subota, 15.09.2007. "Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja"
(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu)
subota, 15.09.2007.
"Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja"
Izložba 'Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja' otvorena je prije desetak dana u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu.
Svatko tko se odluči pogledati izložbu, bit će zaokupljen pogledom na više od tri tisuće izložaka izloženih na sve četiri etaže Galerije Klovićevi dvori.
Svaki moj odlazak u Zagreb, mojim kolegama iz firme, mojim prijateljima... malo kad pođe a da se u razgovoru ne spomene Promina.
Tako je bilo i prekjučer.
Kroz priču smo se dotakli izložbe "Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja".
Odmah smo zaključili da bi bilo najbolje da nakon posla posjetimo izložbu.
Ova izložba je najbolji način da svojim prijateljima približim život moga rodnog kraja.
Dalmatinska Zagora je termini koji se često koristi za sve krajeve u Dalmatinskom zaleđu... unutrašnjosti Dalmacije.
Postoji veliki broj naziva, ali ukoliko pročitate barem jednu knjigu o Dalmatinskoj Zagori brzo će te doći do podatka da Dalmatinska Zagora svoje zapadne granice ima na rijeci Čikoli.
Lako je Zaključiti da je Drniš na samom rubu Dalmatinske zagore, da Knin nije u njoj, kao ni Promina.... Bukovica, ali to je tema više za povjesničare.
Pogledati svaki izloženi detalj zahtjeva prilično vremena, ali imam osjećaj da je dva sata koja sam tamo proveo, proletjelo u jednoj minuti.
Izložba je postavljena na četiri etaže, četiri putovanja od podruma i daleke prošlosti, do drugog kata i zvukova iz kraja koji je sve tiši i tiši.
Mene je zanimalo hoću li na izložbi vidjeti Starohrvatske naušnice s jednom jagodom, većih dimenzija koje su pronađene u Mratovu, a izložene u visovačkoj arheološkoj zbirci, o čemu nam svjedoči dokument na web stranici Samostana Visovac.
Nažalost, nisam ih pronašao.
Tražio sam brončani balzamarij u obliku egipatskog boga Besa, pronađen u Oklaju (Promina), na lokaciji Golobrig, pogranjen u Arheološkom muzeju u Splitu, o čemi nam svjedoči web stanica Arheološkog muzeja, Rimsko-provincijalna zbirka-Balzamarij".
Nažalost, ni njega nisam pronašao.
Nadao sam se vidjeti prominsku narodnu nošnju koja se može pogledati u Arheološkoj zbirci Franjevačkog samostana u Sinju, gdje je u jednom od ovakvih ormara možete vidjeti i orginalnu nošnju Prominca i Prominke.
Nažalost, naša narodna nošnja, nije izložena.
Nadao sam se na izloženim fotografijama vidjeti koji motiv slapa Bilušića buka, Jezera Brlja, slapova Ćorića Buka, Manojlovca, Rošnjaka, Miljacke, Daljana... ali ih nisam vidio.
Ili možda kulu Nečven, informaciju o Babidubu ali ni to nisam pronašao.
Promina je predstavljena sa grbom obitelji Nelipić i Martinušić koji su vladali u našim krajevima.
Gradina Nečven pripadala je starohrvatskim kninskim knezovima Nelipićima do 1421. a nakon toga je bila u vlasti kneza Jurja Martinušića i drugih, o čemi nam govori tekst pronađen na webu.
Dok sam sa svojim prijateljima razgledao izložbu, svaki pogled na eksponate podsjećao me na ulomke knjiga koje sam pročitao u životu u Promini i kraju koji je okružuje.
Gledajući dva luka Burnuma, sjetio sam se Fortisovih zabilješki iz knjige "Put po Dalmaciji" u kojoj opisuje Burnum kao ostatke građevine sa dva luka, dok ostatci druga tri luka leže srušeni, te navodi da seljaci te srušene ostatke koriste za gradnju svojih kuća.
Sjetim se riječi čovjeka iz Ivoševaca, sela pored Burnuma koji mi je pričao kako je veliki broj kamenih ulomaka, djelova kamenih kipova koji su pronađeni u blizini Burnuma završilo kao smljevena pješčana podloga asfalte ceste Kistanje-Knin.
Gledajući svirale, sjetim se svoga dida Mate, kao da sada na njih svira, kao da sada sjedi pored svoga stada ovaca i prebirući pristima po sviralama svira svoje najdraže melodije.
Cijela izložba osim vizualno, posebno odabranim melodijama, audio snimkama žena koje pričaju dok šišaju ovce, šum vode... zvukovima mlinskih kola, odvode posjetitelje u "nepoznatu zamlju".... mene u moju Prominu, kraj koji polako nestaje, izumire, tone u tišinu
U jednom momentu, prišla mi je jedna djevojka i upitala:
"Vidim da ste Vi stručnjak iz ovog područja. Možete li podijeliti svoja saznanja sa nama?"
Skoro sam pukao od smjeha... Stručnjak....Ma nije to baš neko znanje....
Riječ po riječ, i imam osjećaj da sam sa tom djevojkom mogao pričati još satima o ljepotama Promine koje nisu spomenute... arheološkim lokalitetima u Promini koji još nisu istraženi... ali moji prijatelji imali su obaveza pa sam morao skratiti priču.
Na rastanku mi djevojka kaže: "hvala Vam lijepo. Vaš intervju možete poslušati u posebnoj emisiji HR na prvom programu, ne ovaj, nego sljedeći utorak u jedan sat u emisiji .......?????"
Ja sam se toliko bio uživio u priče iz svog kraja, da se nisam niti obazirao na diktafon...
Mislio sam da se radi o nekoj anketi studenata...
Sad kad me čuju stručnjaci kako odgovaram na pitanje o egipatskom bogu Bes, i vjerovanju koje se uz njega veže... a ja kažem da malo o tom znam... samo znam da Ga uvijek pronađem na googlu kad pod fotografijama upišem pojam Oklaj.
Tješim se da nekad ni loša reklama ( moj intervju ) nije na odmet.... Nadam se da se neću puno osramotit.
Na kraju zaključak.
Izložba je stvarno odlična, i prava je šteta ne posjetiti je.
Tko zna kad će se opet ovako bogata zbirka povijesti Zagore pronaći na jednom mjestu.
To što se Promina ne spominje, to je još samo jedan dokaz da je izložba posvećena "nepoznatoj zemlji" koju još dobro i dugo treba istraživati.
Ako vas zanima što su mediji sve objavili na temu ove izložbe posjetite linkove:
Klovićevi dvori
Radio Drniš
Split on line
Culturenet
Nacional
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Večernji list
Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/09/1623224010/dalmatinska-zagora-nepoznata-zemlja.html
Nažalost, većina navedenih linkova, nakon deset godina, više nije u finkciji.
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
