...in patria sua
15.03.2016., utorak
Netipične crtice iz života slavnog znanstvenika
|
Prvi put promatramo ga još kao klinca od šest godina i necijeli broj mjeseci, dok sjedi na podu, gleda u slikovnicu o vuku i sedam kozlića i zamišljeno kopa nos. Priču iz slikovnice više će puta cijelu naučiti napamet i onda posve zaboraviti, osim jedne komplicirane riječi na šestoj stranici, koje će se na kraju jedine sjećati. Idući naš posjet nalazi ga kao četrnaestogodišnjaka koji se upravo penje po stepeništu, s drugog na treći kat, kako bi pokupio nekakav alat za oca koji je procijenio da je lakše da po to ide netko drugi, nego da ode on sâm. Dok cupka po stepenicama, jednom se rukom ovlaš drži rukohvata, a drugom kopa nos, razmišljajući može li ta kombinacija dovesti do ozljede nosa. Treći ga put nalazimo kao sedamnaestogodišnjaka koji pokušava napisati zadaću iz povijesti. Predmet mu je zanimljiv, ali ne i zadaća, jer se traži esej o nekakvoj ekonomskoj pozadini nekakvog rata. Dok razmišlja o tomu kako započeti tekst, nesvjesno kopa nos. Svako malo gleda na sat i čudi se kako vrijeme može brzo teći i kad se ništa ne radi. Čudi se i zašto toliko često ostavlja zadaće za zadnji čas. Nije da nije imao tjedan dana. Naš znanstvenik sad je već dvadesetitrogodišnjak i radi u laboratoriju. Na stolu do njega nalazi se niz neoznačenih bočica sadržaj kojih polagano postaje misterija i njemu samom. Kopajući nos, hoda u krug i pokušava se prisjetiti u kojoj je od njih što otopio. Ne da mu se opet sve vagati, a sve su otopine bezbojne i vodene, tako da si ne može pomoći ni bojom ni mirisom. Odlučuje se na žrtvovanje malog dijela svake otopine, za brze analitičke pokuse, ali onda odlazi do kompjutera "razmisliti". I peti ga put nalazimo za kompjuterom, ali ne onim otprije. Ima dvadeset i osam godina i toliko je zabavljen podacima, da jedva stigne kopati nos. Podaci će se poslije pokazati beskorisnima, ali iz njih će naučiti da je i najjednostavnije pokuse najbolje napraviti triput, a prije toga sve triput provjeriti. Naime, zaboravio je pri vaganju nešto preračunati pa su mu sve otopine bile prerazrijeđene. Nakon toga, vidimo ga kako s još nekoliko ljudi luta po kamenjaru. Nedavno je navršio trideset i pet godina i odlučio to spojiti s planinarenjem. Stalno zaostaje za grupom jer gleda u kamenje, iako je manjeviše sve isto. Dok se saginje nad još jednim kamenom, koji mu se učinio previše oblim, usput kopa nos i razmišlja o tomu kako bi bilo krasno naći komadić pirita. Sedmi put gledamo ga u uredu, kao četrdesetidvogodišnjaka. Pregledava emajlove koji su mu došli u zadnja dva sata, dok je držao predavanje, i kopa nos. U nekom se času okreće na stolici i zagleda pravo gore lijevo, u nas, promatrače. - Morate li me gledati baš svaki put kad kopam nos? |
06.03.2016., nedjelja
Otkrio sam da mogu više ako se potrudim.
|
Nakon što su se otrijeznili od dočeka nove godine, vrijedni trudbenici Instituta za hidrotermalna istraživanja još su vrednije prionuli analizi postignućâ iz prethodne. Apsolutno najznačajnim otkrićem jednoglasno je proglašeno nalaženje veze između jutra i dana, tj. da se potonji u velikoj mjeri može predvidjeti po karakteristikama prethodnog. Tek mrvicu, i to kvantnu, manje važnima proglašena su otkrića iz područjâ olfaktivne derizije (o vezi poretka smijanja i slatkoće istog), amputativne dendrologije (o mogućim ishodima piljenja grane na kojoj se sjedi), fabrikacijske fortunologije (o vezi identitetâ tvorca i korisnika sreće), modalne agrikulture (o tomu kako metode sijanja utječu na žetvu) i akvaranistike (o mogućnostima tjeranja žabe u vodu). Nakon što su podijeljene nagrade najzaslužnicima, krenulo se s analizom rada pojedinih odsjeka. Odsjek za vremenske pogode, zaslužan za najotkriće, pohvalio se još i radom na anualnoj konsekutivistici (nakon svake godine, nađeno je, neminovno slijedi iduća), ultimativistici (kvaliteta nekog perioda može se prosuditi po njegovom završetku) i temporalistici (utvrđeno je da je prolaznost široko primjenjiv koncept), dok su kao glavni izazovi za nadolazeću godinu navedeni pitanje ordinarne altilistike (prethodi li kokoš jajetu, ili je pak obrnuto?) i komparativne probabilistike (može li igda biti, a da ne bi nekak bilo?). Odsjek za agronomiku i živoslovlje, koji se već podičio otkrićima iz akvaranistike i modalne agrikulture, spomenuo je i vrijedan rad na relativističkoj foraministici (kopanje rupe ne mora završiti transferom prave osobe u istu), ranarnoj behavioristici (o sklonosti žaba potkivanju) i numerativnoj hirundistici (utvrđeno je da je broj lastavica koje čine proljeće strogo veći od jedan), a najavljen je fokus na istraživanja iz regresivne lepologije (kad točno treba postaviti ražanj za zeca?), kvantne pulicistike (koliki je broj mesara dovoljan da bi se buha lišila života?) i libertativne kolumbologije (tko stalno pušta golube i kako ga zaustaviti?) Odsjek za sve ostalo (jer se tipkanje oduljilo i jer ću, nakon što pet dana budem odsutan, biti još manje u stanju ovo dovršiti (baš kao što se i dogodilo)), zaslužan za sve ostalo, dodao je ipak još ponešto u popis svog minulog rada, poput otkrićâ iz područja iz ekvidentiskopije (kakvim se konjima (ne) isplati gledati u zube), konfesoristike (o ovisnosti količine oprosta o količini priznanja), kvantne fortunologije (o broju sreća koje se dadu ugrabiti urankom) i mentularistike (kako kakvoća mlaćenja gloginja ovisi o tomu čiji se ud koristi). Kroz iduću godinu na tom će se odsjeku, pored svega ostalog, osobito pozabaviti aktualnim pitanjima iz parentalne tekstilologije (kakve je boje vuna i čija ju nana prede, ter zašto?), asinologije (zašto se magarci sporo skrivaju?) i konfirmativne kriminalistike (ako je netko jamio, može li biti išta drugo?) Nakon lijepih izlaganja i puno pljeskanja, kolektivno je zaključeno da je godina uspješnija od svih prije ter da ju nadmašiti mogu jedino one što slijede, a potom se, ništa manje kolektivno, prešlo na mljaskanje. |
