ponedjeljak, 05.11.2007. Ljubotiću u pohode
(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu)
ponedjeljak, 05.11.2007.
Ljubotiću u pohode
Ljubotić je jedno od sela u Pormini za koje su demografi još prije više od dvadeset godina predvidjeli polagani nestanak-izumiranje.
Prije nekoliko mjeseci bio sam na svadbi svom rođaku u Ljubotiću, i odmah smo malo kroz šalu malo zaozbiljno započeli priču o sljedećem koji bi se mogao oženiti ili udati iz Ljubotića.
Para i Hrvoje su odmah skočili:
"Ljubotićani su sada odveli našu curu iz Bandala, ali i mi imamo odgovor... nećemo tako lako priko toga prić!
'Di si L...... 'amo dolazi... da si se odma' ...sutra spremija... vrime ti je da ženiš A...! Neće oni nama krast cure"
Više od dvadeset godina, u ljubotiću se nije rodilo i zaplakalo dijete.....
Ako se ne varam baš je A... zadnje dijete rođeno u Ljubotiću...
Kako stvari stoje, teško će i moj rođak sa svojom obitelji započeti život u Ljubotiću, ali nikad se ne zna.
Ipak, Ljubotić je mnogima zanimljivo selo za posjet, pa makar na jedan dan.
Pronašao sam u Vjesniku sljedeći članak koji je napisala:
Gordana PETROVČIĆ:
"Zvonjava uz prozor"
Pogled puca na rijeku Krku, cesta se spušta do vode i prolazi preko nje. Uz put se crvene trešnje. Dok ih jedemo, tri psa pokušavaju zadobiti našu pažnju.
Nastavljamo dalje kroz makiju i niske vinograde.
Narančasta nova tabla s natpisom Ljubotić odudara od ravnog, krševitog
krajolika nad kojim se nadvija brdo Promina po kojem cijeli kraj nosi ime.
Kamene kuće, u dvorištima kokoši i psi, a uz njih zeleni vrtovi nabujali od rascvjetanog krumpira, salate, boba i uspravnih stabiljaka rajčica uredno privezanih uz drvene kolce.
U susret nam dolazi čovjek, hoda polako, s rukama iza leđa, dok mu crnobijeli pas prati korak.
Pozdravlja nas dizanjem ruke, saginje se i proviruje kroz prozor ne bi li u autu ugledao poznato lice.
To je Ivica Jurić Keretić iz zaselka Jurići u selu Ljubotiću, kraj Čitluka kod Oklaja, između Knina i Drniša.
U svakodnevnoj je popodnevnoj šetnji, kaže, tijekom koje obvezno obiđe vinograd koji pomno obrađuje i na koji je ponosan.
Sprema se idućih dana izorati ga, zajedno sa svojom voljenom suprugom Anom, a uz pomoć susjedovog konja.
Nakon zarađene mirovine u Zagrebu vratio se sa suprugom, koja je rodom iz istog kraja, i ne krije da su to jedva dočekali........
Cijeli članak pročitajte pod linkom u Vjesniku. (link nažalost u 2017 ne postoji)
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
