...in patria sua
01.05.2008., četvrtak
Ovo je naslov.
|
A ovo tekst. A ono gore je zagonetka. Traži se ime naroda. - Ne znaš odgovor. Znam gdje ga mogu naći. - Što ako netko ponudi odgovor, a ti ne budeš mogao provjeriti? Moći ću. S imenom lako preko gugla provjerim je li to točan odgovor. - A ako ispadne da nisi u stanju točno ga prevesti i ne budeš mogao provjeriti? Onda ću se praviti da me nema dok ne dođem do izvora te informacije. - A ako to ne bude moguće? Bit će. - A ako ipak ne bude? Mislim da ću te ušutkati. - --- --. .. ...- .-. --. - Već dugo nisam bacao indirekte: Stotinu kvadratnih metara popločano je virusima sindroma stečenog nedostatka imunosti. (2, 4; 6) Polagano puše kratica za bivšu nam monetu. (4, 3; 7) Vid, opip, njuh, sluh i okus pjevaju uglas. (3, 4; 7) Titu Lukreciju je teško. (3, 4; 7) Antikvitet treće kategorije (2, 7; 9) Mušica nogometnog trenera Ivice s kvačicom na jedinom dostupnom mjestu. (3, 5; 8) Partija dva mučna predsmrtna stanja završila je neriješeno. (3, 7; 10) Obećah i nešto rebusa.  (2, 3, 2; 7) Malo prevelik. (4, 5, 3, 3, 2, 4; 6, 8, 7)  (4, 1, 1, 3, 2; 7, 4)  (1, 3, 1, 2, 1, 3; 11)  (2, 2, 5, 2, 2, 3, 1; 7, 4, 2, 4)  (1, 2, 5, 6, 1, 4, 3, 1, 3; 10, 8, 4, 4) Povelik, ali meni lijep rebus. (2, 1, 3, 3, 1, 4, 4, 1, 3, 4, 3, 2; 9, 8, 9, 5)  (2, 3, 1; 6) O sigurnosti pri osobnoj higijeni sam zbilja kanio pisati, ali bojim se da me žestoko ometa lijenost. - Pazi ega! Nije stvar u egu. Takove tekstove prvo pišem sebi jer su meni daleko najzanimljiviji, a često i lako uočim što na meni ne valja. A kad mi se ne da, onda isto tako ne dobijem materijala za nauk. - Ti nauka! A ako se ne može pisati, može se prepisivati. Izvadak iz lokalnog glasila glabazlagijanačke šumeproplanka broj tridesetdevet. Kako i zašto rezati nokte na nogama (s naglaskom na one na palčevima)? Sigurno se nasmijaste od pomisli na onaj ljudski film "Glup i još više tako" gdje se u nekoj sceni za radnju iz naslova koristi električna brusilica. Ili možda jer ste na ljudskoj televiziji vidjeli prilog o ljudima koji zbilja ne mogu drukčije. Prestanite odmah jer ono što slijedi jest istina i samo istina, uz pokoji umetak sumnjive naravi. Kao što znate, čistoća je pola zdravlja, a druga polovica je prljavština. zato je poznato jor od doba praglabazlagijanaca da su zdravi ljudi samo napola čisti, a čisti samo napola zdravi. Nekonvencionalnom logikom dolazi se do zaključka da je zato bitno paziti na nokte. Naročito na one na nogama. S rukama nije toliki problem jer se dosta troše kroz kopanje nosa tako da ih aktivniji pojedinci za života režu samo kad su velike suše pa im se ništa ne stvara u nosu. No, s nogama je drugačije. Tamošnji nokti rastu, istina, četiri puta sporije, ali zato daleko od očiju gazde i lako vam se desi da u jednom času primijetite da vam nešto viri iz čarape. Ili iz cipele, ako ste u kakvoj dugoobuvnoj situaciji. Zbog toga se dešavaju kojekakve nezgode s noktima, počevši od uništenih čarapa, cipela i posteljine, kao i potrganih noktiju ako se za što zakačite s nepodrezanim noktima. Može se desiti i da nekeme iskopate oko iako ste ga zapravo samo htjeli nogom mlatnuti po glavi. Ili da probušite nogometačku loptu. Ili, što se zbilo u poznatom slučaju Hvimebalda Rudzgapsa, da vas ne puste u avion jer ste naoružani iako toga možda uopće niste svjesni. Dakle, nije pametno imate prevelike nokte na nogama. (Naravno, tu se nipošto ne misli na Družbu dugih noktiju, čiji rad duboko cijenimo, poštujemo, vrednujemo i valoriziramo.) Zato ih treba nekako skratiti. Ljudi to danas čine na razne načine. Od onih drevnih, gdje se uzme brusni kamen i brusi nokat dok se kamen ne potroši, a onda uzme drugi, i tako dok se ne potroši nokat, do skroz modernih, gdje se nokti pale laserom, a dim odvodi u bazene koje treba dezinficirati. Između te dvije krajnosti daleko je ipak najpopularnija klasična grickalica. Ona koristi u najvećem broju slučaja i većini ljudi je dovoljan trek jedan pomagač pri rezanju. No, tu se događa najviše nesreća i upravo su grickalice glavni dio teme. Naime, u času odrezivanja nokta oštrice grickalice se naglo spoje, a okrnjak nokta polijeće u neznanom smjeru. Nekim je to možda smiješno, ali ustvari je prilično opasno. Tako su poznati slučajevi Pregvalda A. kojemu je komadić nokta odsjekao komad uha. Gnipeada Ž. koji je umalo ubio susjeda (slučaj nije riješen te parnica traje i danas), Svaloraha N. kojemu je krhotina nokta razbila staklo i zabušila se u gumu automobila te naknadno izazvala prometnu nesreću u kojoj je on zadobilo prijelom kažiprsta i nosne hrskavice, Limenke P. kojoj je za jednog grickanja leteća krhotina porazbijala dio vrijednog pribora porculanskog suđa, Maplara Z. koji je nokte rezao ručnom pilom i tako se u to uživio da nije primijetio da si je slučajno otpilio drugu nogu, kao i mnoštvo drugih tragičnih događaja koje zbog ograničenog prostora ne možemo spomenuti. Zbog svega toga državno povjerenstvo za higijenu nožnih prstiju donijelo je na leđima uredbu da se nokti smiju rezati samo u za to predviđenim prostorima uz odgovarajuću osobnu zaštitu. Konkretno, U Ulici hrastova i gljiva otvoreno je Rezalište dostupno svim građanima. Ulaz se ne naplaćuje, ali pribor se posuđuje uz simboličnu naknadu od deset buglona. Zbog očekivane velike navale korisnika određeni su termini u koje određene grupe građana smiju dolaziti. Da to ne bi ostalo mrtvo slovo na papiru, određene su i kazne za sve građane koji nokte budu rezali na otvorenom te dopisane na onaj isti dokument. Zakon se primjenjuje od prvog lipnja. Kako bi se građani bolje upoznali s novom obaveznom uslugom koju nudi država, naša je ekipa posjetila novootvoreno rezalište. Otamo se telefonski javila naša novinarka Godlgani Gulipul. - Prvo što se čuje kad unutra uđete jest strašan zvuk škljocanja i škripanja uz poneki jauk i mnoštvo fijuka. Osjeti se i blagi miris ozona te nešto jači vonj produkata oksidacije keratina zrakom. Sama zgrada je krasno uređena, bez ikakvih suvišnih detalja. Lako je prepoznatljiva jer naprijed velikim slovima piše Rezalište. Ušavši u jednu komoru za rezanje, vidi se ingenioznost graditelja. Nema nikakvih otvora osim vrata, a zidovi su, kao i unutrašnja strana vrata, obloženi slojevima kevlara i drugih polimera izrazite rezistencije na projektile te na površini apsorbensom tako da se krhotine ne odbijaju i ne ozljeđuju ljude. Izvori svjetlosti mudro su postavljeni u kutove i imaju visokootporna stakla koja su usto matirana tako da se buduće ogrebotine ne vide. Kad neki građanin ide na rezanje, prvo ulazi u pretprostoriju gdje se javlja dežurnoj osobi za njegovu grupu i doznaje kad može doći na red. Kad, nakon par sati čekanja, dođe na red, mora prvo platiti čekarinu, domišljatu pristojbu za sve koji nešto čekaju, a ima veze s državom, i onda se javiti na drugi šalter da rezervira prostoriju. Tu se provjerava njegov zdravstvenoosiguranički status i naplaćuje participacija i zatim prosljeđuje do šaltera koji zapravo ničemu ne služi, ali arhitekt ga je predvidio pa je država zaposlila dvije tajnice da tamo rade. Na njemu se još malo čeka pa se opet naplati čekarina. Iza toga, ide se do šaltera za opremu. Tamo se posuđuje oprema za rezanje, uz onu simboličnu naknadu, i onda građanin može otići u prostoriju u koju ga se odredi. Do zaključenja ovog broja naša novinarka nije došla na red zbog čega se najiskrenije ispričavamo. |
