...in patria sua
09.04.2007., ponedjeljak
Negdje spomenuh trčanje pred rudo
|
(ovo je post o prethodnom postu i svemu što mi gnjevni vegetarijanci rekoše) Ali tek kad sam pred njim već bio, samo još blaženo nesvjestan toga. Prvo i prvo, skaska je rekla sve što je trebalo reći. Cijeli post zbilja nije bogznašto. Moglo bi se reći da sam iskazao svoju netaktičnost u punom sjaju. S druge pak strane, ni ostatak pučanstva nije bio daleko. Većina onih što su me virtualno popljuvali govorili su zapravo o sebi i pokazali da su im živci iz tko zna kojih razloga prilično tanki. To se nekako ne uklapa u priču o sretnim i skuliranim vegetarijancima. Također, niti osoba koja me je (naskroz neopravdano, jer kod kokošjeg sljepila postoji jedan uistinu kvalitetan post na datu temu) stavila na naslovnicu nije napravila ništa dobro jer mi je povadila ono najcrnje što sam o vegetarijancima napisao. A sad nešto možebit bitnije. Iako sam napisao svojevrsnu odu netolerancije, priča je zapravo bila o nečemu drugom i nije bila čak ni šifrirana. Pitam se kolikom je broju ljudi to bilo jasno. Za početak, je li itko primijetio da piše da mi na živce ide vegetarijanstvo kao pokret, a ne kao stil života? Prvo je usmjereno prema van i jako je vezano za one stvorove što paradiraju našim gradovima kad god ih uhvati neka šiza. Drugo je pak osobna stvar i može se ticati tek nečijih najbližih prijatelja i obitelji. Nikome ne zamjeram što radi sebi. Pobogu, pa nije me ni briga. Ono što mi je bio cilj je da upozorim da zeleni u nas imaju očajnu propagandu. Je li ikome pada na pamet neki prosvjed zbog kojeg ste se prvi put ozbiljno zamislili nad tko zna čim? Ja se sjećam jedino raznih idiotarija poput treba u celofanu ili prosvjeda protiv okruglih akvarija jerbo od njih ribe boli glava. Njihove namjere mogu biti plemenitije od argona i platine zajedno, ali izvedba im je montipajtonovska. Bolje da si one novce što ih troše za nabavu transparenata ulože u tečaj za odnose s medijima, ako u nas takovih ima. Odgovarati svakom ponaosob nema smisla. Najviše zato jer je većina vegetarijanaca došla reći baš to da su vegetarijanci i da im je dobro. Ako vam je tako super, što ste odmah pokazali zube? Čast dvjema djevojkama koje tekst nisu doživjele kao napad na sve što im je sveto. Dobar dio ljudi je spominjao argumente u korist vegetarijanstva. Prvi je bio da je to zdravije. Nije istina. Svaki oblik prehrane koji nam daje sve što trebamo i ništa preko toga je zdrav i točka. Osobno sam uvjeren da trebamo proučiti što jedu ljudi koji još nisu izašli iz kamenog doba. Njima se jelovnik već duže vrijeme nije mijenjao i vjerojatno je baš to ono na što smo se prilagodili. Čini mi se da tu ima kojekakvog bilja, malih životinja i jaja. Uglavnom šareno. Možda bismo mogli kopirati i čimpanze (najbliže nam srodnike), ali one ponekad prakticiraju kanibalizam što se ljudima-ovcama vjerojatno ne bi svidjelo. Da se razumijemo, u pitanju je tek moje razmišljanje koje se ne temelji na nikakvim istraživanjima. Ne želim nikome reći što da jede (kao da bi me netko poslušao), čak se ni ja ne držim onoga što mi se mota po glavi. Bila je i priča o pesticidima. Za obaranje te teze prosječnom mozgu teba desetak milisekundi. Ako je nešto zasićeno pesticidima, onda su to biljke. GMO-a se pak ne treba pretjerano plašiti. Oni koji misle da će im nešto od toga izrasti neka si na čelo nacrtaju oko svevideće i prošeću Jelačić-placom u petak popodne da mogu napraviti statistiku o broju neškolovanih. Oni koji pak imaju nešto jače argumente tipa alergije, mogu lako provjeriti na sebi koliko taj GMO šteti. Slutim da će ih prije dotući Radazin nego geni. Zatim su bili osobni osjećaji. O njim sam se već raspisao i mogu samo još dodati da su oni stvar pojedinca i svih s kojima on to kani podijeliti. Onda je bilo i religije. Osobno se gnušam toga da svoje čine opravdavam nekim višim bićem ili čak (ne)običnom knjigom. Više volim kad sam sam kriv za ono što zgriješim ili kad za eventualne pozitivne stvari zasluge mogu pripisati prijateljima, sretnim okolnostima ili pak tome da sam bio glup samo kao sumrak, a ne baš kao noć. Ponetko mi reče i da generaliziram ili da sve trpam u isti koš. Dvaput sam pročitao natipkotinu i nije mi jasno gdje sam to generalizirao. Neka mi netko objasni. Zatim se našla nekolicina ljudi koja je bila žestoko uvrijeđena. Takvi nisu na čast vegetarijanstvu, pa ni ljudskoj vrsti. Ne bi bilo u redu da preskočim istomišljenike. Drago mi je da je nekome bilo lijepo čitati moje natipkotine. I da spadam u većinu barem po nečemu. Kad smo već kod većine, zgodno je primijetiti da su vegetarijanci, iako prilično rijetki (poznajem samo jednu vegetarijanku, a i to sam tek jučer doznao), bili sasvim ravnopravni s mesojedima. Iz toga je lako uvidjeti da je to prilično glasna manjina. Baš me zanima koliko ljudi napada protumesne postove. Ako je tko u zadnje vrijeme nešto slično napisao, molim da mi se javi. Bit ću pristojan. Na kraju svega, svega, duboko sam razočaran što nitko nije primijetio da je onih nekoliko stotina milijardi sekundi pogreška. I to čak namjerna. Točnije bi bilo reći nekoliko desetaka mlijardi sekundi. Zanimalo me koliko ljudi vadi digitron na takve stvari. Očito više nitko. Editčina: Morat ću se pomiriti s tim da neki ili ne znaju čitati ili ne znaju misliti, a ne isključujem ni linearnu kombinaciju navedenih vrlina. Ako je i ova rečenica nejasna, nudim pojašnjenje: ne kanim se baviti ljudima koji su mi sami rekli da su niža bića rekavši nešto dijametralno suprotno. Tko ni to ne kuži, neka jede kolače od soje. Naime, ovo mi je tek šesti put u životu da sam se susreo s mržnjom koju nije moguće ukrotiti razumom. Zato me je masa bijesnih komentatora isprva nasmijavala, ali na kraju je ostavila i nešto čemera. Ne baš kao u babe iz šume Striborove, ali sasvim dovoljno da se počnem domišljati rješenjima. Mogu jednostavno promijeniti adresu bloga i to dojaviti dostojnima. Mogu i pobrisati blog i početi ispočetka, samo puno pametniji. Nije ovdje nikakve vrijednosti koja bi mi tako nešto branila. Mogu i pobrisati nećudoredne postove. Mogu se velikim slovima ispričati onima koji su se uvrijedili. Neću. Razlog takvoj tvrdoglavosti stoji ovdje. Bilo kakvim bježanjem samo bih si stvorio osjećaj krivnje. Fućkajte se, o vegići. Pljujte bale zelene. Mene štiti monitor:) *Ovo se odnosi samo na one koji će se zbog toga naljutiti.* Dodatak koji ionako neće vidjeti, a koji me utješio više nego vjera obraćenika. |
