...in patria sua
14.11.2007., srijeda
Rajski proser i Judina žrtva (kvazireligijsko trkeljanje laika)
|
Da odmah upozorim, ideje sigurno nisu moje. Drugu sam vidio u Borgesa ili negdje drugdje, a prvu sam možda i sam smislio. Prva je priča o potjerivanju ljudi iz raja. Ide mi na živce. Očito je da je ona sklopljena svrhovito. Da bi se patrijarhalističkim stavovima dalo božanski odsjaj. Bavit ću se pričom iz Biblije, iako je se ne sjećam najbolje. Išla je ovako nekako. Najprije je sve bilo u redu. - Alternativa! Zamisli Bog prostorvrijeme i materiju u njemu. I vidje da je to u redu. Zamisli zatim interakcije, kvantizaciju Svega i slaganje čestica u veće. I vidje da je i to u redu. Zamisli zatim slaganje još većih gvalica materije. I vidje da će to biti dosadno. Zato ih pusti da se razlete kako koja pa da nastanu teži elementi. I rodi se druga generacija zvijezda i mnoštvo planeta oko njih. I bi to sasvim u redu. Jer. Budući da je već sve bilo definirano i sve zamišljeno, trebalo je još samo pratiti razvoj uživati u uspjehu. I zbi se kemijska evolucija. (Bog može mao usporiti pa da mu vrijeme brže ide, a može naprosto ostaviti Svemir da se sam krčka.) I zbi se evolucija živoga. I nastade čovjek. I reče Bog sebi u bradu: - Sranje, ali ne da mi se sad popravljati. I ostade sve kako je i bilo. A o kritikama neću. Nego ću samo pripomenuti da je Bog iz gornje priče Bog samo nama dok je u svojem Svemiru tkoznašto. Vraćam se radije onom osvetoljubivom stvoru iz Biblije. On je zamišljen kao arhetip muškosti. Kao opravdanje za sve što padne na *pamet jačima. Priča je o zmiji koja je navela ženu da navede muža si da mazne tamo neko voće koje kao nisu smjeli. Čemu to služi? Da objasni da zmije treba tamaniti jer su zle same po sebi (sklon sam reći da je autor te priče patio od straha od zmija). Da objasni da su žene niža bića i da ih treba na svakovrsne načine ponižavati i da su zaslužile sva sranja koja im se dogode jerbo su baš one za njih krive. Da objasni da šefu treba biti slijepo pokoran. Bez ali i zašto. Moderno tumačenje te logike nalazi se tu negdje. Objašnjava i niz stvari poput porođaja, prehrane zmija i mode. No, glavna caka je u zapletu priče. Nije mi skroz jasno krivljenje ljudi za bivanje onakvima kakvi jesu. Reći da je grijeh biti znatiželjan jest čisto maltretiranje i inzistiranje na tupavsoti. A Bog koji si postavi takvo stanje za početno sigurno zna i želi nastavak iz priče. Ili je pervertit koji voli držati stvari pod kontrolom, ali tako da osjeti da se trzaju. Čisto sumnjam da ga je njegovo vanbračno dijete moderniziralo. A sad o žrtvi. Pročitah negdje tvrdnju da se je juda odrekao puno više toga negoli učitelj mu. Isus je par sati bio na smrtnim mukama, a zatim je bio tri dana mrtav. Ljudi iz Abu Ghraiba su trpjeli poprilično više. Danas bi Isus bio u gadnoj gabuli da poželi ponoviti foru s mučenjem. Uznapredovali smo. Juda je pak, prema crkvenom vjerovanju, zaradio vječno prokletstvo. To je isto malo više od mučne smrti. Priznajem da sam nenačitan po vjerskim pitanjima i da mi je Danteova Božanstvena komedija vodič kroz svijet viđen očima vjernika. Tamo je Juda grešnik broj jedan. A u Bibliji lijepo piše da ga je Isus predodredio za taj posao. Kontradiktorno. Možda u srednjem vijeku nisu najbolje interpretirali Bibliju. Budući da još nitko nije riješio onaj tekst, opisat ću ukratko kako sam kodirao. Najprije sam u jednu tablicu ispisao abecedu. Zatim sam kraj nje ispisao trideset brojki. Zatim sam kraj tih brojki napisao još trideset brojki, ali ponešto drukčijih. Zatim sam kraj tih brojki napisao slova. A onda sam šifrirao tekst i pobacao iz njega sve osim slova. |
