Istina jest, da si poslije (ne sjecam se da li iste godine, al mislim da je ipak bilo slijedece porazbijo pol stana dok smo stara i ja uzivali u milni na bracu). Do dana danasnjeg, ja ne znam zasto je do toga doslo, niti sto je tebi bilo u glavi kad si to cinio. Sjecam se takoder, iako nisam siguran u koji vremenski okvir to spada – al svakao je to unutar dve-tri godine od milne, braca i zamamne ivane), da si ponovio tu epizodu s razbijanjem stana. Ak se ne varam, bilo je neko ljepilo u igri (il je to bilo iz prethodnog incidenta), sjecam se da sam bio kod tate kad je stigo poziv od stare. Inace, za one koji ne znaju, nasi su starci ko voda u kiselinu – KUV da, VUK, ne. Al usprkos tome, stara je nazvala, i to kod tatine tadasnje (i sadasnje) druge supruge radi tebe. Sjecam se slike tebe na kaucu u srednjoj sobi – bijel ko mlijeko. Izbezumljen. Ne znam dal mi je slika tebe naslonjenog na kadu, s dislociranom vesmasinom pored tebe ostala iz vlastitog iskustva ili sam ju stvorio na temelju prica, al ja ko klinac od kojih 7-8 godina sam bome bio prestravljen na pogled svog brata blijedog ko krpa, dezorijentiranog… sjecam se dok su se stari i stara svadali ko je kriv, kak je i ko trebao kaj sprijecit il znat,… il bilo kaj toliko nevazno u tom trenutku, da sam ja bio pored tebe takvog i brinuo se glavom malog djeteta. U jednom trenutku, ti si se ustao i krenuo prema balkonu, a ja mali kakav sam bio, znao sam da te ne mogu sprijecit silom… ispratio sam te na balkon i djecjim glasom rekao – ajmo nazad. Ruke sam ti prislonio uz bokove i lagano te polukruzno zaokrenuo.. to je bilo tako cudno iskustvo… potpuno sam bio svjestan da nesto nije u redu kad ja tako mali mogu tobom upravljati takvom lakocom. Bilo mi je ocito da ti nisi znao zasto si krenuo na balkon, pa ni zasto se sada vracamo. Mene je samo bilo strah da s tog balkona nekak ne padnes, i zato sam te htio vratit nazad. Nakon toga, ak se ne varam, odveli su te u bolnicu. Ne znam dal u vinogradsku il direktno u jankomir, al sjecam se da sam te tada ili nekom drugom prilikom posjecivao u vinogradskoj, a u jankomir mi tata nikad nije dao da idem. Sjecam se takoder da si u bolnici fotkao to okruzenje, cak se sjecam da nisam kuzio zbog cega slikas televiziju na kojoj se vrtila snimka nekog rock koncerta. Takoder, sjecam se kako si me, netom prije nego si zavrsio u vinogradskoj (tom ili nekom drugom prilikom), zamolio da ti dam jedan dzepni nozic koji sam nasao, ili ukrao. Tad sam volio krast. Hahaha. Znao sam ic u namu na vrbane s frendom koji je dijelio moju strast, samo da bi ukrali klupko spage, il carape… jednom, kad sam s mamom isao na paljenje bradavica, frend i ja, jer nam se nije dalo cekat u cekaoni, skocili smo prek puta u namu u kustosiji. Tam sam ukro onaj ogromni sprej protiv insekata – pips. Sjecam se da sam imao trenirku, i nisam ga imao kak presvercat, pa sam ga stavio u gace. Da me neko vidio…. Mora da sam izgledo ko Long Don Silver u mladim danima… hahaha. Poslije sam dobio takve batine jer su me uhvatili kak s frendom bacam plamen pored nekog kamiona. .. but I digress.. Znam da si i tada imao poprilicno zeznutu situaciju. Ak se na varam, imao si curu gotovo dvostruko stariju od tebe. Psihologicu. Go figure!?! Ona te napucala tocno za neku novu godinu – onak bez velke filozofije. Cini mi se da se selila u eglesku il tak nekaj. U svakom slucaju, psihologica il ne, kurvanjski… jedna druga prica mi je isto u glavi iz vremena tvog sluzenja vojnog roka za koju isto ne znam je li istinita.. kad si bio u splitskoj bolnici, neki tvoj kolega pacijent se objesio(?) i to remenom s tvog kucnog kaputa? Tad si se cesto i klao s nemilosrdnom mamom, kojoj nisi htio popustit, jer si bio u pravu. Cak imas i one kazete koje sam ja prebacio u digitalni oblik di se moze dobit slika kakvo je to okruzenje bilo – za tebe i za mene.
Al jedna od drazih uspomena mi je svakako kad bi svaki mjesec na nasu kucnu adresu stizao novi broj tom & jerrya! Kak sam se ja tom veselio! A to si mi ti uplatio pretplatu od svoje mizerne vojnicke place. Obozavao sam taj strip. Onda kad si doso iz vojske, celav, s par dana starom bradom, sjecam se kak si grebo kad sam te poljubio. Moj braco. Mama te zvala Sinki iz milja. Pretpostavljam da je to bila neka finska verzija tvog imena. I tak… Se sjecas kad sam ti pricao o tom kak se mi igramo u skoli, pa ti nisi znao kaj je koks? Kad si saznao, nakon realne demonstracije, lagano si se iznenadio. A bome i ja, kad sam skuzio da mi je bolje bjezat neg da utvrdis nauceno gradivo na mojoj glavi. A kad sam te pogodi sa slapom u glavu iz nekog razloga…. Pa sam slijedecih dva sata proveo zakljucan u wc-u, cekao da se stara vrati s posla. Eee, kak si tad popizdio.
nastavak slijedi
05.06.2008. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manutt
Ti si me i naucio engleski. Svake vecer nakon zavrsetka Z3, emitirao bi se sky movies. Ja sam lezao glavom prema televizoru na kaucu u finskoj sobi, a ti si sjedio na onom zelenom stolcu i prevodio mi. Al morali smo bit tiho, jer ak bi staru probudili onda bi ona nabijala po zidu tjerajuci me da idem spavat. Opce necu javno rec do koje godine sam spavo s mamom. Jesus! Pa kad bi doso kasno, tak me znala nalemat prek popluna… A jel se sjecas kad smo gledajuci dnevnik za vrijeme rata gadali milosevica i ostale televizijske face s onim priljepak-pikadom? Stara je popizdivala, al nama je to bilo super.
Opce nisam mislio pisat memoare, al kad me vec coplio, zakaj ne. Proslost nas cini onima sto jesmo danas. To si i ti Mariji govorio…
Sori na nepreglednosti, al ni meni se vise ne da pazit na formu. Sadrzaj je tak i tak kljucan u tom odnosu.
05.06.2008. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, ne, ne nisam ja maknula arhivu, mislim da me je začkoljica b(l)ogova ovdje dohvatila, potpuno sam tužna iz tog razloga, i nejasno mi je čemu se to desilo, hvala ti najljepša što si uzurpirao moj prostor na način na koji nitko jako dugo nije, i dala sam si truda čitati te, i mislim da ću i ja ostajati na tvom blogu često, treba mi štivo za dan, za noć, za mene.. zaista ti hvala na svemu napisanom, nisam davno ovako posjećena i bilo bi mi izrazito zadovoljstvo da se čitamo i dalje, nekako mi nedostaje srodnosti među ljudima, ne one krvne, toga ima i previše, nego one mentalne, iznad prizemnosti današnjice, zaista, još jednom, sam vrlo ugodno iznenađena svim ovim, i zaintrigirana postojanjem osobe iza tvojih slova... hvala.
07.06.2008. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
proradila je arhiva, zapinje, o neredi koji se događaju, zanemarimo... http://loona.blog.hr/2004/05/index.2.html (počelo postova) ako te zanima zaista :)
07.06.2008. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manutt
uzet cu si pravo, kao mladi brat, da kazem par lijepih rijeci za loonu. aj lajk d vej ju juz jor vrdz. vrlo lijepo pises, i kao i moj stariji (i pametniji) brat, prepoznajem nesto sto vas spaja...
uzivajte, pozdravljam vas, tvrtko
08.06.2008. (15:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Tv, pamcenje je relativna stvar. Ja uopce nisam demolirao stan, nego sam kao gosta imao jednog od zagrebackih freakova koji je snifao ljepilo i ostavio nekoliko fleka u maminom muzeju, tj. stanu. Jedino sto je prozor u njenoj spavacoj sobi razbijen, kad mi je bio dopizdio i kad smo se dohvatili da mu kazem da je iskoristio svoj welcome, i tom mi je prilikom ruka prosla kroz taj dvostruki prozor...
Jedino sto je bilo uneredjeno jest da su sarafi koji su vrata od pecnice drzali kak spada bili razlabavljeni i ta su se vrata objesila na jednu stranu. That was all. Kad je vec takva situacija bila (znao sam da ce tlaciteljica ispizdit), onda sam iskoristio priliku da maknem ona dva odvratna sjenila koja su bila prisarafljena na pijanino, na plasticne svjetiljke koje su bile napravljene da nalikuju na svijece.
Mi smo jedno drugom alternativna memorija. Mnogih stvari kojih se prisjecas ja se uopce vise ne sjecam, kao sto je to i kod tebe. Ali draze bi mi bilo da mi ovakve privatne stvari pises na e-mail, ja zelim sam kontrolirati koliko ce ljudi koji me po sluzbenoj duznosti citaju imati mogucnosti koristiti spoznaje o meni protiv mene. Don't hold it against me, please, bro.
Jedva cekam posvetit se malo Looni!
27.06.2008. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manutt
Istina jest, da si poslije (ne sjecam se da li iste godine, al mislim da je ipak bilo slijedece porazbijo pol stana dok smo stara i ja uzivali u milni na bracu). Do dana danasnjeg, ja ne znam zasto je do toga doslo, niti sto je tebi bilo u glavi kad si to cinio.
Sjecam se takoder, iako nisam siguran u koji vremenski okvir to spada – al svakao je to unutar dve-tri godine od milne, braca i zamamne ivane), da si ponovio tu epizodu s razbijanjem stana. Ak se ne varam, bilo je neko ljepilo u igri (il je to bilo iz prethodnog incidenta), sjecam se da sam bio kod tate kad je stigo poziv od stare. Inace, za one koji ne znaju, nasi su starci ko voda u kiselinu – KUV da, VUK, ne. Al usprkos tome, stara je nazvala, i to kod tatine tadasnje (i sadasnje) druge supruge radi tebe. Sjecam se slike tebe na kaucu u srednjoj sobi – bijel ko mlijeko. Izbezumljen. Ne znam dal mi je slika tebe naslonjenog na kadu, s dislociranom vesmasinom pored tebe ostala iz vlastitog iskustva ili sam ju stvorio na temelju prica, al ja ko klinac od kojih 7-8 godina sam bome bio prestravljen na pogled svog brata blijedog ko krpa, dezorijentiranog… sjecam se dok su se stari i stara svadali ko je kriv, kak je i ko trebao kaj sprijecit il znat,… il bilo kaj toliko nevazno u tom trenutku, da sam ja bio pored tebe takvog i brinuo se glavom malog djeteta. U jednom trenutku, ti si se ustao i krenuo prema balkonu, a ja mali kakav sam bio, znao sam da te ne mogu sprijecit silom… ispratio sam te na balkon i djecjim glasom rekao – ajmo nazad. Ruke sam ti prislonio uz bokove i lagano te polukruzno zaokrenuo.. to je bilo tako cudno iskustvo… potpuno sam bio svjestan da nesto nije u redu kad ja tako mali mogu tobom upravljati takvom lakocom. Bilo mi je ocito da ti nisi znao zasto si krenuo na balkon, pa ni zasto se sada vracamo. Mene je samo bilo strah da s tog balkona nekak ne padnes, i zato sam te htio vratit nazad. Nakon toga, ak se ne varam, odveli su te u bolnicu. Ne znam dal u vinogradsku il direktno u jankomir, al sjecam se da sam te tada ili nekom drugom prilikom posjecivao u vinogradskoj, a u jankomir mi tata nikad nije dao da idem. Sjecam se takoder da si u bolnici fotkao to okruzenje, cak se sjecam da nisam kuzio zbog cega slikas televiziju na kojoj se vrtila snimka nekog rock koncerta. Takoder, sjecam se kako si me, netom prije nego si zavrsio u vinogradskoj (tom ili nekom drugom prilikom), zamolio da ti dam jedan dzepni nozic koji sam nasao, ili ukrao. Tad sam volio krast. Hahaha. Znao sam ic u namu na vrbane s frendom koji je dijelio moju strast, samo da bi ukrali klupko spage, il carape… jednom, kad sam s mamom isao na paljenje bradavica, frend i ja, jer nam se nije dalo cekat u cekaoni, skocili smo prek puta u namu u kustosiji. Tam sam ukro onaj ogromni sprej protiv insekata – pips. Sjecam se da sam imao trenirku, i nisam ga imao kak presvercat, pa sam ga stavio u gace. Da me neko vidio…. Mora da sam izgledo ko Long Don Silver u mladim danima… hahaha. Poslije sam dobio takve batine jer su me uhvatili kak s frendom bacam plamen pored nekog kamiona. .. but I digress..
Znam da si i tada imao poprilicno zeznutu situaciju. Ak se na varam, imao si curu gotovo dvostruko stariju od tebe. Psihologicu. Go figure!?! Ona te napucala tocno za neku novu godinu – onak bez velke filozofije. Cini mi se da se selila u eglesku il tak nekaj. U svakom slucaju, psihologica il ne, kurvanjski… jedna druga prica mi je isto u glavi iz vremena tvog sluzenja vojnog roka za koju isto ne znam je li istinita.. kad si bio u splitskoj bolnici, neki tvoj kolega pacijent se objesio(?) i to remenom s tvog kucnog kaputa? Tad si se cesto i klao s nemilosrdnom mamom, kojoj nisi htio popustit, jer si bio u pravu. Cak imas i one kazete koje sam ja prebacio u digitalni oblik di se moze dobit slika kakvo je to okruzenje bilo – za tebe i za mene.
Al jedna od drazih uspomena mi je svakako kad bi svaki mjesec na nasu kucnu adresu stizao novi broj tom & jerrya! Kak sam se ja tom veselio! A to si mi ti uplatio pretplatu od svoje mizerne vojnicke place. Obozavao sam taj strip.
Onda kad si doso iz vojske, celav, s par dana starom bradom, sjecam se kak si grebo kad sam te poljubio. Moj braco. Mama te zvala Sinki iz milja. Pretpostavljam da je to bila neka finska verzija tvog imena.
I tak…
Se sjecas kad sam ti pricao o tom kak se mi igramo u skoli, pa ti nisi znao kaj je koks? Kad si saznao, nakon realne demonstracije, lagano si se iznenadio. A bome i ja, kad sam skuzio da mi je bolje bjezat neg da utvrdis nauceno gradivo na mojoj glavi.
A kad sam te pogodi sa slapom u glavu iz nekog razloga…. Pa sam slijedecih dva sata proveo zakljucan u wc-u, cekao da se stara vrati s posla. Eee, kak si tad popizdio.
nastavak slijedi
05.06.2008. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manutt
Ti si me i naucio engleski. Svake vecer nakon zavrsetka Z3, emitirao bi se sky movies. Ja sam lezao glavom prema televizoru na kaucu u finskoj sobi, a ti si sjedio na onom zelenom stolcu i prevodio mi. Al morali smo bit tiho, jer ak bi staru probudili onda bi ona nabijala po zidu tjerajuci me da idem spavat. Opce necu javno rec do koje godine sam spavo s mamom. Jesus! Pa kad bi doso kasno, tak me znala nalemat prek popluna…
A jel se sjecas kad smo gledajuci dnevnik za vrijeme rata gadali milosevica i ostale televizijske face s onim priljepak-pikadom? Stara je popizdivala, al nama je to bilo super.
Opce nisam mislio pisat memoare, al kad me vec coplio, zakaj ne. Proslost nas cini onima sto jesmo danas. To si i ti Mariji govorio…
Sori na nepreglednosti, al ni meni se vise ne da pazit na formu. Sadrzaj je tak i tak kljucan u tom odnosu.
05.06.2008. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Loona
Ne, ne, ne nisam ja maknula arhivu, mislim da me je začkoljica b(l)ogova ovdje dohvatila, potpuno sam tužna iz tog razloga, i nejasno mi je čemu se to desilo, hvala ti najljepša što si uzurpirao moj prostor na način na koji nitko jako dugo nije, i dala sam si truda čitati te, i mislim da ću i ja ostajati na tvom blogu često, treba mi štivo za dan, za noć, za mene.. zaista ti hvala na svemu napisanom, nisam davno ovako posjećena i bilo bi mi izrazito zadovoljstvo da se čitamo i dalje, nekako mi nedostaje srodnosti među ljudima, ne one krvne, toga ima i previše, nego one mentalne, iznad prizemnosti današnjice, zaista, još jednom, sam vrlo ugodno iznenađena svim ovim, i zaintrigirana postojanjem osobe iza tvojih slova... hvala.
07.06.2008. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Loona
proradila je arhiva, zapinje, o neredi koji se događaju, zanemarimo...
http://loona.blog.hr/2004/05/index.2.html (počelo postova)
ako te zanima zaista
:)
07.06.2008. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
manutt
uzet cu si pravo, kao mladi brat, da kazem par lijepih rijeci za loonu. aj lajk d vej ju juz jor vrdz. vrlo lijepo pises, i kao i moj stariji (i pametniji) brat, prepoznajem nesto sto vas spaja...
uzivajte, pozdravljam vas,
tvrtko
08.06.2008. (15:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stepska ptitchitza
Dragi Tv, pamcenje je relativna stvar. Ja uopce nisam demolirao stan, nego sam kao gosta imao jednog od zagrebackih freakova koji je snifao ljepilo i ostavio nekoliko fleka u maminom muzeju, tj. stanu. Jedino sto je prozor u njenoj spavacoj sobi razbijen, kad mi je bio dopizdio i kad smo se dohvatili da mu kazem da je iskoristio svoj welcome, i tom mi je prilikom ruka prosla kroz taj dvostruki prozor...
Jedino sto je bilo uneredjeno jest da su sarafi koji su vrata od pecnice drzali kak spada bili razlabavljeni i ta su se vrata objesila na jednu stranu. That was all. Kad je vec takva situacija bila (znao sam da ce tlaciteljica ispizdit), onda sam iskoristio priliku da maknem ona dva odvratna sjenila koja su bila prisarafljena na pijanino, na plasticne svjetiljke koje su bile napravljene da nalikuju na svijece.
Mi smo jedno drugom alternativna memorija. Mnogih stvari kojih se prisjecas ja se uopce vise ne sjecam, kao sto je to i kod tebe. Ali draze bi mi bilo da mi ovakve privatne stvari pises na e-mail, ja zelim sam kontrolirati koliko ce ljudi koji me po sluzbenoj duznosti citaju imati mogucnosti koristiti spoznaje o meni protiv mene. Don't hold it against me, please, bro.
Jedva cekam posvetit se malo Looni!
27.06.2008. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...