26
utorak
lipanj
2007
Tko zna o čemu si mislio
Te si večeri govorila glasno
Te si večeri govorila glasno i uvjerljivo,
gotovo kao neki starozavjetni prorok.
Čovjek bi slušajući te stvarno mogao
sve ostaviti i poći za tobom.
Govorila si o tome kako si istinski
spoznala Boga u trenutku
kada ti se u svoj svojoj punini
otvorio smisao rečenice:
Bog je sveplutajući označitelj.
I kako si tada prestala ići u crkvu,
jer to više nije imalo nikakvog smisla.
Bilo te je lijepo slušati.
Kada sam te pitao moram li
zapisivati to što govoriš,
samo si se osmjehnula,
ali to nije bio onaj tajanstveni osmijeh
kakav imaju časne sestre
i samo poneki svećenik.
Izgleda da oni znaju rečenice
koje ti i ja ne znamo,
samo što ih izgovaraju u sebi
da ih mi obični bezjaci
nikako ne možemo čuti.
I zato nam se smiju.
komentiraj (1) * ispiši * #
19
utorak
lipanj
2007
Tko zna o čemu si mislio
kasno je
dugo si bio siromašan
pa više ni dobra infuzija sreće
ne može bez ostatka otkupiti dan
kasno je
i grad već mrzi
usamljene potrošače ulica
a ti još uvijek
pješačiš njenim tragovima
i pokušavaš grad zamijeniti za tijelo
korakom odložiti kraj
iako znaš da kraj nije ništa drugo
nego samo povlastica glavnog lika
komentiraj (2) * ispiši * #
12
utorak
lipanj
2007
Tko zna o čemu si mislio
Tko zna o čemu si mislio
Mislim da nitko,
pa ni ti sam,
ne može sa sigurnošću reći
što je to ubrzalo tvoj pad.
Mogao je to biti kruh,
koji smo ostavljali naopako,
iako nam je mama
neprekidno ponavljala priču
da pekara boli stomak,
ako kruh ostaviš naopačke.
Ili je to bila pjesma
Da sam, da sam pekar koji noću radi,
koju smo brat i ja glasno pjevali
pod tvojim prozorom,
dok si spavao.
Ili je, možda,
baš ta noć najviše kriva,
jer noć iskrivljuje misli
i čini vrijeme i tišinu
istovjetnim i čujnim.
Tko zna o čemu si mislio,
dok si slušao
pomicanje kazaljke,
žamor ljudskih glasova,
prigušenu buku strojeva,
u zraku razlivene snove spavača.
komentiraj (2) * ispiši * #
05
utorak
lipanj
2007
Tko zna o čemu si mislio
Oni kažu
Oni kažu da si bolestan,
jer još uvijek u ormaru
čuvaš čizme skorene od blata
i misliš kako ih ne vrijedi čistiti.
Oni kažu da si bolestan,
jer svake noći sanjaš
isti san kako bježiš,
a pobjeći ne možeš.
Oni kažu,
a tebi je svejedno,
jer znaš da to što
tako čvrsto stežeš u šaci
nije kruh, nego nešto
puno, puno opasnije.
komentiraj (0) * ispiši * #
