ponedjeljak, 13.08.2007. Svaka «mala» vridi
(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu)
ponedjeljak, 13.08.2007.
Svaka «mala» vridi
Da bi se čulo za mala mjesta poput Promine nekad je potreban samo jedan «jak» čovjek, jedan lokalpatriota koji ima volje živjeti svim srcem za svoj kraj.
Da nije Thompsona malo tko bi čuo za Čavoglave, i malo tko bi uspio na jedan dan dovesti 60000 ljudi u jedno tako malo mjesto, kao što je on svojom feštom od prije nekoliko dana, povodom Dana domovinske zahvalnosti uspio.
Prije nekoliko mjeseci i u Miljevcima je također napravljena velika «fešta» kojoj je najveći sponzor bio Josip Stojanović, vlasnik poznate firme Jolly.
Kad gledam sa strane, meni se čini da je Jolly napravio stvarno dosta za Miljevce. Njegova firma zaposlila je dosta Miljevčana, a on se kao niti Thompson ne stidi kraja iz kojeg potječe, bez obzira kakvim ga drugi očima gledaju.
Ove dvije fešte potakle su me na razmišljanje o tome tko od «poznatih» Prominaca tako voli svoj kraj, i spreman je u njega ulagati za njega živjeti?
Možda ja imam krivu predodžbu, ali meni za sada ne pada na pamet nitko toliko «jak», nitko tko je spreman napraviti nešto «veliko» za svoj kraj.
Ako sam u zabludi, molim sve čitatelje da me isprave.
Prekosutra je u Promini velika fešta povodom «Velike Gospe», jednog od dana kad je u Promini najviše Prominaca .
Članovi KUU «Promina» ovih dana ulažu maksimalne napore za doček kulturno umjetnički društava koji dolaze u Prominu kao gosti.
Prostorije nekadašnjeg «Doma» su očistili, i tamo bi se trebao napraviti domjenak za goste.
Što mislite tko financijski pomaže KUU «Promina» da dočeka svoje goste, koji bi svojim programom trebali uveseljavati tu večer Promince?
Možda netko «jak» kao Jolly?
Članovi KUU «Promina» iskoristili su maksimalno svoje veze i poznanstva i tražili pomoć na sve strane.
Danas sam sasvim slučajno razgovarao sa čovikom (Jukicom) iz firme «Nobel» iz Viškova koja vrši radove miniranja u prominskom (talijanskom) kamenolomu, a oni su bili sponzor vatrometa na fešti u Čavoglavama i prijašnjih godina na Roko fešti u Drnišu.
Baš sam i njemu spominjao našu feštu za Veliku Gospu i kako nemamo jednog «jakog» Prominca da stane iza takve fešte.
Nakon kraćeg razgovora, nazvao je ljude u svoju firmu i oni su obećali uplatiti 1,000.00 kuna na račun KUU «Promin» za troškove organizacije fešte.
Da sam se prije javio, napravili bi i vatromet. Čak me htio upoznati i sa Talijanom, vlasnikom kamenoloma da i njega zamolim za sponzorstvo.
Eto, kad ja poznajem ljude koji su tako brzo spremni financijski pomoći organizaciju naše fešte, koliko tek ljudi poznaju «poznati Prominci» i koliko bi tek oni mogli pomoći našem kraju?????
«Nobel» nije jedina firma koja će pomoći organizaciju fešte za Veliku Gospu u Promini. Spisak donatora je već prilično dug, i objavit ću ga nakon fešte i svima se javno zahvaliti u ime KUU «Promina».
Na kraju, moram spomenuti da me Predsjednik KUU «Promina» već nekoliko dana opominje da u jednom od svojih postova napišem da su svi dosadašnji sponzori «KUU» Promina pozvani na domjenak nakon kulturno umjetničkog programa.
Isto tako moram napomenuti da će se svim dosadašnjim donatorima KUU «Promina» uručiti zahvalnice po završetku kulturno umjetničkog programa.
KUU «Promina» nije do sada dobila od pojedinaca neke «ogromne» iznose, ali po mojim postovima vidite da oni iz dana u dan napreduju i sve su bolje «obučeni» u naše nošnje i sve nas ljepše predstavljaju širom Dalmacije, a uskoro bi trebali imati svoje nastupe i u Zagorju.
Svatko od nas na svoj način može pomoći Promini i nekad je to više stvar volje, nego financijskih mogućnosti.
Dosadašnje iskustvo sa sponzorima mi je pokazalo da ne daju donacije ni «Veliki» ni «Mali» Prominci, nego ljudi koji vole Prominu, a oni se zovu jednostavno Prominci i njihovi prijatelji!
Uostalom spisak donatora KUU «Promina» i fešte Velike Gospe će Vam reći više od cijelog ovog posta.
Živili, i vidimo se za Veliku Gospu u Promini!!!!
Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/08/1623014921/svaka-mala-vridi.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
