Tko zna o čemu si mislio
Mislim da nitko,
pa ni ti sam,
ne može sa sigurnošću reći
što je to ubrzalo tvoj pad.
Mogao je to biti kruh,
koji smo ostavljali naopako,
iako nam je mama
neprekidno ponavljala priču
da pekara boli stomak,
ako kruh ostaviš naopačke.
Ili je to bila pjesma
Da sam, da sam pekar koji noću radi,
koju smo brat i ja glasno pjevali
pod tvojim prozorom,
dok si spavao.
Ili je, možda,
baš ta noć najviše kriva,
jer noć iskrivljuje misli
i čini vrijeme i tišinu
istovjetnim i čujnim.
Tko zna o čemu si mislio,
dok si slušao
pomicanje kazaljke,
žamor ljudskih glasova,
prigušenu buku strojeva,
u zraku razlivene snove spavača.
Post je objavljen 12.06.2007. u 09:08 sati.