Država kao loš gospodar

To je rečenica koju često čujem, naročito kada nova garnitura "zajaše" na vlast, a onda treba popuniti blagajnu pa se prodaju rijetkosti koje su još u državnom vlasništvu.
Nije točno da je država loš gospodar, ako se želi gospodariti! Jednostavno naš mentalitet nije shvatio da je zdravstvo, školstvo i socijalna skrb rijetkost koja je dobro funkcionirala u socijalizmu. To je bilo javno dobro, nešto što što služi nama svima, a ne samo povlaštenima. Danas je zdravstvo napola prešlo u privatne ruke. Školstvo, gotovo nedostupno masama nego samo onima koji to mogu platiti, a socijalna skrb je već debelo u privatnim rukama. Na pamet mi pada primjer umirovljeničkih domova. Kada je zadnji put sagrađen neki državni umirovljenički dom? Još ako bude onako kako Linić kaže da će i zatvore predati u privatne ruke...jao nama! Sprega sudstva i privatnih poduzetnika u obliku vlasnika zatvora kojima će država davati posebne subvencije u obliku famoznih glavarina. Pogledajte samo M. Moorea film " Kapitalizam- ljubavna priča" i sve će vam biti jasno. Nije dobar ovaj kapitalizam kojemu težimo i kamo idemo...nije dobro. Sustav protiv građana! Mislim da ćemo sve više čitati K. Marxa i ostale komunističke teoretičare jer ljudi polako shvaćaju da ovakva vrsta kapitalizma ne ide nikud. Nije uredu da je svo bogatstvo koncentrirano u rukama nekoliko ljudi.

Proba

Ide li preko moba... prenaporno, rekla bih.

Nostalgija

Autorica: Biljana Gaurina
Izložba: Žene Dalmatinske Zagore


U ovom slučaju slike govore više od tisuću riječi...

"Euroskepticizam"

...je pojam koji mi baš nije jasan i koji se pogrešno koristi u ovom kontekstu. Skeptici su bili oni filozofi koji su se suzdržavali od bilo kakvih zaključaka jer su smatrali da ih jedino to dovodi do određenog duševnog mira. Po toj logici stvari, "euroskeptici" bi bili oni ljudi koji se suzdržavaju od bilo kakvog suda vezano za EU. Moglo bi se, drugim riječima rečeno, da "zabijaju glavu u pijesak" vezano za aktualna društvena kretanja oko EU.
No, kod nas se taj pojam koristi za one koji se protive ulasku Hrvatske u EU, što bi bilo pogrešno etiketiranje. Još više što me brine su ljudi koji su izišli na ulice da kažu NE Europi. Zapravo, rekla bih da uvijek vidim iste face koje su protiv nečega. Pitam se, rade li ti ljudi išta drugo u životu, osim što prosvjeduju ili postoji li doista "tiha većina" koja će ovaj referendum spriječiti da prođe?
Ne smatram se "euroskeptikom" jer imam jasan stav vezano za EU i koja za mene predstavlja samo novi oblik kolonizacije manjih zemalja. Ne brinem se da će moja djeca patiti zbog eventualnog neulaska u EU, ali brine me što su ljudi tako brzo zaboravili borbu za neovisnu i suverenu Hrvatsku.

Možda je i ovo jedan od razloga zbog čega je našim političarima tako privlačna EU.

Zlo mi je od ovih (klikni)

Napokon sam uspjela linkati

Malo pomalo...

Evo, između kuhanja subotnjeg ručka i usisavanja da ostavim trag na ovom pomalo oronulom blogu.
Kao što već znamo, personu iz prethodnog posta su uredno pokopali, ljudi su se dobro smrzli, a buckasti nasljednik se pošto-poto joguni poput svog prethodnika.

Pave Župan Rusković je izrekla brutalnu istinu dok su je neki dočekali na nože. Australci su definitivno nacija br jedan po uživanju alkohola. Vidjela sam svojim očima!!! Do 4 popodne, ništa, ali nakon 4...božesačuvaj! I to baš onda kada sam mislila da sam sve vidjela što se tiče alkohola... doživjeh pravi kulturološki šok u negativnom smislu!

Tri tjedna su prošla, a vrijeme je bilo kao nikada takvo usred zime. Sunce!!! Bilo bi lijepo se još odmarati, ali ipak se sjetim onog filma "Sviščev dan" kada je Bill Muray zapeo u jednom te istom danu. Zato...idemo dalje! No, nisam gubila vrijeme. Čistila sam, popravljala zube, svađala se sa socijalnom zubaricom, usavršavala se, tečajevi, seminari, pomalo maštala i smišljala kako da riješim neku financijsku križaljku.

Moje dijete je ipak bilo uspješnije...s tolikim ponosom me ispunila! Lijepo je kada u životu guramo, kada uspijemo, ali ništa čovjeka ne može ispuniti većim ponosom nego kada to doživi od svoga djeteta. Sve emocije se intenziviraju...

2012

Na jednom listu papira je bila upisana brojka 2012 koja mi se učinila tako dalekom. Evo, stigla je i već debelo iščezava, a ja sam završila neke davno započete stvari. Ponovno srela neke ljude koji su mi izišli u susret i ponovno me uvjerili da nisu svi ljudi prevaranti i pokvarenjaci.
S čežnjom u grudima sam se nadala da će biti tako, ali opet čovjek sumnja... Eh da, tabularna izjava je potpisana i za 10 minuta je sve bilo gotovo. Ono što me "gušilo" zadnjih 5-6 godina kada sam shvatila da bi me mladalačka nesmotrenost i nemogućnost plaćanja odvjetnika mogle koštati i ne samo mene nego i moju obitelji, napokon je riješeno.

Ljudi moji i kod kupnje ne zaboravite tabularnu izjavu jer jedino vam ona dozvoljava da se upišete u vlasništvo nekretnine. Kupoprodajni ugovor vam ništa ne garantira!