Evo, između kuhanja subotnjeg ručka i usisavanja da ostavim trag na ovom pomalo oronulom blogu.
Kao što već znamo, personu iz prethodnog posta su uredno pokopali, ljudi su se dobro smrzli, a buckasti nasljednik se pošto-poto joguni poput svog prethodnika.
Pave Župan Rusković je izrekla brutalnu istinu dok su je neki dočekali na nože. Australci su definitivno nacija br jedan po uživanju alkohola. Vidjela sam svojim očima!!! Do 4 popodne, ništa, ali nakon 4...božesačuvaj! I to baš onda kada sam mislila da sam sve vidjela što se tiče alkohola... doživjeh pravi kulturološki šok u negativnom smislu!
Tri tjedna su prošla, a vrijeme je bilo kao nikada takvo usred zime. Sunce!!! Bilo bi lijepo se još odmarati, ali ipak se sjetim onog filma "Sviščev dan" kada je Bill Muray zapeo u jednom te istom danu. Zato...idemo dalje! No, nisam gubila vrijeme. Čistila sam, popravljala zube, svađala se sa socijalnom zubaricom, usavršavala se, tečajevi, seminari, pomalo maštala i smišljala kako da riješim neku financijsku križaljku.
Moje dijete je ipak bilo uspješnije...s tolikim ponosom me ispunila! Lijepo je kada u životu guramo, kada uspijemo, ali ništa čovjeka ne može ispuniti većim ponosom nego kada to doživi od svoga djeteta. Sve emocije se intenziviraju...
Post je objavljen 14.01.2012. u 12:23 sati.