...in patria sua
29.06.2010., utorak
Nekad se moglo čuti pijetlove kako kukuriču. Otkad je došla kriza, samo kukuleleču.
|
Jučer sam se tako upustio u čitanje nečega za što sam ubrzo našao da je jak psihotik, a vjerojatno izaziva i halucinacije, ako se dovoljno dugo primjenjuje. Nisam to krenuo čitati tek tako jer je u pitanju literatura poznavanje koje će posljedovati problemom manje na fiktivnoj listi ispita u potoku. Iako razmjerno jednostavne tematike, barem onima koji su, probijajući se kroz trnje i šikaru fizikalne kemije, ostali s barem pokojom krpicom kože, tekst je poprilično manjkav smislom. Konkretno, pojedine rečenice govore o nečemu čega drugdje u tekstu nema, pozivaju se na nepostojeće reference ili opisuju reakcije koje su preskočene. Povremeno pak opisuju podatke koji tu jesu, ali zbilja nemaju što tražiti. Dalje ću se uzdržati od opisivanja jer bih lako opet mogao upasti u stanje u kojem je jednako vjerojatno da ću ponovo pročitati rečenicu jer ju ne razumijem kao i daću maknuti tipkovcu i oprezno punom snagom par puta lupiti glavom po stolu, kao i da ću se pretvoriti u komodskog varana i požderati profesora koji je to natipkao. Kako god bilo s čitanjem i pisanjem odgovora na raspitu, otkrio sam novu drogu koja još uvijek nije ilegalna. Ako su nekome dojadili LSD i meskalin, kao i jeftiniji nikotin i etanol ili možda kofein, mogu otkriti put do nečeg neusporedivo žešćeg. Ubija mozak za par minuta i ostavlja ga u polutrajnoj neravnoteži koju nipošto nemojte povezivati s teorijom prijelaznog stanja. No, moram napomenuti da će svaki konzument to konzumirati isključivo na vlastitu odgovornost što će reći da mi nemojte poslije donositi lažne bijele miševe ili rzajući kukati da želite opet biti H. insapiens. Dosta o psihoticima. Sad malo o uvaljivanju za koje sam jučer shvatio da je barem dvoznačno, ako ne i troznačno, s tim da trećega značenja ne poznajem, a nekmoli četvrtog. Kako svaki prirodnjak čezne da smisli i definira neku novu fizikalnu veličinu s pripadnom jedinicom, to sam i ja, premda svjestan da je ista besmislena i k tomu bez ikakvog smisla, kao i bez smislenosti, zaključio da bi mjerna jedinica za uvaljivanje (u probleme, ne ono što će mnogi pomisliti, a ja očito ne, tako da vam ne mogu reći što je to drugo) mogla biti 1 GŽP ilitiga gacanje po živom pijesku. Idejom je to srodno faradu koji je također prevelik pa se u stvarnom svijetu obično koriste njegove mili-, mikro-, nano-, ili pikoverzije (ovo crtičenje jest njemačkom gramatikom vođeno, ali čini mi se da je to rješenje bolje od onog hrvatskog koje, uzgred budi rečeno, ne znam tako da je možda čak i isto). Tako će u stvarnom svijetu ljudi obično svojim aktima biti na 0,0001 GŽP, neaktima obično oko 0,001 GŽP, a rođenjem 0,1 GŽP pa bi se možda mogla uvesti i relativna skala. S ponosom mogu izjaviti da sam se ovog proljeća dotjerao do pristojnih 0,5 GŽP jer sam lakoumno upisao mnoštvo kolegija koje sad treba i položiti. Kako se vidi, a možda i ne, ovo što sam sad natipkao i od čega će tipkovca zacijelo dobiti išijas, a bloghaer opet riknuti kakono ligar, neću odmah čitati. Poslužit će mi kasnije, kad se oporavim od one droguštine, da bolje vidim u kakvo stanje to baca ljude ilitiga za autodijagnostiku. Već sad mi je jasno da ovom nešto bitno fali, a vjerojatno ima i dosta suvišnih dijelova. - Tipa cijeli tekst. Stoga bih preporučio da ovo nikako ne čitate. Moglo bi vam biti zlo. - Nikako ne kužim zašto misliš da to itko čita. - Osim nas, de žurnih kritika. - Jednostavno nije vjerojatno, kao kad netko napiše pjesmu pa drugi kažu da je super, umjetnička ili nekidrugipohvalniepitet. Baš me zanima hoće li se ikoji pjesnik usuditi dvaput napisati isto da vidi reakcije. Prilično sam siguran da prilično nitko neće zamijetiti duplikat. - U tom svjetlu, i ti bi se mogao baciti na eksperimentiranje. Bih, ali ja sam od prirodnjačke, a ne humanističke sorte. Preferiram kad mi eksperimentalni uzorak ne pokazuje znakove života i kad se njegov sastav može opisati s par slova i brojki. - Svatko može biti eksperimentalni psiholog. Svatko to može misliti. - To bih nazvao velikim povjerenjem u ljude. |
07.06.2010., ponedjeljak
Ogromne količine slobodnog vremena iziskuju odgovarajuću količinu nerada.
|
Da parafraziram jedan vic, sad već u srednjim godinama, da mi je sve vrijeme koje sam uludo protratio, vjerojatno bih ga opet protratio, samo na način još istiji. - Bojim se da ćeš tako zbuniti jedino sebe. Zapravo ne ciljam dijalogu, već neovisnom i razmjerno izvanjskom pripovjedaču i komentatoru. Taj bi uvijek imao biti po strani. - I cerekati se naivnim umišljajima ovoga dolje, koji tipka misleći da mnije. Još uvijek to previše podsjeća na onoga bez crtica. Treba razviti posebnu osobu. - Mrvicu nezgodna ideja, pripovijedamo o cije panju ličnosti. To se osim u književnosti može naći i u DSM IV, ili kako se već to zove. Nisu svi poremećaji O. K. (opsesivno kompulzivni). Naravno, komentator također mora znati daleko više od svojih likova, jer vidi i malo unaprijed, a ima i daleko više vremena jer, idući svojim vremenom posve linearno i posve unaprijed, kroz priču može šarati uzduž i poprijeko, ne mareći pritom ni za kakva ograničenja. Naprosto, iako se to na kraju ne mora vidjeti, priča je njegov dio, podskup, ako se smijem izraziti matematskim jezikom. - Kakono se dade zamijetiti, kad nakanimo izvesti kakav višestruki aksl mislene virtuoznosti, padnemo gromko na rit. Natugu, amortizacija je obično dovoljna da odmah krenemo u još žešći zavitlaj. Tu ću sad prekinuti daljnjji razvoj ideje. Em sam se sjetio mjesta gdje je ona možda i savršeno razrađena, i to praktično, em sam se sjetio da mi od smišljanja koječega daleko bolje ide gledanje u prazno. - To ga, gle čuda, nimalo neće spriječiti da dalje laprda. Idući korak je da likovi komentatora ne budu svjesni. Oni se ponašaju unutar svoje priče, sve drugo je u najmanju ruku čudno. - Sad pak treba primijetiti dvije stvari: nastavio je s onime za što je rekao da će stati, a prije toga najavio nešto čega se nikad nije imao namjeru držati. Cijelo vrijeme razgovara sa sebima! Neki glasić mi je dojavio da moje akcije proturječe mojim riječima. Prevedeno na jezik ponešto jednostavniji, serem. - Ovdje imate priliku vidjeti samospoznaju u punom svojem sjaju i blještavilu k tomu. Počinješ mi ići na živce. - Ti si počeo. Nisam tražio toliko cinizma. - Pa ti si to pisao. Vođen tvojim mislima. - Što će reći vlastitima. Suzdržat ću se sad od kuknjave da me ni vlastite podličnosti ne shvaćaju ozbiljno. Kako će tek onda drugi ljudi. - Vjeruj mi, ako si izgradiš realne temelje, to dvoje dođe skupa. Ali ja, osim jednog ravnog i dva nagnuta zidca, nemam nikakvog građevinskog iskustva. - Iskustvu svakako bezvučne suglasnike zamijenite zvučnima, bit će fekalnije, a u neku ruku i efektnije, makar ne preporučam u ruku. S druge strane, bolje biti samonezadovoljan nego samozadovoljan, ili čak samozadovoljen. Druge dvije opcije ne daju baš prostora nekom napretku. - Mala igra riječima možda se čak i ne doima suviše ofucano, vjerojatno jer je sva dlaka već davno otpala. - Poneki će naletioc možda primijetiti reciklažu dosjetke. - Jel sam to ja upravo dobio natkomentatora? Recimo da uspostavljam hijerarhiju. - Na dnu koje se nalazi lik bez crtica, takozvani pseudopripovjedač. - This is outrageous! Pa to je nečuveno, da se ne mogu sjetiti izraza na vlastitom jeziku. - Natugu (bescrtičara), samo bescrtičar će uočiti još jednu dosjetku, koja ishodi iz činjenice da ni engleski ni hrvatskosrpski ponešto obesrbljen ne može zvati materinjim jezikom. Teorem (zapravo tek blijeda hipoteza, ali teorem zvuči bolje): ako postavim misleni prostor s proizvoljnim brojem dimenzija i punom slobodom kretanja, već ću se nekako naći vani. - Takova pojava objašnjiva je elegantnim modelom, za ovu priliku nazvanim "ptičica u krletci, krleci ili krkletci". Ptičica metaforički predstavlja um, a kavez misleni prostor. Ako je prva dovoljno sitna, rešetke potonjega neće joj baš nikako smetati da izleti van. Ništa od kršenja ž(b)ica ili snalažljivog otvaranja vratašaca? - Bojim se da tvoje kvalitete ne mogu polučiti ništa bolje od provlačenja. |
