Imam lijepo lice.
Volim svoj lijevi profil.
S desna izgledam
kao
morski pas.
Ne volim se jednako
s obje strane.
Moje lice plod je
golemog truda
mojih roditelja.
Iza njega sam i sam
sjedio u kutu
i kuckao malim cekicem
po zidu.
Izgradio sam pazljivi zidic.
Nisam znao koliko ih trebam.
Nije mi ih se dalo zavrsiti,
ali sam ustrajao u borbama
na frontu zidica na kojem
uvijek strazu drzim.
Uvijek sam.
Cim prvog covjeka ili covjecicu spazim
s bilo koje strane spazim
odmah im se otvaram.
Ocajnicki sam.
Ne zelim umrijeti,
ali mi se ne da.
Umoran. Vrlo umoran.
Razmazen i lijen.
I isprivilegiran do smrti.
Otkrio sam
razlog zivotu.
Mijenjam vjeru a nisam ni znao da je imam.
Otkrio sam
BJELINU.
Zasljepljucu svjetlost
i prekrasnu bespomocnosti.
Savrseni mir.
Savrseni bijes, nekada.
Bijeli auto-bahn
u nepovratnost.
Post je objavljen 17.06.2008. u 12:18 sati.