I tako dragi moji (lipi i šesni) svirki neće još dugo (koje stoljeće) biti. Marine ja sam sredla (rekla ekipi), a ti čekaj poziv (poruku) na mobu! Sve je isto (istoooo) ko i prije (ono prije par godina, jučer, danas, sutra). Isuse, Bože, Kriste, Marijo, ... ... ... mater mi kupila dvi karte za «stilske vježbe» neka predstava u kazalištu i nije me pitala oću li ići. Sad ja tražim nekog dobrog čovika ko će samnom ići u kazalište na ovu komediju. Zato molim blaženu (vražju) Mariju, vazda djevicu (kurvu), sve anđel e(vragove) i svete (proklete) i vas braćo (sestre) da molite (plačete) za me. Nek se javi ako ko oće (neće). I tako (mislim nikako). Još uvjek (i sljedećih deset godina) se osječam ko ona točka na krovu. I nemrem si bilivat (ka i obično) da ću biti sama na valentinovo. Ko to uopće slavi (nije neki blagdan) kad smo svi sami????? Aj neka vidimo, se pusa!!!

Evo jutros sam stajala na prozoru i gledala čudnu točku na susjedovom krovu. Bila je crno-siva i posjetila me na nešto. Posjetila me na mene. Gledala sam ju onako jadnu i izgubljenu, samu usred crvenila kupa. Kao da je čekala još jednu točku da dođe. Pa sam se sjetila da već onako godinama nepomično stoji i čeka. Katkad padne koja kap vode kraj nje ili na nju pa je prisjeti nekih starih filmova gdje su svi bili sretni. Katkad sleti koji golub, pa čak i vrana i pređu preko nje kao da ne postoji. Tako se i ja osjećam. Sama, izgubljena, prozirna, neprimjetna, tiha, skrivena, .... Tužna je istina, zato jer vjerujemo prićama. Jasno je i istinito. Suosječanje je bijedno ali stvarno. Ironija sve skupa plaši ljude jer je jaka i sve više prisutna. Bol. Pjesma više nije izraz sreće. I nisu pjesnici bili bogovi, nego robovi tuge. Izmišljene su sve priće sreće. I dragi mi Žaja sreća je potrošna roba. Ali sada dok si sretan, sretna sam i ja. Svi vi zaljubjeni znajte da zaljubljenost prolazi i da dvoje ljudi ništa ne povezuje. Sretni su samo onda kada to žele biti. Zajedno mogu ostati samo ako imaju nešto zajedničko. Tuga je jedina sreća koja postoji. Najsretniji su oni najtužniji. Oni znaju štovati sreću jer je imaju malo. A oni koji sreću rasipaju, njima sreća nimalo ne znači. Tuga je i moj izraz sreće. Više se ni nesjećam kako je to biti sretan. Tuga je jedini osjećaj kojeg mogu osjetiti. Ne postoji osoba (osim jedne, ali me on ne jebe 5%) koja me može nasmijati ili učiniti sretnom. Ne postoji sreća koja može razbiti tugu. Naviknuta sam na nju. I više me i nije briga..... o{=): :P

JeL još teče? E teći će još. Ja jučer biLa na sjajnoj roštiLjadi kod Jackass-ovca. Jedva čekam drugu! (E Toni stara je reLla da će me sLjedeći put pustiti duže. Pozdravi mi svoju curu, Gamu, Lokija, Duduka, Davora, onog malog što mi neviruje, Marka (ako se tako zove), i svih ostaLih. Javi se!) Ja jedva čekam maškare! A vi? Biti će svirka! Jeah! RazmišLjam kakavo bi čudo mogLa biti, pada mi na pamet da se obučem ko šminkerica. To bi biLo jadno, pogotovo mene viditi u minici. BLjak!!!! Odvratno! Imate Li vi koju ideju???? Amožda vještica u dugoj haLjini?? ILi neka baba??? ILi da ja budem ja pa će se ciLi grad prestrašiti??? A možda metaLka??? ILi reperica??? A ako i izađem bit će super!!! Vidimo se!! Kiss!!!


Psebni pozdrav dragom mojem MRVI!!!!! Iz Zg-a koji nadam se čita ovaj blog!!! PACOVU koji je trenutno svojm voLjom i pameti na faksu u St-u, svim Zadarskim sk8erima, pozdrav svima iz Preradovića, Pomorske, Tehnićke, Ekonomske.... Svima na koje se odnosi: da su punkeri, metaLci, koraši..... Svima koji su čLanovi LokaLnih (Zadarskih) bendova... Svima (ne)normaLnima i onima manje (ne)normaLnima, onima puno manje (ne)normaLnima. U gLavnom pozdrav svima!!!!!

I tako mi smo svi u govnima. I kada pomislimo da mijenjamo ove fuckin jadne živote zajebemo se! Svaki je prokleti dan isti. Ma i da ga idemo promjeniti, recimo picati s nastave što bi radili? Ili sidili u kafiću na kavi ili negdi bogu iza nogu da nas nitko ne vidi, i jel radimo što korisno, a isto se dosađujemo ko kad sidimo u školi! Mi jednostavno puštamo da rijeka života teče kraj nas. Čisto nas zaboli kad pomislimo na nešto pametno. I kad ožednimo, nagnemo se nad rijeku, progutamo neznatne dvi kapi i vrati mo se u prvobitni položaj. Pomišljamo na kupanje, jer vidimo negdje dolje niz rijeku da se netko kupa. A što postižemo s tim da samo mislimo, to treba i ostvariti. Možda umočimo prst, i przo se povučemo jer umislimo da je voda hladna. I izvlačimo se čudnim i nasve jadnim izlikama. Umjesto da se dignemo mi sjedimo ili najgore ležimo, promatramo rijeku i smijemo se budalama u njoj. I nashvaćamo mda se oni u njoj smiju nama. I dalje promatramo i išćekujemo, očekujemo, promatramo, promatramo i promatramo.... oćete se dignuti? Oćete li se napiti? Okupati? Išta učiniti s tom rijekom ili ćete i dalje sjediti i gledati kako život troši vas umjesto da vi trošite njega!!!

P. s. Pusa!!! Pozdrav svima koji čitate i komentirate, koji se pravite da znate i vi koji znate da je istina, svima koji dijele moje mišljenje, svima kojih zaboli ona stvar za sve ovo, svima koji me (ne)znaju i svima koji postoje!!!! :P

ame ljudi život sve više i više propada, sve se više gušimo sami u svojem smradu. smrad izlazi iz naših trulih srca. sve je više oko nas. podjeća na na našu sve više prisutnu dosadu. u ciloj našoj povijesti više nismo smrdili. pa čak i onda kad vode godinama nije bilo, nešto ne valja. ne pokušavajte se oprati jer se te truleži teško okaniti. a i za jednog čovika nije dovoljan niti jedan sapun na svitu. a neko će bome zaraditi na masovnoj proizvodnji sapuna: pa će im reklama biti ovakva: trenutno se vaš smrad nemože usporediti s ničim, ali čim se opere s našim sapunima :"ah smrade" iz kolekcije "sad ili nikad" smrdit će te već na spaljenu plastiku, bolje nemože!!! zato se požurite do obližnjeg dućana s oznakom "nema prave čistoće zato svi u pakao nakon smrti jer je čistilište zakurac", što bližeg da ne bi tko shvatio koliko smrdite! sve u svemu dragi moji lipi i šesni, smrdi cila nacija. a bome političari smrde najviše! pusa i do čitanja smradovi kiss!!!!! :P

ljudi jel vama ikad bilo dosadnije u životu od trenutne dosade??? e i ja mislim da nije. dosada vamo, dosada tamo, dosada kod tebe, dosada kod mene. što je dosada postala neki modni hir??? vanka je dosadno, doma je dosadno, na netu je dosadno... ma di nije dosadno????? (e by the way antonio!! ja neznam kad! ti me izvuci iz kuće! oće koji tulum?) i tako dosada svigdi oko nas ima je ko dušika. umisto da nestaje ka kisik ona samo raste!! i tako daj nejmajte temu da pišem... u zadru se niš ne događa jer je DOSADA! i tako dalje i tako dalje... a ništa preostaje samo dase povučem u moje mračne odaje i nastavim čitati davincijev kod, i slušati fuckin generaciju x sridom, a ostatak tjedna slušati što mi instikt kaže a to je PUNK & H.C.!!! pusa!!!!

evo me vratila sam se s praznika.ocijena: bilo je solidnih 2! nije ni moglo biti bolje! dragi moji lipi i šesni, ako mislite na to, nisam oustala od bloga. nego komp je malo u govnima, imala sam par virusa itd. dragi moji koji me znate javite mi se na mob akoga zanima nek pita bilo što ili u komentare ili na moj mail morana666@net.hr. Mrva (duško) javi se kad dođeš u grad pa ćemo da se zalijemo... i tako... škola će da počme a ja ću da se školujem... i samo da se školujem jer je brat pokupija bas u st pa ništa od proba i svirki... pusek svima