...in patria sua
28.05.2007., ponedjeljak
O gloženju oko jedne reklame
|
Pošto sam jučer namlatio hrpu gluposti, moram ih nekako potjerati u prošlost prije nego što još netko skuži da lupetam. No, klin se klinom izbija pa nastavljam s bedasturenjem. U zadnje vrijeme se po televizijama vrti reklama u kojoj neki dečko tj. muž mjesto ženine frizure vidi pivu. Razumljivo i ne previše neočekivano. Isto tako ne baš neočekivano je da su se našle neke babe kojima, bilo zbog menopauze (što je po meni izraz za stalno pauziranje od muškaraca), bilo zbog PMS-a (koji je opet pauza od nečega, samo ne toliko trajna), ista reklama smeta. Kažu da vrijeđa žene. (Suzdržah se od nabrajanja domaćih životinja mahom ženskog roda.) Stvar je u tome da reklama ne vrijeđa žene nego muškarce. Kako sad to? Pobogu, pa tko je u toj reklami imbecil? Zar ženica što se sredila ili ono neuredno stvorenje što smisao života vidi u polulitrenoj boci gorkokiselog sadržaja boje nešto tamnije od mokraće? Dobro, možemo reći da je to zaista slika muške polovice čovječanstva i da reklama prema tome samo iznosi žalosnu istinu. - Promašeno, zaboravljaš da reklama ima jednu veliku manu. ? - Žena je u njoj predstavljena otprilike onako kako je to izgledalo u socijalistička vremena. Osoba koja radi gotovo sve kućanske poslove i još k tomu mora k nečemu ličiti. Zar ti ne upada u oči da mužjak samo sjedi i čeka pivu? Pa to bi i trebala biti uvreda muškom spolu. Mislim da smo ipak barem malo sposobniji. - Ma nije u tome poanta. Tko mora raditi? Žena. Tko mora ići u kupovinu? Žena. To bi još bilo u redu, ali žena se prikazuje kao netko tko želi da je baš tako. Nema ni trunke emancipacije. Emancipacija je sranje. Nju su izmislile muškarače i tvorničarke iz doba dvaju svjetskih ratova. - Daleko od sranja. Ona je jedan od načina da se izjednače prava spolova. Ma kakva prava! To samo kapitalizam hoće da obje polovice pučanstva crnče. Tako da se djeca lakše dovedu pred televizore, a dalje znamo. - Nuspojava. Bit ženskih prava nije u kapitalizmu nego u tome da se završi era patrijarhalizma. Zar ti nije ogavno vidjeti npr. Muslimane ili neke kršćanske sekte koje žene smatraju vlasništvom? To su izrodi, njima je ionako došao kraj. Mogu kamenovati koliko hoće, ali Muslimanke se danas uredno farbaju, nose moderne haljine pod onim crnim vrećama, gotovo je. Fundamentalizam može držati jedino one potpuno neobrazovane, a takvih je sve manje. - Svejedno se protiv toga treba boriti. Treba i ne treba. Neravnopravnost je evolucijski nazadna. Nužno propada pred onim demokratskijim uvjerenjima. Naprosto zato jer je s njima ugodnije živjeti. Osim toga, bitno je reći da na zapadu seksizam više nije masovna pojava. Napasnici uredno idu u zatvore ili plaćaju odštete. - Nije baš tako. Ima još uvijek puno gadarija za koje se ni ne zna. Ima, ali sad su to gadarije. Nekad je bilo normalno smatrati ženu nižim bićem, danas za to dobiš neki dlakavi sisavački epitet. Feminizam i sve slične pojave su izvršile svoj posao ovdje. Sad trebaju samo upozoravati na pojedinačne slučajeve i polako seliti na istok. - A što je ova reklama nego pojedinačni slučaj? Ta reklama je imbecilna, kao uostalom i sve reklame. One su stvorene za mediokritete. Ako se misliš zakačiti s jednom, moraš sa svima. Reklame su opći problem, a rješenja zasad nema. Čisto zato jer su srasle s kapitalizmom, a ljudi isto. Prelijepo im je u njemu. - Svejedno ostaje činjenica da neke reklame vrijeđaju, a neke ne. Bila je tako ona u kojoj Severina skače... Još jedna koja muškinje vrijeđa debelo više. Severina je ionako glupava, ali oni dolje s pivama su prikazani kao retardirani balavci. Ako je opet neka priča o spolovima, onda su opet muški ti koji su kroz reklamu omalovaženi. Očito je da su te aktivistice nabrušene na koješta. Zbilja treba proučiti koliko od tog bijesa dolazi od men-o-pauze. - Sad i ti vrijeđaš. Naravno. Očekujem slovne krike raspižđenih ženki Homo sapiensa koje će mi mjesto onog drugog epiteta radije dokazati drugi. Bijesu se nadam, jer jedino on može pokazati da sam u pravu. Argumentirano objašnjenje gdje sam sve fulao bi me vjerojatno deprimiralo na najnižu razinu još otkad sam jedan cijeli dan bio kraj pive, a pio sok. - Onda si gotov, ovdje si nasrao hrpu gluposti, ali ostavljam to pametnijima od tebe samog. Jadnog li argumenta. Tako to ide kad sugovornik nema pojma. - Ti si taj koji nema pojma. Ne, nego ti. Namjerno sam te podesio bedastog tako da bez puno muke izbacim svoj rđav stav. - Stvar je u tome da si nesposoban napisati nešto pametno. Mogu ja idiotu (tj. sebi) dokazivati što i koliko hoću... Glavno da su one rečenice ispod ovog. |
27.05.2007., nedjelja
Povezane rečenice
|
Sloboda unutar sustava se sastoji od restrikcija koje pojedinac ne osjeća. Unutar sustava nemoguće je upoznati njegove zakona. Mora se bar malo proviriti van. Kad malo proviriš van, obično i izletiš. Psihički van sustava, fizički unutar. Takvi pojedinci najviše osjećaju restrikcije. Samo Sotona poznaje Boga. |
20.05.2007., nedjelja
K(ako se množe pseudalci)
|
- Kvalitetna istina! Danas rasprodaja! Još malo pa nestalo! Prvoklasne činjenice pro analysi! Laži nećeti naći ni mikroanalizom! - Pošto kila? Jel valja što ta roba? - Zar vi sumnjate u mene? Ovo su najbolje istine koje danas možete naći na tržištu. Domaća roba vam već odavno ne valja. Naši samo lažu. Na zapadu lažu već stoljećima, a na jugu.. - Što na jugu? - Ma pustite jug. Oni vam ništa ne znaju. - A kako da znam da vi ne prodajete maglu? Znate, ja sam vam skeptik i ne želim vjerovati u ništa. Sve stvari gledam strogo racionalno. - Zar vi mislite da prodajem uvjerenja? To tražite na štandovima politika ili religija. Ovdje su samo stoput provjerene istine. Mudrosti stare tisućama i milijunima godina. Da, to sigurno niste znali, ali znanje je starije od ljudi. - Čuo sam za to. Bile su neke reklame. - Khm, istina ne treba reklamu. Možda je bila kakva poučna emisija. - Ne, baš je bila reklama. Na jednoj stanici sam vidio plakat. Zato sam i došao ovamo. - Hm, plakat. Ali to vam nije reklama. To je obavijest. - Onda su i oni leci s kreditima isto obavijesti. - Ne, to su reklame. Vidite, vi ste još mladi i ne shvaćate. Bit reklame je da hoće od ljudi nešto izmusti, a obavijest ništa ne traži, već samo daje. - S tim bih se čak i složio, ali to šteti dinamici. Kad bi to bilo istina, ... - Dobar dan. Kako krasne istine! Znate, ja sam oduvijek bila malo sumnjičava prema onima (pokazuje prstom prema štandovima religija). Ti prodaju svašta. Vi, znam, uvijek imate kvalitetnu robu. evo, baš sam si neki dan kupila ovu krasnu životnu filozofiju 5.1. pa sam čula da imate nadogradnju. - Naravno, gospođice. Istina raste sama i među ljudima. Nije dovoljno samo misliti. Uvijek treba i čitati. - Niste mijenjali cijene? - One su uvijek iste. Samo trebate otvoriti um i prihvatiti teret istine. - Danas bih uzela ove dvije. Sviđaju mi se dupini. (sjeda na stolac i utipkava nekakvu šifru u mobitel, vrh glave joj postaje proziran) - Evo, sad ćemo. (toči neku ljigavu supstancu na glavu, ženi doslovce blistaju oči) - Shvaćam, shvaćam! Moram to reći Katici. Kavi lažovi. Nikad više neću nositi kišobran. Puno vam hvala na ovome. - Hvala i vama. Do viđenja. - Govorio sam vam da su u biti sve reklame iste, pa čak i ove vaše, kako ih zovete, objave. - Obavijesti. Doći će vrijeme kad ćete ih naučiti razlikovati. Ono što mi postavljamo ne traži vaš novac nego sudjelovanje u širenju istine. - Zašto onda imate članarine? - To su dobrovoljni doprinosi. Jedina obaveza nositelja istine je da ju ne bace u prvu grabu. Svrha istine je također i da dopre do svih. - Mogu li ja malo prosumnjati po vašoj robi? - Evo slobodno. Ali mogu vam odmah reći da nemate što sumnjati. Sve što je ovdje već su prosumnjali svi veliki filozofi i mudraci Istoka i Zapada, a njima se valjda može vjerovati. - Zapravo baš i ne. Većina bi danas zbog svojih uvjerenja završila u zatvoru. Gotovo svi su bili mizagini, a većina je podržavala i ropstvo. - To je krivo tumačenje. Vi govorite o svijetu u kojem su oni živjeli. Nisu smjeli govoriti sve što su znali. Oni koji su se usudili, završili su po križevima. lomačama, u vatri, ... - Oni o kojima govorite uglavnom nisu. - Pa općenito uglavnom nisu, ali njihove općeljudskivažeće ideje su opstale, samo ih treba naći među spisima. Većina mudrih djela ima više razina. Nikad ne smijete stvari čitati skroz doslovno. - To znam, ali ne vjerujem da su oni znali neke opake kodove o kojima se govori. To su ipak tek pusta naklapanja. - Krivo mislite. Vi ste indoktrinirani zapadnom znanošću, a to vam je najveće zlo za um. Ništa ne shvaćate, a mislite da sve znate. - Pa bit znanosti i je da se pomirimo da je apsolutna istina nedostupna i posvetimo se sklapanju slike svijeta kao mozaika od bezbrojnih malih činjenica. - Da, ali tako nećete nikud doći. Potrošit ćete život na neki kamenčić i skriti se ispod njega kao da je gromada. - Da ste se ikad bavili znanošću, znali biste da je svaki kamenčić mozaika u početku gromada iz koje tek valja isklesati onaj maleni komadić istine. Nikoji znanstvenik ne smije misliti da je velik. To su zabranjene misli. - A ipak ste svi bahati. Znate dvije-tri formule i odmah mislite da ste veći od svijeta. - Znanje izaziva takve emocije. Prvo osjetite oduševljenje što vam je vidik širi, a onda vam se ukažu predjeli za koje niste ni znali da postoje. Zato svi oni koji nešto znaju znaju da još više toga ne znaju. - Ne ponašate se tako. Obično samo želite dokazati da ste u pravu. - I to ima smisla. Kad bismo samo dokazivali da nešto nije istina, onda bi nas svaka budala mogla zaposliti za cijeli život. - Svejedno ste u krivu. Razmišljate ograničeno. Znate, ja povremeno u novinama čitam vijesti iz znanosti i vidim da sve to nema nikakvog smisla. Samo se rade neke statistike i priča kako ćemo se jednog dana voziti besplatno. Ja od toga ništa ne vidim. S druge strane, da bih došao do spoznaje, trebam samo misliti. Zato znam, vidite, ja ne moram sumnjati, znam kad je nešto istina, a kad nije. - To su stvari unutar nas. O svijetu ne znate ništa. - Krivo. Sve se može spoznati. Osim možda boga. A i to ovisi samo o perspektivi. Ako matematičari znaju raditi s beskonačnim, mozak može više. Uostalom, taj organ ionako nije iskorišten. - Mozak je propisno iskorišten, ali to sad nije tema. Vi ne shvaćate što je bit znanosti. Stvar je u tome da se sve u njoj može provjeriti. Ako netko nešto otkrije, netko drugi to mora moći i ponoviti. Inače od otkrića nema ništa. Samo pak promišljanje nosi mnoge beneficije, ali nema čvrstoću provjerljivog jer nikakva misao ne postoji u stvarnom svijetu. - Mislim da ste vi onaj tko ne shvaća. Mozak je daleko savršeniji instrument od sve vaše elektronike. U njemu su sve istine već sadržane, samo ih treba otkriti. Ako imate dobru podlogu, put do spoznaje je znatno kraći. Da biste spoznali svijet preko znanosti, treba vam par tisuća godina i par milijuna ljudi. Realno je da ćete umrijeti ne znajući ništa. Ako pak razmišljate, najbolje bez upletanja dokazivih podataka, imate realne šanse da ćete doprijeti do Istine. - Ali to nije svrha znanosti. Ona samo traži odgovore na fenomene u Svemiru. Čovjek nešto primijeti i traži odgovor. Filozofija je tek pozadina. Da možda olakša potragu. - Vidite, i sami ste priznali da bez razmišljanja nije moguće otkrivati. - Isto tako ne ide niti bez eksperimentiranja. - Ide, ide. Samo morate otvoriti svoj um. Evo, mogu vam preporučiti tekućinu za čišćenje mozga od zapadnjačkih ideja. Nitko se još nikad nije požalio na njeno djelovanje. - Ne znam baš. Nekako mi se previše sviđa da ostanem kakav i jesam. - E, tu je i kvaka. Ljudi zapada su prelijeni otvoriti svoje umove. Oni su kao spavači koji ugase budilicu zatvorenih očiju i nastave spavati iako je vrijeme da otvore oči danu. I tako spavaju sve dok im se kapci ne zalijepe pa zauvijek ostanu slijepci. Umjesto da priznaju da su si sami krivi, oni radije tvrde da je vani noć i da vrijeme za ustajanje još nije došlo i tako im život prođe u mraku neznanja. Tu dolazimo do ključnog momenta u priči. Ne mogu se odlučiti kako će ovo završiti pa ću ostaviti oba završetka. Pošto mi se ne da mijenjati naslov, ovdje će biti nastavak u skladu s njim, a hepiend ostavljam pod jednokutastim zagradama. - Mislim da shvaćam što želite reći. Svejedno ostajem pri tome da vi ne kužite čemu znanost služi. Pobrkali ste ju s filozofijom. - Kužim i znam čemu ona služi, ali znam i to da je ona obično usporavalo spoznaje. Ljudi mogu znatno više od običnog prebrojavanja ili mjerenja nečega. Još jednom vam preporučam tekućinu za čišćenje. Ako se bojite da je to pranje mozga, mogu vam dati minimalnu dozu koja zapravo neće ništa napraviti, ali daje barem nekakav osjećaj slobode od Zapada. - To valjda mogu riskirati. Kakva je procedura? - Trebate samo otvoriti um. - Kako? Ja sam uvijek mislio da sam otvoren. - Pomoći ću vam. Evo, sjednite ovdje i opustite se. - Samo to? - A što ste mislili, da ću vas rezati? (vadi pilicu i odvaja mu kalotu s vrha glave) - Imam neki neugodan osjećaj... - To vam je zato jer istina, za razliku od laži, malo boli. (iz boce sa znakom lubanje izlijeva barem pola litre žućkaste tekućine koja se puši na zraku) - Shvaćam, shvaćam! Kako sam bio glup. Sutra dajem otkaz u institutu. Ljudi moraju doznati kakve im se laži serviraju pod istine. - Vidite, treba samo otvoriti um i spoznaja stiže. (briše oči od suza i brzo zatvara bocu, vraća kalotu na mjesto, nigdje nema krvi) - Dođe mi da se rasplačem kako sam pola života proveo u gluposti. - Budite radite sretni. Neki u gluposti umru. - Oni su ti koji su sretni. Neznanje je izvor blaženosti. Zato svi čeznemo za djetinjstvom. - Eto, samo malo spoznaje, i već govorite kao mudrac. - Ma nije to neka mudrost. Pa očito je... - Sad vam je očito. Prije nije bilo. - Stvarno, prije sam bio upravo nevjerojatno ograničen. - To sam vam cijelo vrijeme govorio. - Gospodine, (ustaje i pruža mu ruku), cijeli ću vam život biti zahvalan što ste mi otvorili um istini. Sad moram kući da spasim svog sina koji se stalno uči neke znanstvene gluposti. Bio sam grozan roditelj, stalno sam ga tjerao da uči, a nisam shvaćao da je on zapravo indigo. Znate li možda kojeg stručnjaka za posebnu djecu? - Mogu vam dati broj jednog koji je u nas već postigao vrhunske rezultate. (pruža mu posjetnicu) - Hvala vam od srca. Sad moram ići. Do viđenja. Vidimo se uskoro. - Bit će mi drago. Do viđenja. Ništa od kutastih zagrada. Ostavljaju mi golemu prazninu, a to mi nije fora. Zato evo oku vidljivog alternativnog završetka priče. - Gospodine, morat ću vam otkriti jednu tajnu. - Tajnu? - Da, tajnu, ali samo za vas. - Zašto samo za mene? - Znate, ja vam nisam samo skeptik. - Nego? - Radim u općem inspektoratu. - Imam sve dozvole, uredno plaćam najam. Imate još neka pitanja? - Zapravo i ne. Došao sam vam samo donijeti nalog za preseljenje pa sam malo ostao da se i sam uvjerim. - Kamo bi me vi preselili? - U roku od tjedan dana morate se preseliti k religijama. Mjesto vam je osigurano. svi uvjeti ostaju isti tako da se nemate na što žaliti. - Niste pošteni. Po čemu bih se ja morao seliti među religije? One prodaju maglu, a ja istinu. - Isto to i one kažu za sebe. Isti ste. - Ja prosvjedujem. Ne možete me strpati među širitelje laži. - Nismo. Religije imaju daleko veći udio istine od naprimjer politika. Uopće niste završili u lošem društvu. Barem ne gorem od sebe. - Ali oni imaju gotove kanone, uvjerenja koja ne žele i ne mogu mijenjati. Oni su kristalizirani, okamenjeni. - Vi ste još mlada religija. Isprofilirat ćete se. Zbogom, gospodine. Rečenica koju nekud moram utrpati: Bit religije je da je netko u pravu, a bit politike da je netko drugi u krivu. |
15.05.2007., utorak
J(ako nejasno)
|
Jedne večeri odlučio sam razbiti monotoniju. Uzeo sam Najveći čekić i jedva ga odvukao do njezinog postolja. Nije napravila ništa. Nikad ne napravi. Samo se smješka onim svojim umirujućim arhajskim smiješkom. Kao da se nikad ništa neće dogoditi. Ne smijem gledati. Smirit ću se i opet neće biti ništa. Sve će biti savršeno. E, neće. Uz osjećaj raspucavanja mišića podigao sam čekić i odvalio joj glavu. Sad se smij! Iako u polumraku kuta, vidio sam da je smiješak i dalje na mjestu. Odvukao sam čekić do glave udario ju punom snagom. Odbio se od poda kao od gume, a glave više nije bilo. Zar je tako mekana? Što sam pobogu čekao? Ionako samo kržljavim u ovoj nirvani. Krenuo sam da dokrajčim ostatak. Šok. Glava je na svojem mjestu. Zar se to regenerira? Ponovno sam zamahnuo čekićem, ali on se ovaj put odbio od glave i izletio mi iz ruke. Nemam više snage. Mora biti neki način. A koji? Ona sama neće nestati. Ona sama neće nestati. Ona sama neće nestati. Ponavljam se. To je njezin trik. Vrti me. A ja mislim da se vrtim sam. Možda se i vrtim sam. Ne, to i je njezin trik. Kako mrzim trikove. Ali samo dok ih izvodi netko drugi. Skrećem s ideje. Monotonija mora prestati. Nestati. Evo ti! Bez neke nade sam ju puknuo nogom. Umjesto da se skvrčim od boli, vidio sam kako je od njezine noge ostala šaka kamenja. To nije očekivala. Sinulo mi je. Ona nema šanse protiv mene. Pazi, muha! Jedan pošten aperkat odnio joj je pola plave. Drži ovo! Udarac laktom i nema više ruke. Imam ja još jedan lakat. Za drugu ruku. Umjesto njoj, bol stiže meni. Ne smijem se ponavljati. Ne smijem se... Opet trik. Ušuti! Glavom sam joj razbio torzo. Div je prepolovljen. Ovo ti je za nizove! Koljeno svodi polovicu na noge. Fali mi još nešto. Fali... Oprezno s rečenicama. O... Salto! Ne znam to izvesti, ali neće valjda biti baš salto mortale. Skok. Čemu? Zar sam morao skočiti? Nasjeo sam na drugi trik. Na vlastitu Čekić nije. Barem mi sad ne treba. Kako ću se dočekati? Neću. On će me dočekati. Ona. Sigurno mi se sad smije iz čekića. Čija je pobjeda? Moja nije. Glava - čekić, 0:1. Ili je moja? Idem van. Daleko od monotonije. Ako ju hoćeš pobijediti,moraš ju otjerati ili otići. A ja sam bio u njezinom carstvu. I uspio otići. U život. Zar nisam otamo cijelo vrijeme pokušavao pobjeći? Zar se nisam upravo vratio u pakao? Idiot! Budaletina. Sve ispočetka. Tko će to? Reset. Evo me. Udah. ? Kmeeeeeeeeeeeee! |
11.05.2007., petak
Čudne li tematike
|
Recimo da mi je već pomalo neugodno što ne znam o čemu bih pisao. Poslije hrpetine kolokvija za koje sam se konstantno nepripremao pomalo me napustila volja za životom. - Nisam. Lažeš, kurvo, vidio sam te u onim smeđim puževima što isplaze van valjda poslije svake kiše. - To nisam bila ja. svatko ima svoju vlastitu volju za životom. A samo meni se desi ona koja k tomu ima još i vlastitu volju. - Ti uvijek moraš raditi nekakve ispade. Nikad ti ništa nije po volji. Samo bi gunđao, nešto prigovarao, ... Pa nije svijet ovdje samo da tebi ugodi. Mogla bi ti koji put i šutjeti. - Mene bi ušutkao. Mene nitko ne može ušutkati. Kud bi onda ti, koji o životu ne znaš ništa više od onih puževa. Znači, ipak si bila s puževima. - Ajde pusti malo tu svoju ljubomoru. I drugi moraju htjeti živjeti. Inače bi već davno sve pocrkalo. Pa rekla si da imaju vlastitu. Bar se drži onog što govoriš. - Ti nemaš pojma. Volja za životom je opće pravilo. Ne nešto na što bi samo ti imao pravo. Zbilja mi ponekad ideš na živce. Jednom ću te ostaviti na par minuta pa ćeš vidjeti kako je biti bez mene. Ko da već nisi. - Da jesam, vjerojatno bi već bio mrtav. ... Izvinite radi kraće prepirke. Morao sam nekako započeti, a dalje me je počela zafrkavati još jedna paraličnost. - Prestani vrijeđati ili ću zbilja otići. Dobro, dobro, bit ću pristojan. Uglavnom, prije par godina mi je na pamet pala jedna ideja za mlaćenje velikih količina prazne slame u tipkanom ili pisanom obliku. Vrlo je jednostavna. Treba samo napisati bilo što i onda to prepričavati. Početak je nužan radi faznog odmaka. Kad bi pisali o tome što radimo isti čas, onda bi sve skupa ispalo nešto tipa pišem ili tipkam. S prepričavanjem mogu odmah početi. Prvo sam oko sat vremena zujao po Internetu dok mi nije palo na pamet da uprizorim jednu svoju staru ideju. To sam počeo pisati, ali, umjesto da počnem s izvedbom, odletio sam u svađu sa sobom, ... - Sa mnom, molim lijepo. ... sa svojom paraličnošću, ... - Brzo zaboravljaš prijetnje. ... sa svojom paraličnošću i malo oduljio s tipkanjem. Ipak, to mi je ispalo kao solidan početak još jedne besmislene tipkarije. Kad sam konačno nekako umirio parasebe, opisao sam tu ideju i počeo prepričavati tekst. Tu sam se opet ubacio sam sebi, ali ovaj put čisto zato da malo produžim tekst budući da sam već tad osjetio da mi priča konvergira. - Vidi kako se izvlači. Zapravo je toliko glup da ni sa sobom ne zna izaći na kraj. Još jedno prekidanje niti nakon što sam spomenuo ono prethodno nije bilo dovoljno da se priča nastavi i zato ona završava baš ovdje. **Da preduhitrim one otvorenih očiju, vidim i sam da ono gore nipošto ne odgovara velikim količinama što ih spomenuh. Krivi su zato iznenadan pad volje za tipkanjem i standardni doprinos lijenosti. |
05.05.2007., subota
Tko ima princip, uvijek bude drugi. Ili još iza.
|
Naslov je bačen tek tako. (Treba mi ovdje još malo teksta da ne bi ispalo da cijeli post služi samo štafeti.) (Sranje, ne pada mi ništa na pamet.) Nova štafeta koju sam s radošću prihvatio: Ako sam dobro shvatio, treba preporučiti neke knjige. Slijede sugestije onima koji su upali u fazu kad ne znaju što čitati, a i onima drugima. A i trećima. Yksi: Doživljaji supermačka Cicija, kraljevskog muholovca, knjiga za sve koji vole mačke, a ljude baš ne (želio bih znati postoji li itko kome je ta knjiga bila nebezvezna) Kaksi: Kvaka 22 (sve što trebate znati o Amerima) Kolme: Vodič kroz Galaksiju za autostopere (sasvim ozbiljno kažem da je u Trilogiji u pet dijelova više pameti nego u kompletnoj filozofiji devetnaestog i dvadesetog stoljeća, samo što je sve skupa puno razumljivije) Neljä: Zloduh vlasti (u pitanju je zapravo jedna atipična knjiga za svog autora, preporučam sve što je taj ikad napisao) Viisi: Životinjska farma, 1984. i Vrli novi svijet (nekako mi se čini da te tri knjige treba čitati u kompletu) Ima još knjiga koje sam si ukomponirao u redovne tokove svijesti, ali ovih par je sve što mi momentalno pada na pamet. Naprosto zato jer funkcioniram s faznim odmakom. Ispravno rješenje znam tek kad od njega više nema nikakve koristi. A sad je red da nekom dadem priliku da natipka tekst slične tematike. Zbog iznimnog odaziva koji me bacio s nogu (srećom, pripadam vrsti Homo sedens pa nije bilo nekih posljedica), ostavljam istu družbu: Deminutiv, Plavuša, Alkemičar, Helada, Aadrey, Kad malo promislim, ovo je sjajan način da štafetu u isti mah poživim i ubijem. |
01.05.2007., utorak
Paradoksalno je da se praznik rada slavi neradom (što nema nikakve veze s ostatkom (uvrede samom pojmu) teksta)
|
Jedna je gospođa imala tako velika usta da su joj trebale obje ruke da se pokrije dok zijeva. Poslije je nabavila kišobran. Jedan je murjak volio grickati metke. Osim toga, bio je strastven pušač (danas se to naziva ovisnošću). Znate kako je poginuo? Pao mu je golemi klavir na nogu sekundu prije nego što je pripalio metak. Umro je od sepse tjedan dana poslije. Jedna je mačka ispucala tri_života. Preživjela je sušu od koje je ostala bez braće i sestara, nogognjiležnu bolest i psa koji joj je u spomen na sebe ostavio iskrivljenu kičmu. U jednoj državi bilo je zabranjeno koristiti riječ nepravda. Svi koji su ju spomenuli završili su u zatvoru. Tamo su ju mogli ponavljati koliko god su htjeli. Jedan je čovjek često razgovarao sam sa sobom. Jednom je rasprava postala žestoka i na kraju prešla u svađu pa otada više ne razgovara sa sobom. Jedan je dečko mislio da sve može sam. I uspio je, samo nije imao kome to reći. Jedan je čovjek bio toliko pedantan da je isplanirao i točno vrijeme i mjesto svoje smrti i onda umro sat prije jer su se te noći pomicali satovi. Naravno, i to je bilo isplanirano jer je čovjek volio ironiju. - Dno, dno, gotov si. ? - Nisi još ni svjestan da si propao. Blago tebi. Bit ćeš razočaran samo dok budeš umirao. |
