Tko zna o čemu si mislio

Te si večeri govorila glasno

Te si večeri govorila glasno i uvjerljivo,
gotovo kao neki starozavjetni prorok.
Čovjek bi slušajući te stvarno mogao
sve ostaviti i poći za tobom.

Govorila si o tome kako si istinski
spoznala Boga u trenutku
kada ti se u svoj svojoj punini
otvorio smisao rečenice:
Bog je sveplutajući označitelj.
I kako si tada prestala ići u crkvu,
jer to više nije imalo nikakvog smisla.
Bilo te je lijepo slušati.

Kada sam te pitao moram li
zapisivati to što govoriš,
samo si se osmjehnula,
ali to nije bio onaj tajanstveni osmijeh
kakav imaju časne sestre
i samo poneki svećenik.

Izgleda da oni znaju rečenice
koje ti i ja ne znamo,
samo što ih izgovaraju u sebi
da ih mi obični bezjaci
nikako ne možemo čuti.
I zato nam se smiju.