovjek se nekako izgubio... Čitam da je Čačić prvi potpredsjednik vlade što mi je čudno jer su do sada uz premijera obitavali samo "obični" potpredsjednici vlade. Dolazim do zaključka da Milanovića može jedino spasiti mađarsko sudstvo...i još bih mu savjetovala da bude dobar s Lesarom jer nikada se ne zna :)
komentiraj (0) * ispiši * #
07
utorak
veljača
2012
Na čemu su oni?
Pitam se cijeli dan, slušajući njihove
izjave...
komentiraj (8) * ispiši * #
04
subota
veljača
2012
Kalandora, snig do mora...
Nisu Englezi bili glupi. Stalno sam im se rugala i možda većina od nas da previše pričaju o vremenu i da ne znaju o ničemu drugome. Ne, nisu glupi jer je vrijeme uvijek neiscrpna tema. Stalno se mijenja, nikada nije isto. Govoreći o vremenu, nikoga nećemo uvrijediti, povrijediti niti ćemo se osramotiti. Zapravo, razgovor o vremenu je neka vrsta utočišta za ljude koji ne žele puno toga o sebi reći, ali također ih ne zanimaju neke osobne stvari svog sugovornika. Sterilna tema, rekla bih.
Kalandora se uvijek spominjala kroz moje djetinjstvo. Mater mi je često pričala priču iz svog života,kada je kao osmogodišnje dijete prisustvovala jednom tužnom događaju baš na Kalandoru i da je snig bio više od metra. Uvijek me fascinirala ta njena priča o veselim dječjim mislima i čudu tolikog snijega, ali opet ta tuga koja je bila oko nje...Tako sam svake godine čekala 02.02. da bih se osvjedočila u to neviđeno čudo Kalandore. Mislim da nisam baš osjetila puno zimskih događaja u Dalmatinskoj Zagori, ali i kada bi snig pao nikada se ne bi dugo zadržao.
Drug nastavnik nam je često znao govoriti da ne smijemo gledati u snijeg dok pada jer će se postiditi pa će prestati. Možda sam čak dugo, zbog te njegove priče, imala neki osjećaj krivnje da zbog moje velike želje on neće da padne.
Uglavnom, živo se sjećam svoje žudnje za snijegom. Sjećam se da sam nemali broj puta izlijetala na balkon da prema uličnoj svjetiljci pogledam je li snig, kiša ili susnižica. Ovo zadnje mi je bilo najgore jer je to opet značilo da od sniga nema ništa. Tako je to kada se rodiš i odrasteš na jugu, žudnja za snijegom ti se nekako ureže u genetsku sliku i za cijeli život ostane tu negdje.
Tako je jedne godine, mislim olimpijske,snijeg počeo padati tijekom noći, a ja sam se rano probudila, pozvala prijateljicu i brata pa smo nas troje krenuli neki kilometar od kuće da uživamo u toj zimskoj idili. Morali smo žuriti jer nas je škola čekala, no nas nije spriječilo da poslije šetnje popijemo i topli čaj jer smo čuli da je nakon snježnih radosti najbolje se okrijepiti toplim čajem. Znam da je čudno da djeca u 7 ujutro krenu u šetnju po snijegu, ali znali smo da kada se vratimo doma iz škole, sniga više neće biti. Tako je i bilo, ali ostalo je jedno lijepo sjećanje na rijetku sniježnu dalmatinsku avanturu.
Eto toliko, a sada lopatu u ruke i čistiti oko kuće...možda mi ipak snig nije više zanimljiv...
komentiraj (0) * ispiši * #
