Ptitchitza u niskom letu

Public notice (urbi et orbi)

I'm a sucker for story telling, but I suck at it. I'm often using events to which I have been exposed (regardless of whether or not I have been a part of them) to use them to tell something I wanted to share. The purpose of this blog is self-therapeutic, cathartic release of bad vibes. Sometimes I allow myself a degree of poetic licence...

Therefore, this blog should not be taken as entirely autobiographical. I'm the boss here, and I do here what I want... When referring to other people I usually change the names and some identifying details to ensure so called (in CIA "parlance") plausible deniability, okay?

Mrzim svoje
prvo lice dvojine

Izgrizenu jabuku samoce.

Afraid

I am more middle aged Than Thou.
I am afraid.

What happens to Smokers in Holland
after July, 1?

They're pushing smoking toward criminalisation
While you can buy illegal substances
pretty much everywhere.

Rotterdam. I love it.
I just realised yesterday in the Hague,
That I still don't know or can't remember a single
opportunity to find where to acquire such substances.
In the populated place, the 's-Gravenhage.
The Village I Hate, dr. Torkemada.

Arbeid Macht Frei,
but I can't work for you, dr. Clarence.
Never again.

"I always liked you, Clarence. Always have, always will.", said Elvis Presley
to Clarence Worley in the True Romance,
singing His Swan-Song.

If Elvis was alive,
he'd be dead by now."

Medical report

I am sharing my view on
the summer. I have no cell-phone,
so leave me alone?

Okay, here we ago.
I must be acquiring a scholarship
in Brown Matters.

My occupational doctor
acquired a family name
in The Matter.

I am declared sane,
but I can not work.

I lost 4kg in weight.
Down to 70.

Despite my clear preferance
toward the Whiteness of Paper and Light
I had a mild fever.

I hardly give a shit anymore,
but I love to piss. The two or three times a day,
I really dedicate The Time Of Day.

Umoran sam.

Moram dalje.
Moram nekako

ispuniti vrijeme.

Umoran sam,
moram dalje.

Vrijeme danas

U Niskozemskoj.

Otkud znam?
Sunce sija
i lipanj je.

Nosim tri sloja
odjece
i trazim bjelinu
zimskoga snijega.

Trazim bjelinu.
Pusis?

Sto cemo nakon 1. srpnja?

Sreo sam Ahmeta
dok sam kupovao gram
smedjine marokanske.
Za kasnije.

Sreo sam Ahmeta
dok je palio.
Skunk, radnicki.

Jedan kratak udah
i flash benzina me
uspokojio.

Dok sam razmisljao
o ekstra-snaznom
K2 skunku
i visinama najvisim
Za one vise bazdarene
i zdravije od mene.

Zato me svi vole.
Vole me vidjeti
koliko razvaljen
uzivam.

A dijelim sa svima.
U srednjoj dobi zivota
toliko glup da jos uvijek
razmisljao kao komunista
koji nikad nisam bio.

Rodjen sam u Finskoj.
U hrvatskoj sam usavrsio jezik
kojem duh nikako da shvatim.

Sada zivim u Nizozemskoj.
Sada zivim u Rotterdamu.
Sada zivim ali nisam jos
siguran.

Preumoran sam opet
mijenjati boje.
Zelim ostati strancem,
da me vole takvog kakvog jesam.

Prekrasna zemlja.
Perverzno savrsena.

Zbog mene

Bi vrijedilo
umrijeti.

To ona misli.
Mi smo savrseni par.
To ona zna.

Nikada me ne smije vidjeti.
Toliko je ona voljela.

Jednom.

Moj je zid

Rub autizma.
Rub ivice.

Toliko me privlaci
bezdan
Da se pustam vjetru
da me baci na bilo
koju stranu, ali drugi rub razuma
uvijek da me vrati.

Na ivicu,
Na rub.

Da patim vise.
Da se jos ocajnickije
nekome otvorim
i predam.

Poginut cu
od prijateljske vatre.

Ostavite me na granici.
Ostavite me zivog.

Ostavite me.

O njoj

Izabrao sam svoju
Femme Fatale.

Prema njoj
izdahujem.

Ona cisti sobe
u prestiznom hotelu.

Govori osam jezika
i nikad me ne vidi.

Vrijedi ju gledati.
Vidjeti je.

Ya Te Ne Vi, Maria.

Poginut cu

od tzv. "friendly fire".
Nitkoga jos nisam stvorio
da ima razloga da me zivi mrtvog.

Da me vidi blijedog, hladnog
bijelo-plavicastog
kao zamrznutu Trnozuricu

u snijegu.

Ne izgledam lose.

Imam lijepo lice.
Volim svoj lijevi profil.
S desna izgledam
kao
morski pas.

Ne volim se jednako
s obje strane.

Moje lice plod je
golemog truda
mojih roditelja.

Iza njega sam i sam
sjedio u kutu
i kuckao malim cekicem
po zidu.

Izgradio sam pazljivi zidic.
Nisam znao koliko ih trebam.
Nije mi ih se dalo zavrsiti,
ali sam ustrajao u borbama
na frontu zidica na kojem
uvijek strazu drzim.

Uvijek sam.
Cim prvog covjeka ili covjecicu spazim
s bilo koje strane spazim
odmah im se otvaram.
Ocajnicki sam.

Ne zelim umrijeti,
ali mi se ne da.
Umoran. Vrlo umoran.

Razmazen i lijen.
I isprivilegiran do smrti.

Otkrio sam
razlog zivotu.

Mijenjam vjeru a nisam ni znao da je imam.
Otkrio sam
BJELINU.

Zasljepljucu svjetlost
i prekrasnu bespomocnosti.

Savrseni mir.
Savrseni bijes, nekada.

Bijeli auto-bahn
u nepovratnost.

Zovem se Mrgud

Zovem se Mrgud.
Ja mrzim sve.
Mene svi mrze voljeti.

Nisam uvijek bio takav.
Ne osjecam se dobro.

Many Miles To Go Before I Sleep

altogether in the last week, but am keeping pretty okay...

Went to bed yesterday even before Turkey played against Portugal (I would have troubles deciding which team to support, so I would like always in similar situations support the better one!)... but then the police made me yet another social visit (they really have excellent timing, like true musicians or comedians) bringing me another court decision, another 800 euros fine, another 16 days of prison, two years suspended sentence of being condemned to boring driving and boring life even when cirmumstance allow it.

I didn't read it at first, because I didn't want to disrupt my sleep, but it was fucked anyway. So then I've read it, then I demolished some more things in my apartment, put a film on (Girl, Interrupted), smoked my fourth pack of cigarettes (I've cut down from seven, just a few days ago) and finally managed to chase down (heh heh) some four hours of sleep.

On Self, the White Stain... Sahib

I snorted some vanilla sugar in this English/Irish bar yesterday (not far away from Thirsty Garry's which is closed until the 15th because of vacation), off the bench, in public view, as a joke (am not sure if anyone got it, I reenacted it really well!).

The second song they played upon my arrival (few minutes before the most beautiful, the most sexy, the most charming Ana Ivanovic, or what's her name just won her match) was WHITE LINES.

Everybody is convinced these days that I smoke crack cocaine incessantly.

It is true that I am addicted to white lines, though. But I had to give up on it. (Because I can't afford to fix my car, it's been out of service for a year, I demolished it some more couple of weeks ago, and police then towed it away and now not only I will go to jail for about a month, but would have to pay them tons of money for the costs of keeping my beautiful classic Mercedes with them anyway. Ahhh, keep it, fucking smurfs. Would be lovely to have my 2,000 euro stereo back, though.)

I'm letting the police keep my beautiful car. I loved the white lines on the Dutch highways too much (when cirmumstances allowed it). Germans always appreciated me for it, though.

Aaahh. Fukitol. I need a single ten kiloton pill of it.

A Dot IN the "i"

(Another Malediction, "an invocation of evil", another self-addressed Fatwa)

I know how now.

I never had the money anyway, but I was always a big spender, and everybody makes good bucks on me. That's why I can't count on being killed, unless I really push my luck.

I am going to buy a gun and self-administer the best medicine there is, it works better than heroin even: a bullet in the eye, in front of the United Scum of the World in the Hague.

It will the final dot on the "i".

Capital I is a public spectacle of pathetic embarrasment anyway. I was banned from visiting the Bouman premises accross my building in the beautiful wijk of Rijnhaven where I SEE (some) real people when others only see junkies. Apparently, I'm too bad an influence on them.

But I tell you, without you, my brothers and sisters: Pablo of Portugal, Solomon of Libya, Freak of the Netherlands, and even Sultana of Marocco, I would have been dead already. They have been there for me when I didn't care anymore of remembering all the people that do care about me, who are somewhere else.

Not to say anything against the others I know there, I (have) learn(ed) something from them all.

Every Dutch car

with plates that have VN (Verenigte Naties, naime, United Fucking Scum of the Earth, tj. United Nations) is endangered when I see it, because I feel like demolishing it, just like every car with YR in the "kenteken" I feel like kissing...

But, really, what's happening with comments on blog.hr? None are displayed!

Beautiful Women

Ono na sto je taj S-something potrosio tisuce rijeci ona cura koja mi je zaprijetila za snimkama deset saborskih sjednica ako jos jednom prozborim o samoubojstvu je rekla sa samo nekoliko, naime, boo-fucking-hoo for all your perceived pains, you spoiled, priviledged brat!

Naime, to je pametnima (sapienti sat!) bila referenca na Sretno dijete, odlican film (i knjigu) Igora Mirkovica, gdje Igor u jednoj sceni kaze sinu da mora ic na spavanje il se mora smirit, inace se mu pustit Tudjmanov govor na telku!

Austria pobjedjuje (drugi dio)

(Iz nekog prastarog Vjesnika, by Kresimir Fijacko)

Ima li gore stvari nego kad oporbeni zastupnici napustaju parlament? Ima, ima: gore je od toga kada ih u parlamentu uopce nema. Cista dosada! Treba, medjutim, pokusati zamisliti parlament, hrvatski dakako, koji ima sve sto treba (lijevo, desno, oporba, vladajuca stranka i te stvari), ali nema se oko cega svadjati. Uopce nije nezamislivo, osim sto je pozeljno.

Ima takvih parlamenata i ima takvih zemalja, i ne treba ni govoriti koliko im se mora zavidjeti. Sretne, stabilne, neugrozene i bogate zemlje...

Recimo, Austria: u njenom parlamentarnom zivotu (a od toga onda "zive" i novine) dominiraju teme o porezima, oko cega se svi s uzitkom svadjaju, o ulasku Austrije u EZ, oko cega se svi s uzitkom slazu, i rasprave o pipkanju! Velim, pokusajte zamisliti jednu tako sretnu zemlju.

Cak i na sam dan pocetka sastanka na vrhu u Becu, jedan visokotirazni, seriozan dnevni list posvecuje uvodnik na prvoj stranici skandalu oko pipkanja zastupnica u parlamentu! Neki su zastupnici, naime, skandalizirali javnost kada su se neke zastupnice pozalile da ih njihovi kolege "diraju", cak da im "zavlace ruke u dekolte" i takve stvari. Sada se, javno, raspravlja o tome tko je to kome radio, a skandal je dodatno zapaprio desni politicar Joerg Haider. Izjavio je, otprilike, kako mu nije jasno sto se zastupnica ta i ta toliko zgraza nad tim stvarima, jer da nju ionako nitko ne bi pipao... Novine sada zaprepasteno komentiraju kako tako bezobraznog politicara nema vise nigdje u Europi (sjetimo se da tada Berlusconi jos nije bio u politici, ili? op. ptitchitza), parlament opet bruji.

Tu Felix Austria Nube, kaze jedna uzrecica iz vremena kada se politika vodila zenidbama medju kraljevskim obiteljima (to mi se, sada po prvi put svidja, bez obzira koliko mi kraljevi i kraljice idu na jetra i druge unutarnje i vanjske organe, jer se eksplicitno ostavlja otvorenim da se uspostavi tko ce koga tu jebat', op. ptitchitza). A ti se, sretna Austrijo, zeni...

Danas, kada se svjetovi ruse, tresu i grade, to bi se moglo parafrazirati kao: ... a ti, sretna Austrijo, samo pipkaj!

Today Austria Wins

Because it's a

TEAM GAME,

weet jij?

(And also because Austria was never a real challenge. And also because Croatian team is always pretty similar to the Dutch one: Eleven fucking primadonas, great players individually and yet the team usually sucks.

Lemme bring a related experience to mind

JNA army service, 1985-6.
Montenegro, Lepetane.

Yours truly je oborio rekord kasarne u strazi. 189 dana.
Po pravilu sluzbe, na svaka dva sata sluzbe, cetiri sata odmora.
To je redovno bilo gazeno, dok jednog jutra, nakon svoje 6-satne smjene razvodnika straze, nisam legao u spavaonici preko puta zacepljenog i smrdljivog sanitarnog cvora, odmoriti se.

Dosli mi strumfovi, kao idemo, arbeit.
I didn't think so.

Uzeo sam svoj lijepi crni smajser i malo protegao udove s njime.
Zasto nisam zavrsio u zatvoru, zasto me nisu hapsili.

Zato jer sam bio PRIMERAN VOJNIK, bre (jebote!).

Pa se znalo da bi se postavljalo nezgodnih pitanja, pa sto mu se desilo? Zato me UN i dalje placa.

Uzeo lijepo mjesec dana bolovanja, mjesec dana odsustva, petnaest dana nagradnog, mjesec dana skracenja i proveo lijepo ljeto u Milni na Bracu gdje sam sreo mladu (i totalno ilegalnu, ali tko bi tome tada vjerovao) i zamamnu Ivanu!

Mogao sam se zakleti da joj je bilo barem 18!

US presidential elections

Somewhat surprised, but it's going to be easy.

Like Cher said: who is more fuckable?
Young, slick & lean Obama

or

Old, wrinkled and expanded McCain?

Revolution

will not be televised.
Revolution IS live.

I have friends, I have future
in Rotterdam.

And G_d bless my extremely multicultural neighbourhood.
They see my true colours here.

Because they are VIVID.

The respect and acknowledgement I gained in my wider neighbourhood in just one year...

Allahu akbar.

Isprika S-manu / S-faktoru

Jucer sam zgrijesio i zelim se ispricati radi izbora nekih epiteta koje sam dosta siroke ruke udijelio svojem S-man / S - factor komentatoru. Imam dosta, mnogo previse stresa, vec trecu godinu zaredom i dolazim do momenata kad vise ne mislim da to potpada pod ljudski kapacitet izdrzati. Ne mogu se baviti jos i vasim projekcijama. Zato me lijepo pustite na miru, okay? Vec sam spomenuo sto mi treba, a sto ne treba, a S-faktor (tada se zvao S-man, pretpostavljam da se radi o istom covjeku) je to mogao procitati i shvatiti, ali nista ne pali. On ima svoju predodzbu i gusla li ga gusla po njoj. Put u pakao poplocen je najboljim namjerama. Zato S-man, postedi me ubuduce svojih komentara, prosim lepo, ne cinis mi nikakve usluge reciklirajuci poluistinite glasine i poluinformirane uvide.

Primjer projekcija: kada mi je jedan prijatelj, koji vec 40 godina pusi svaku vecer, samo joint za jointom (a radi na Sudu) preporuci da ne pusim, jer to nije za svakoga, a ja zapalim cetiri puta mjesecno, a on se sam bio pretvorio u posvemasnjeg pasivca. Ili, kad mi Marija jednom prilikom kaze da sam ja prilicno sebican, jer radimo samo ono sto ja predlazem, a ja joj lijepo rekao da sam novi u Rotterdamu i da ako pristane na moje sugestije onda mi bude drago, a ona samo suti, a ja ju cijelo vrijeme nutkam za bilo kakve sugestije. A ona nista. I, slicno.

Ili, ako mi draga prijateljica kaze, "You're not well, you should see a doctor!" How will a doctor solve me being screwed up very sistematically at work, I ask you?

Danas sam dobio podsjednik pa platim racun od najboljih i najskupljih psihijatara koje sam isao posjecivati na sugestiju Tribunala, koji nisu u stanju obican cut & paste napraviti kako spada, jer je izvjestaj pun fakticnih i drugih gresaka, gdje tip uopce i ne zna za izraz 'metereopata' i slicno. Sad ce mi cijeli godisnji fond osiguranja za psihijatre otici na krajnje diletante i onda vise niti necu moci traziti pomoc ako mi bude potrebna. A Sud se prema meni tako ponasa cijelo ovo vrijeme, sto sam otvoreniji, to me prljavije jebu. Tek kad se postavim osorno, tek onda dobijem neko uvazavanje. Pa cemo vidjet. Napisat cu embarrasing pregled jebacine za neke novine, pa mi onda govorite sto mislite. Ja vec godinu dana uopce nemam dom, jer mi je taj zlocinac od ugovaratelja poslova pokrao novce i nije nikad ucinio posao i zivim krajnje neuredno. O njemu ce uskoro uslijediti poseban blog. Zbog njega cu vrlo jednostavno mozda izgubiti sve sto imam, jer imam samo dugove koje bih sve mogao otplatiti kada bi mi taj humanoid vratio novce. Dat cu mu jos jednu sansu.

Tko nije upoznat s detaljima i sistematicnoscu prljavih igara koje se primjenjuju na mene neka bude ekstra umjeren i odmjeren u savjetima (koje nisam nikad ni trazio), cak i kada su dobro misljeni (a savjeti obicno jesu, ili?). Ja sam krajnje usamljen u svojoj borbi i mogu se sjetiti eventualno samo jedne osobe koja bi imala neko razumijevanje: bivse glasnogovornice bivse glavne Tuziteljice, tj. tuzibabe (Carle del Ponte), naime Florence Hartmann, s tom razlikom da ja ne znam cime zasluzujem isti tretman, kad sam ja obican pencil pusher. Ja se ovdje nadam samo jednoj stvari: razumijevanju (dok niste spavali u parku po zimi, ne mozete znati kako je to, da navedem kao primjer, i tu jednostavno reci: potpuno te razumijem, kad mi vase rijeci dokazuju suprotno, nije dovoljno, nego mi izrazito idu na jedan srednji ekstremitet. Kapish?).

Vrlo je malo ljudi koji imaju zelje cuti detalje mojeg zlostavljanja. Tome se nisam mogao nadati ni od svoje bivse, Marije, koja jednostavno nije mogla dozvoliti se izlaganju jos i tudjim problemima, koliko god joj bilo stalo do mene.

Takodjer se ispricavam radi privremenog pada u moraliziranje, kad sam S-mana kritizirao sto se mojim blogom bavi u radno vrijeme. Znati svrsishodno ispuniti to radno vrijeme jest preduvjet prezivljavanja u UN-u, pogotovo kada je (a to je cest slucaj) posao takve prirode da izravno ne pruza nikakvu nagradu, tj. nikakav osjecaj nagrade.

Episode koje S-man spominje uopce nicim ne daju do znanja da covjek ista zna o pretpovijesti, jer ovo je sve pocelo prije gotovo tri godine, tijekom koje sam iscrpio sve diplomatske kanale i pretvorio se u vrlo defiant & demonstrative employee. Okay?

Moja borba cijelo vrijeme nalici na situaciju na cesti: jedan tip udari drugog i ovaj drugi prokrvari na nos. Onda dodje policija i uhapsi ga radi krvarenja na cesti. Kuzite? Zato od izravnih Rotterdamaca ucim kako biti jos drcniji, jos uvjereniji, jos arogantniji jer osjecam da je svaka vaga pravicnosti na mojoj strani.

Preporucam vam pogledati film Michael Manna, the Insider, da dobijete dojam s kakvim stresom se ja bavim vec godinama.

Za kraj, prilazem kopiju najboljeg pisma kojeg sam primio prosle godine, od prijateljice V.:

S., beautiful but fucked up man..:), zdrastvuj!

Koliko god bilo poetski voljeti vlastito ludilo (' Nijedan ludjak nije ludjak, ukoliko se prihvati njegova logika.'), intimno mislim da nije bas najbolje niti tapsati se po ramenu zbog radi njega.

Kako bih izbjegla opasnosti da se zapletem u psihoanalizu osobe koju niti ne poznajem, Tebe, dragi S, (iako to bez imalo griznje savjesti cine tvoje dutch psihijatrice za vel'ku shuscku), reci cu ti, ovim putem, da cesto procitam tvoj blog i na neki cudan nacin, kako to vec u danasnjem svijetu biva, osjecam se distancirano updated. Necu komentirati Tvoj zivot, ne zato sto I don't give a fuck, vec zato jer mi se lamentiranje u prazno s ove pozicije cini krajnje neumjesnim. Vidim dogodila se THE AMOR. I potom ODgodila. Tako to vec biva. I ja sam ovijeh dana napucala svoju Mariu. Ali, zivimo u potrosackom drustvu, tako da sam brzo nasla novu. Pih, ljubavnici - kunzumenti i konzumirani.

Nisam zaljubljena, I'm on the safe side of the shore, baby.:) I svidja mi se za sad.
Ne volim pisati mailove.
Javi se kad si u Zg.
Bit ce sve dobro. Vidjet ces. Ili nece.
Imas puse aus ladan Zagreb.

Lamentiranje u prazno = krajnje neumjesno. Kuzite? Taj je e-mail posve pogodio tocku jer je dao nesto osobno.

No, velike se istine nerijetko otvaraju u najmanje ocekivanim trenucima, i S-man mi je pomogao shvatiti da sam ja isto (doduse u drugacijim okolnostima) radio Mariji), jer sam je upoznao kad je bila na samom dnu i nisam jos nikada sreo Snaznu Mariju, a ona to jest. A ona sama jednostavno nije bila u stanju razgovorati o nicemu senzibilnom jer bi joj sva crvena dugmad otisla u ku.ac.

Zato, S-man, molim te, prihvati moju ispriku, i kloni me se ubuduce. Zahvalan sam ti na podrsci, ali mi nicim ne pomazes.

Javni poziv: mano a mano

... jednom od svojih redovnih komentatora (S-man / S-factor), medju cijim recima pokusavam prepoznati istinu, i pretpostavljam da su dobro misljeni kad mi se covjek vec toliko posvecuje, ali koji je reprezentativan za gomilu koja se o meni usudjuje donositi polu-promisljene i neargumentirane sudove bez da su icim demonstrirali da razumiju okolnosti koje su iznjedrile (moju) stvarnost koju se usudjuju komentirati.

Osobito bi mi bilo drago cuti o onoj njegovoj popularnoj, kako sam sam ucinio izbore koji su mi obiljezili proslu godinu (a nose repove i u ovoj)...

Okay, S-man / S-factor, put the money where your mouth are!

Kapa dolje http://kamovic.blog.hr

Zelio sam (nadam se da autoru ne dugujem tantijeme!) prenijeti prekrasnu pjesmu (it spells MARIA to me instantly!) koja me je odmah taknula na pravo mjesto, vec prvim pogledom na njegov blog, kojemu cu se svakako cesce vracati...


u dubinama izgubljenih snova
mala duša nade svoje
dahom prošlosti grije

ooo ti
droljo iskonska


Da imam takvog talenta, jednom pjesmom bih gotovo cijelu pricu o Mariji mogao ispricati... Ne znam da li je drugobojni dio zamisljen kao dio pjesme, ali meni funkcionira. Podsjetio me na Lou Reeda i njegovu lajnu s Berlin albuma, "Somebody Else Would Have Broken Her Both Arms".

P.S. on Maria is simple: mislim da je njena tajnovita proslost u tome da je bila ovisnica o kokainu i da je zbog njega svasta radila. Nekako sam skopcao da je 2+2 vjerojatno cetiri. U Marijinom slucaju jednadzba je nesto slozenija, vise bi licila na 287+978 jest..

Mislim da je bila totalno off, nikada je necu uspjeti mrziti, mrzim jedino okolnosti koje su -- ama bas sve -- isle nasuprot sansama za nas uspjeh kao para... Niti poznavanje te price nista joj ne bi oduzelo, ona je rekla da su je svi kojima je rekla napustili. Ja sam joj pokusao prenijeti da je ona ono sto jest danas i skup svih njenih iskustava iz proslosti... i da ne moze vlastite postupke age 20 prosudjivati s mudroscu stecenom do svoje 33.