srijeda, 17.10.2007. Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj
(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu)
srijeda, 17.10.2007.
Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj
Prije dvije godine prijatelj mi je pokazao u Dizdarima mjesto na kojem su zasadili novi vinograd. Nedugo nakon što su traktorom krenuli preoravati zemlju, naišli su na grobnicu. Prema njegovoj priči, mjesto na kojem već ima vinograd (susjedna parcela), nekad je bilo tursko groblje… Navodno su u grobnicama koje bi oranjem vinograda slučajno otvorili pronalazili razne sablje…noževe… Sve bi pronađeno vratili u zemlju i zakopali.
Ova lokacija nije nikad arheološki ispitana, a nalazi se pedesetak metara južno od rimskih termi koje se spominju u niže navedenom tekstu.
Evo nastavka teksta iz prethodnih postova:
Oklaj
Sudeći prema brojnosti nalaza i prostranosti koju zauzima najznačajniji je antički lokalitet prominske zaravni. Oklaj je i u novijoj povijesti uvijek bio središte cijelog kraja. 1882. godine, kada je dalmatinski sabor donio odluku o osnivanju prominske općine, Oklaj je bio njen administrativni centar.
Antički ostaci skoncentrirani su u jugoistočnim dijelovima naselja.
Lijevo od puta Drnis-Oklaj, kod kuće Džepina, nalazi se kompleks antičkih zgrada i ostaci rimske nekropole.
Kada se govori o Promini, neizbježni entuzijasta G. Urlić-Ivanović je ovdje krajem prošlog stoljeća intenzivno obilazio teren i na osnovu njegovih bilježaka danas je sačuvano niz podataka o lokalitetu.
U splitskom “Bulletinu”, on je 1890. Godine objavio članak u kome se govori o rimskim iskopinama u Oklaju.
Odbacujući očite nevještosti i amaterizam kod autora, neosporne su činjenice koje se navode u članku, kojima je on sasvim sigurno bio svjedok.
“Na 2.5 m dubine zidovi od sitna duguljasta škriljevca”,”sila različite vrste opeke”,”zid debeo 2 m”,”uski hodnik koji vodi do vodenjače” (za kupaonicu autor upotrebljava izraz vodenjača),”fino okrečena pod površinom 2 m”.
Opisujući kupaonicu G. Urlić-Ivanović navodi da je bilo popločano “četvrtastim i okruglim opekama od bjelkastog finog materijala, širine 4 i 7 cm”.Nedaleko kupaonice pronađena je i opeka sa natpisom firme Pansiana.
Sljedeće 1891. godine Urlić-Ivanović u “Bulletinu” ponovo piše o istom lokalitetu. Negdje u prostoru iste građevine opisuje sličnu okruglu prostoriju istih dimenzija kao kupaonicu iz 1890. godine, ali ovo s hipokaustom: "krug naslonjen na 10 stupova, svaki ima 10 cigala".
Cigle suspenzorija su vjerojatno bile okrugle. Hipokaust je imao: "pod od četvrtastih ploča sa natpisom firme Q Clodi Ambrosi".
Ostaci arhitekture i pripadajuće nekropole koja je kasnije pronađena, sudeći po Urlićevu opisu i današnje situacije na terenu, šire se daleko u oklajsko polje i prema susjednom selu Razvođu, o kome će rijeci biti naprijed.
Članak iz 1890. godine spominje i natpis pronađen nedaleko od ovog lokaliteta, objavljen 1888. godine. Radi se o fragmentarnom odlomku većeg natpisa koji je možda istog sadržaja kao natpis pronađen kod izvora Bunarača u prominskom selu Razvođe.
VOLVS L(ucio) Volusio
NINO Saturnino leg(ato)
PR C C propr(aetore) C(ai) C(aesaris)
Spominjanje Lucija Volusija Saturnina, namjesnika provincije Dalmacije od 29. do 40. godine na dva natpisa u razmaku od 3 km (Oklaj i Razvođe), ne mora značiti da je tekst oba natpisa istovjetan, ali ulomak iz Oklaja je toliko okrnjen, da osim imena namjesnika ne daje drugih podataka.
"Mnoštvo rimskih grobova" koje spominje G. Urlic-Ivanovic u gore navedenom članku iz 1890. godine, prostiru se na istočnu stranu lokaliteta. Bez arheoloških istraživanja teško je išta govoriti o položaju nekropole, ipak 1909. godine slučajno su pronađena tri rimska groba sa spaljenim pokojnicama u kamenim urnama. Grobove je pronašao mještanin S. Džapo i već su bili pretraženi.
Grobni inventar sastojao se od nekoliko izuzetno važnih nalaza: staklene posude kojoj je nedostajao grlić s natpisom na dnu, trbušastog balsamaria sa širokim otvorom i male posudice u obliku boga Bess s otvorom u glavi.
Inventar ovih grobnih nalaza nalazi se danas u Arheološkom muzeju u Splitu.
Datiranje fragmenata natpisa s spomenom namjesnika iz Oklaja je prva polovina I stoljeća, dok datiranje ostataka rimske zgrade i susjedne nekropole, s obzirom na posude s firmom Q. Clodi Ambrosi i Pansiana i grobne nalaze s posudice u obliku boga Bess, moglo bi biti II ili III stoljeće.
Bradata groteksna figura Besa sjedi na okrugloj profiliranoj bazi. Prednji dio figure je nag. Drška je zakačena za ušice na ramenima, a njeni izvijeni krajevi napravljeni su u obliku barskih ptica. Otvor posude je kalota tjemena. Visina posude je 7 cm.
Nalaz ove brončane vaze svjedočanstvo je sinkretizma Besa i italskog boga Silvana izvršenog tokom II stoljeća nakon Krista. Tada su se u Italiji počele proizvoditi ovakve posude i evo jedna je dospjela na Prominu u Oklaj.
Pored figure boga Bess zanimljiv je grobni prilog staklene posude s natpisom na dnu. Natpis je ugraviran uokrug dna:
VICTOR AVGVOSTOR FEL Victor(iae) Augustor(um) fel(iciter)
V P
Do Victor sa lijeve strane ugravirana je palmina grančica, a s desne vijenac. Sa strane je ugravirano V P. Neki to tumače kao V(ictoria) P(artorum) i atribuiraju imperatorima Septimiju Severu i Karakali, a neki kao V(ota) P(ublica) bez preciznije datacije.
Nalazi iz Oklaja garantiraju svakom arheološkom istraživaču bogatstvo nalaza i točno lociraju najvrednije položaje za iskopavanje, tako da bi se u budućnosti s malim sredstvima došlo do značajnih otkrića i odgovora na pitanje odnosa ovog kraja s Burnumom.
Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/10/1623421232/arheoloski-lokaliteti-u-promini-iv-diooklaj.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
