Jučer sam se tako upustio u čitanje nečega za što sam ubrzo našao da je jak psihotik, a vjerojatno izaziva i halucinacije, ako se dovoljno dugo primjenjuje. Nisam to krenuo čitati tek tako jer je u pitanju literatura poznavanje koje će posljedovati problemom manje na fiktivnoj listi ispita u potoku. Iako razmjerno jednostavne tematike, barem onima koji su, probijajući se kroz trnje i šikaru fizikalne kemije, ostali s barem pokojom krpicom kože, tekst je poprilično manjkav smislom. Konkretno, pojedine rečenice govore o nečemu čega drugdje u tekstu nema, pozivaju se na nepostojeće reference ili opisuju reakcije koje su preskočene. Povremeno pak opisuju podatke koji tu jesu, ali zbilja nemaju što tražiti. Dalje ću se uzdržati od opisivanja jer bih lako opet mogao upasti u stanje u kojem je jednako vjerojatno da ću ponovo pročitati rečenicu jer ju ne razumijem kao i daću maknuti tipkovcu i oprezno punom snagom par puta lupiti glavom po stolu, kao i da ću se pretvoriti u komodskog varana i požderati profesora koji je to natipkao.
Kako god bilo s čitanjem i pisanjem odgovora na raspitu, otkrio sam novu drogu koja još uvijek nije ilegalna. Ako su nekome dojadili LSD i meskalin, kao i jeftiniji nikotin i etanol ili možda kofein, mogu otkriti put do nečeg neusporedivo žešćeg. Ubija mozak za par minuta i ostavlja ga u polutrajnoj neravnoteži koju nipošto nemojte povezivati s teorijom prijelaznog stanja. No, moram napomenuti da će svaki konzument to konzumirati isključivo na vlastitu odgovornost što će reći da mi nemojte poslije donositi lažne bijele miševe ili rzajući kukati da želite opet biti H. insapiens.
Dosta o psihoticima. Sad malo o uvaljivanju za koje sam jučer shvatio da je barem dvoznačno, ako ne i troznačno, s tim da trećega značenja ne poznajem, a nekmoli četvrtog. Kako svaki prirodnjak čezne da smisli i definira neku novu fizikalnu veličinu s pripadnom jedinicom, to sam i ja, premda svjestan da je ista besmislena i k tomu bez ikakvog smisla, kao i bez smislenosti, zaključio da bi mjerna jedinica za uvaljivanje (u probleme, ne ono što će mnogi pomisliti, a ja očito ne, tako da vam ne mogu reći što je to drugo) mogla biti 1 GŽP ilitiga gacanje po živom pijesku. Idejom je to srodno faradu koji je također prevelik pa se u stvarnom svijetu obično koriste njegove mili-, mikro-, nano-, ili pikoverzije (ovo crtičenje jest njemačkom gramatikom vođeno, ali čini mi se da je to rješenje bolje od onog hrvatskog koje, uzgred budi rečeno, ne znam tako da je možda čak i isto). Tako će u stvarnom svijetu ljudi obično svojim aktima biti na 0,0001 GŽP, neaktima obično oko 0,001 GŽP, a rođenjem 0,1 GŽP pa bi se možda mogla uvesti i relativna skala. S ponosom mogu izjaviti da sam se ovog proljeća dotjerao do pristojnih 0,5 GŽP jer sam lakoumno upisao mnoštvo kolegija koje sad treba i položiti.
Kako se vidi, a možda i ne, ovo što sam sad natipkao i od čega će tipkovca zacijelo dobiti išijas, a bloghaer opet riknuti kakono ligar, neću odmah čitati. Poslužit će mi kasnije, kad se oporavim od one droguštine, da bolje vidim u kakvo stanje to baca ljude ilitiga za autodijagnostiku. Već sad mi je jasno da ovom nešto bitno fali, a vjerojatno ima i dosta suvišnih dijelova.
- Tipa cijeli tekst.
Stoga bih preporučio da ovo nikako ne čitate. Moglo bi vam biti zlo.
- Nikako ne kužim zašto misliš da to itko čita.
- Osim nas, de žurnih kritika.
- Jednostavno nije vjerojatno, kao kad netko napiše pjesmu pa drugi kažu da je super, umjetnička ili nekidrugipohvalniepitet. Baš me zanima hoće li se ikoji pjesnik usuditi dvaput napisati isto da vidi reakcije. Prilično sam siguran da prilično nitko neće zamijetiti duplikat.
- U tom svjetlu, i ti bi se mogao baciti na eksperimentiranje.
Bih, ali ja sam od prirodnjačke, a ne humanističke sorte. Preferiram kad mi eksperimentalni uzorak ne pokazuje znakove života i kad se njegov sastav može opisati s par slova i brojki.
- Svatko može biti eksperimentalni psiholog.
Svatko to može misliti.
- To bih nazvao velikim povjerenjem u ljude.
Post je objavljen 29.06.2010. u 08:29 sati.