Jucer sam zgrijesio i zelim se ispricati radi izbora nekih epiteta koje sam dosta siroke ruke udijelio svojem S-man / S - factor komentatoru. Imam dosta, mnogo previse stresa, vec trecu godinu zaredom i dolazim do momenata kad vise ne mislim da to potpada pod ljudski kapacitet izdrzati. Ne mogu se baviti jos i vasim projekcijama. Zato me lijepo pustite na miru, okay? Vec sam spomenuo sto mi treba, a sto ne treba, a S-faktor (tada se zvao S-man, pretpostavljam da se radi o istom covjeku) je to mogao procitati i shvatiti, ali nista ne pali. On ima svoju predodzbu i gusla li ga gusla po njoj. Put u pakao poplocen je najboljim namjerama. Zato S-man, postedi me ubuduce svojih komentara, prosim lepo, ne cinis mi nikakve usluge reciklirajuci poluistinite glasine i poluinformirane uvide.
Primjer projekcija: kada mi je jedan prijatelj, koji vec 40 godina pusi svaku vecer, samo joint za jointom (a radi na Sudu) preporuci da ne pusim, jer to nije za svakoga, a ja zapalim cetiri puta mjesecno, a on se sam bio pretvorio u posvemasnjeg pasivca. Ili, kad mi Marija jednom prilikom kaze da sam ja prilicno sebican, jer radimo samo ono sto ja predlazem, a ja joj lijepo rekao da sam novi u Rotterdamu i da ako pristane na moje sugestije onda mi bude drago, a ona samo suti, a ja ju cijelo vrijeme nutkam za bilo kakve sugestije. A ona nista. I, slicno.
Ili, ako mi draga prijateljica kaze, "You're not well, you should see a doctor!" How will a doctor solve me being screwed up very sistematically at work, I ask you?
Danas sam dobio podsjednik pa platim racun od najboljih i najskupljih psihijatara koje sam isao posjecivati na sugestiju Tribunala, koji nisu u stanju obican cut & paste napraviti kako spada, jer je izvjestaj pun fakticnih i drugih gresaka, gdje tip uopce i ne zna za izraz 'metereopata' i slicno. Sad ce mi cijeli godisnji fond osiguranja za psihijatre otici na krajnje diletante i onda vise niti necu moci traziti pomoc ako mi bude potrebna. A Sud se prema meni tako ponasa cijelo ovo vrijeme, sto sam otvoreniji, to me prljavije jebu. Tek kad se postavim osorno, tek onda dobijem neko uvazavanje. Pa cemo vidjet. Napisat cu embarrasing pregled jebacine za neke novine, pa mi onda govorite sto mislite. Ja vec godinu dana uopce nemam dom, jer mi je taj zlocinac od ugovaratelja poslova pokrao novce i nije nikad ucinio posao i zivim krajnje neuredno. O njemu ce uskoro uslijediti poseban blog. Zbog njega cu vrlo jednostavno mozda izgubiti sve sto imam, jer imam samo dugove koje bih sve mogao otplatiti kada bi mi taj humanoid vratio novce. Dat cu mu jos jednu sansu.
Tko nije upoznat s detaljima i sistematicnoscu prljavih igara koje se primjenjuju na mene neka bude ekstra umjeren i odmjeren u savjetima (koje nisam nikad ni trazio), cak i kada su dobro misljeni (a savjeti obicno jesu, ili?). Ja sam krajnje usamljen u svojoj borbi i mogu se sjetiti eventualno samo jedne osobe koja bi imala neko razumijevanje: bivse glasnogovornice bivse glavne Tuziteljice, tj. tuzibabe (Carle del Ponte), naime Florence Hartmann, s tom razlikom da ja ne znam cime zasluzujem isti tretman, kad sam ja obican pencil pusher. Ja se ovdje nadam samo jednoj stvari: razumijevanju (dok niste spavali u parku po zimi, ne mozete znati kako je to, da navedem kao primjer, i tu jednostavno reci: potpuno te razumijem, kad mi vase rijeci dokazuju suprotno, nije dovoljno, nego mi izrazito idu na jedan srednji ekstremitet. Kapish?).
Vrlo je malo ljudi koji imaju zelje cuti detalje mojeg zlostavljanja. Tome se nisam mogao nadati ni od svoje bivse, Marije, koja jednostavno nije mogla dozvoliti se izlaganju jos i tudjim problemima, koliko god joj bilo stalo do mene.
Takodjer se ispricavam radi privremenog pada u moraliziranje, kad sam S-mana kritizirao sto se mojim blogom bavi u radno vrijeme. Znati svrsishodno ispuniti to radno vrijeme jest preduvjet prezivljavanja u UN-u, pogotovo kada je (a to je cest slucaj) posao takve prirode da izravno ne pruza nikakvu nagradu, tj. nikakav osjecaj nagrade.
Episode koje S-man spominje uopce nicim ne daju do znanja da covjek ista zna o pretpovijesti, jer ovo je sve pocelo prije gotovo tri godine, tijekom koje sam iscrpio sve diplomatske kanale i pretvorio se u vrlo defiant & demonstrative employee. Okay?
Moja borba cijelo vrijeme nalici na situaciju na cesti: jedan tip udari drugog i ovaj drugi prokrvari na nos. Onda dodje policija i uhapsi ga radi krvarenja na cesti. Kuzite? Zato od izravnih Rotterdamaca ucim kako biti jos drcniji, jos uvjereniji, jos arogantniji jer osjecam da je svaka vaga pravicnosti na mojoj strani.
Preporucam vam pogledati film Michael Manna, the Insider, da dobijete dojam s kakvim stresom se ja bavim vec godinama.
Za kraj, prilazem kopiju najboljeg pisma kojeg sam primio prosle godine, od prijateljice V.:
S., beautiful but fucked up man..:), zdrastvuj!
Koliko god bilo poetski voljeti vlastito ludilo (' Nijedan ludjak nije ludjak, ukoliko se prihvati njegova logika.'), intimno mislim da nije bas najbolje niti tapsati se po ramenu zbog radi njega.
Kako bih izbjegla opasnosti da se zapletem u psihoanalizu osobe koju niti ne poznajem, Tebe, dragi S, (iako to bez imalo griznje savjesti cine tvoje dutch psihijatrice za vel'ku shuscku), reci cu ti, ovim putem, da cesto procitam tvoj blog i na neki cudan nacin, kako to vec u danasnjem svijetu biva, osjecam se distancirano updated. Necu komentirati Tvoj zivot, ne zato sto I don't give a fuck, vec zato jer mi se lamentiranje u prazno s ove pozicije cini krajnje neumjesnim. Vidim dogodila se THE AMOR. I potom ODgodila. Tako to vec biva. I ja sam ovijeh dana napucala svoju Mariu. Ali, zivimo u potrosackom drustvu, tako da sam brzo nasla novu. Pih, ljubavnici - kunzumenti i konzumirani.
Nisam zaljubljena, I'm on the safe side of the shore, baby.:) I svidja mi se za sad.
Ne volim pisati mailove.
Javi se kad si u Zg.
Bit ce sve dobro. Vidjet ces. Ili nece.
Imas puse aus ladan Zagreb.
Lamentiranje u prazno = krajnje neumjesno. Kuzite? Taj je e-mail posve pogodio tocku jer je dao nesto osobno.
No, velike se istine nerijetko otvaraju u najmanje ocekivanim trenucima, i S-man mi je pomogao shvatiti da sam ja isto (doduse u drugacijim okolnostima) radio Mariji), jer sam je upoznao kad je bila na samom dnu i nisam jos nikada sreo Snaznu Mariju, a ona to jest. A ona sama jednostavno nije bila u stanju razgovorati o nicemu senzibilnom jer bi joj sva crvena dugmad otisla u ku.ac.
Zato, S-man, molim te, prihvati moju ispriku, i kloni me se ubuduce. Zahvalan sam ti na podrsci, ali mi nicim ne pomazes.
Post je objavljen 04.06.2008. u 12:50 sati.