_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

petak, 30.09.2016.

30.09.2005. Poduzetnička zona Promina (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) petak, 30.09.2005. Poduzetnička zona Promina Već nekoliko puta pročitao sam u novinama da bi općina Promina uskoro trebala početi sa uređenjem «Poduzetničke zone Promina» u Oklaju. Ovih dana su na poziciji između Metalsinta i zaseoka Sredojevića započeli radovi na uređenju građevinskih parcela na kojima bi u skoroj budućnosti mogla započeti izgradnja novih proizvodnih objekata. Prema nekim «ćakulama» na toj poziciji bi mogla niknuti punionica vode, a kamenolom «Bila stina» bi u istoj zoni napravio pogon za preradu kamena. Da se radi o ozbiljnom projektu, evo teksta koji je objavljen još prošle godine (09.2004.) u Slobodnoj Dalmaciji: HOĆE LI NAPOKON DOĆI BOLJI DANI ZA PODUZETNIČKE ZONE? BANKARI ODLUČILI ODRIJEŠITI KESU Šibensko-kninska županija je u suradnji s Erste i domicilnom Jadranskom bankom odlučila s 20 milijuna kuna krenuti u novi program stimuliranja lokalnog poduzetništva Riječ je, prema objašnjenju pročelnika za gospodarstvo Drage Matića, o tzv. šibenskom poticaju za sudionike za koje bi dvije spomenute banke izdvojile svaka po 10 milijuna kuna kreditnih sredstava, a Županija (koja nema depozitnih obveza kao u programu "Poduzetnik") bi iz proračunskog novca podmirila troškove obrade kredita do iznosa 0,8 posto. Kamata bi bila do 6 posto, a rok otplate 10 do 12 godina. Program je jučer prihvatilo Županijsko poglavarstvo, a realizirat će se po pravilima istovjetnima onima iz već prokušanih nacionalnih projekata stimuliranja malog i srednjeg gospodarstva (Poduzetnik 1,2 ili 3). Inače, u županijskom je proračunu za ovu godinu rezervirano oko 150 tisuća kuna za poticanje lokalnog poduzetništva. Poglavarstvo je informirano i o poduzetničkim zonama koje su prijavljene Ministarstvu gospodarstva za bespovratna sredstva u 2004. g. kojima bi se financirao dovršetak objekata infrastrukture i izrada projektne dokumentacije. Iako je bilo najavljeno čak 16 zona u županiji, na javni poziv Ministarstva odazvalo ih se samo šest: gradovi Šibenik - poduzetnička zona "Podi", Knin - poduzetnička zona "Preparandija", Drniš - zona "Drniš", Vodice - zone "Čista Velika" i "Miličevac - Stanine", Skradin - zona "Kosa", te općina Promina - zona "Promina" - Oklaj. Prema podacima jedinica lokalne samouprave ukupna planirana ulaganja u spomenutim zonama u razdoblju 2004. - 2007. iznose 163,8 milijuna kuna, a dosad je investirano 21,5 milijuna ili 13 posto. U ovoj godini planira se u rečenih šest zona na području županije utrošiti oko 47 milijuna kuna. Od toga su od Ministarstva 23 milijuna, oko 8 milijuna izdvojile bi jedinice lokalne samouprave, a gotovo 16 milijuna kuna bio bi novac ROP-a i Fonda za regionalni razvoj RH. U suradnji s Gradom Šibenikom Županija se ove godine aktivno uključila u realizaciju zone Podi, smatrajući, tvrdi Matić, da je riječ o zoni županijskog značenja. Prema njegovim riječima, očekuje se da će 16. rujna ministar Čobanković boraviti u Šibeniku i tom prilikom donijeti i rješenje kojim Grad postaje bogatiji za 131 hektar zemljišta u zoni Podi, koje se i formalno prenosi iz državnog u gradsko vlasništvo. Inače, vlasnički odnosi velik su problem, istaknuo je Matić, jer je u šest potencijalnih poduzetničkih zona u županiji tek 2 posto zemljišta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave (Vodice, Skradin i dio zone u Drnišu), a sve ostalo je državno. (SD D. BLAŽEVIĆ) (Cijeli članak se nalazi pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040914/sibenik01.asp Ako ovaj projekt u Promini zaživi do kraja…. Konačno bi mogli stići dani u kojima bi demografi mogli opet bilježiti barem «blagi» porast stanovništva. Kako stvari stoje, danas, 30.09.2016., nakon točno 11. godina, od "Poduzetničke zone Promina", ostalo je samo ime, i lijepo počišćena-poravnata ledina. Zapravo, da nekoga danas u Promini upitate gdje je Poduzetnička zona u Promini, vjerojatno vam 95% slučajnih prolaznika nebi znalo točan odgovor, tako da se može reći da ne postoji više niti njeno ime. Bili su to veliki planovi, veliki snovi.... Danas se u Promini probudilo otprilike 400 stanovnika manje u odnosu na 30. rujna 2005. godine, demografska kretanja su nastavila svojim utabananim putem prema dolje.....Bilo nas je oko 1350....sada nas je ispod 1000 stanovnika....... Ali, možda svane i dan da broj stanovnika krene u drugom smjeru....... Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/09/1615164828/poduzetnicka-zona-promina.html

ponedjeljak, 26.09.2016.

utorak, 26.09.2006. Donacija dječjem vrtiću u Promini-Oklaju (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) utorak, 26.09.2006. Donacija dječjem vrtiću u Promini-Oklaju (Na fotografiji je «grupa» predškolaca 2006.) Svaki put kad sretnem svoju rodbinu i prijatelje za koje znam da su uvijek spremni pomoći Promini, odmah ih zamolim za donaciju dječjem vrtiću. Ne mora to biti neka tko zna koliko vrijedna donacija, ali bitna je sama poruka da ima netko tko misli na najmanje Promince. Kroz protekle godine na takav način dječji vrtić je prilično dobro opremljen, ali dječjom igrom dosta se toga i polomi, pa je svaka nova igračka novo radovanje i dočekana je s radošću. Kad je bila Fešta Velike Gospe u Promini 15.08.2006, dogovorio sam tako jednu malu donaciju igračaka, knjiga i spužvi za sjedenje za dječji vrtić. Donaciju je obećala moja rodica iz Zagreba kojoj je majka porijeklom Barišić iz Matasa i njen suprug koji radi u nakladničkoj kući «Naša djeca» iz Zagreba. Oni već treću godinu za redom pomažu dječjem vrtiću knjigama, igračkama i raznim pomagalima. Pošto je vrtić počeo s radom tek ovaj ponedjeljak 25.09.2006. zbog građevinskih radova kako na školi, tako i vrtiću i ja sam malo kasnio s predajom donacije. Teta Anđelka Dičak i djeca s radošću su i iznenađenjem primili donaciju, i već su se dali na posao izrade pisma zahvale. Iznenađeni su jer ja nemam više svoje djece u vrtiću, ali ipak sam ih se opet sjetio. Kad sam zajedno sa svojim prijateljima i tada još tetom Maricom Ramljak organizirao prve donacije, u vrtiću je bilo skoro 30. djece. Danas je u vrtiću 11. djece. Od toga je 4. predškolca, a ostali su uzrast od 3-5 godina. Sljedeće godine u prvi razred kreće četvero djece koji su sada u vrtiću i dvoje koji ne pohađaju predškolsku. Znači bit će to razred od samo 6. učenika. Nedavno sam pisao post na blogu sa temom demografske obnove u Hrvatskoj, i nisam baš primjetio da je to potaklo čitatelje bloga na komentiranje. Lako se može izračunati da je broj djece u vrtiću u zadnje tri godine pao sa 30. na 11.!!!! Nekome to u Promini i dalje nije alarmantno stanje, ali kad se zvono za uzbunu tim ljudima oglasi u glavi, bit će već kasno. Onda ćemo prvo izgubit vrtić, pa školu do osmog razreda, pa do četvrtog razreda, pa Općinu…….. Bilo kako bilo. Ines i Slavko, hvala Vam na donaciji! Prije nekoliko dana, opet sam od svoje rodbine dobio donaciju za dječji vrtić. Nije to bila neka velika donacija, desetak petnaest plišanih igračaka. Ipak, teta u vrtiću je s radošću primila donaciju, jer igračaka u vrtiću nikad nije dovoljno. Pripremajući ovaj post, nazvao sam moju rodicu Ines, podsjetio je na donaciju iz 2006. godine, te je upitao da li je voljna i ove godine nešto donirati dječjem vrtiću u Oklaju? Bacio sma joj "bubu u uho", i nadam se da će se opet naći koja zanimljiva igračka ili slikovnica za djecu u Promini. Kad sam već imao priliku porazgovarati sa tetom u vrtiću, uspio sam saznati da je trenutno u vrtiću 20. djece, od toga devet predškolaca...Prema tetinoj procjeni, vrtić bi i u sljedećih nekoliko godina trebao imati isto, a možda čak i više od 20. djece- baš lijepa vijest. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621585557/donacija-djecjem-vrticu-u-prominioklaju.html

četvrtak, 22.09.2016.

petak, 22.09.2006. Kardinal Bozanić služio misu za majku Klaru Žižić iz Promine (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) petak, 22.09.2006. Kardinal Bozanić služio misu za majku Klaru Žižić iz Promine Tko je čitao današnji Jutarnji list mogao je pročitati pod naslovom «Kardinal Bozanić služio misu za majku Klaru» tekst povodom obilježavanja 300. obljetnice smrti majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgriješne-izvorne hrvatske redovničke zajednice Trećeredaca sv. Frane. Izgleda da su se Prominci nešto grdno zamjerili novinaru Stanku Feriću. Zašto to mislim… Evo nekoliko navoda iz teksta: «Klara Žižić rodila se 1626. godine, a umrla je u Šibeniku 21.rujna 1706. godine……» A gdje se to majka Klara Žižić rodila? Da nije slučajno u Šibeniku? Zar je moguće da novinar nije upoznat s informacijom da je majka Klara rođena u Promini, i da je iz Promine došla u Šibenik, točnije u šibensku Varoš? Zar je moguće da novinar nije primjetio da su na misi nazočni Prominci, članovi KUU Promina? Njih također nigdje u tekstu ne spominje, premda je na kraju mise Kardinal Bozanić i šibenski biskup Ante Ivas zamolio članove KUU Promina da pristupe oltaru kako bi se napravila zajednička fotografija, da se vidi narodna nošnja kraja iz kojeg je majka Klara došla u Šibenik , da smo mi Prominci ponosni na majku Klaru i njena djela. Na kraju mise ispred šibenske katedrale sv Jakova članovi KUU Promina su zaplesali nekoliko kola, a mnogobrojni turisti su ih neumorno fotografirali i nisu skrivali oduševljenje. Zar ni to novinar nije primjetio? Nema veze. Možda je novinar sasvim slučajno izostavio ime Promine, ali nadam se da se isto neće dogoditi i kad se majka Klara Žižić proglasi blaženom. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621572888/kardinal-bozanic-sluzio-misu-za-majku-klaru-zizic-iz-promine.html

utorak, 20.09.2016.

utorak, 20.09.2005. Kreće izgradnja vodovoda za Marasovine-Matase-Zeliće (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) utorak, 20.09.2005. Kreće izgradnja vodovoda za Marasovine-Matase-Zeliće Već dugi niz godina planira se izgradnja vodovoda za Marasovine, Matase i Zeliće. Dobra vjest za preostale stanovnike tih sela objavljena je u današnjem broju Slobodne Dalmacije. Vjest glasi: "Za početak voda žednoj Promini" Članovi regionalnog partnerstva Šibensko-kninske županije, na sastanku na obiteljskom gospodarstvu Josipa Dujića u Suknovcima pokraj Oklaja, objelodanili su otvorenje radova na izgradnji vodosustava Marasovina—Matasi—Zelići. — Riječ je o jedina tri naselja općine Promina koja nisu priključena na vodoopskrbni sustav Promine, a koji će se s 400.000 eura financirati iz CARDS-a. Tvrtka MIAB iz Šibenika, vlasnika Mate Burića, radove će dovršiti do svibnja 2006. godine. Ovo je prvi infrastrukturni projekt od njih još pet koji se financiraju iz programa CARDS 2002. — kazao je načelnik općine Promina Žarko Duvančić. Dobro je da voda konačno dolazi u ta sela. Možda će izgradnja vodovoda pomoći razvoju seoskog turizma u njima. Vjerujem da ima dosta Prominaca koji nisu prošli cestom Zelići, Marasovine, Ljubotić-Čitluk. Nedavno sam se s prijateljem vozio na motoru tom cestom. Bilo mu je prvi put da prolazi kroz ta sela, i vidikovci koji se nalaze uz samu cestu (sa pogledom na brinu, na Krku) su ga oduševili. Još bi zanimljivije bilo spustiti se u samu brinu, i voziti se putem koji od Marasovina vodi prema Kninu paralelno sa Krkom na samo nekoliko metara udaljenosti od nje. Tko zna, možda se netko sjeti da bi mogao iznajmljivati bicikle turistima koji bi bili željni vožnje kanjonom Krke... Možda netko uredi konobu za turističke namjene..... Zbog nedostatka vode mnogi su stanovnici tih sela napustili Prominu. Ta su sela danas ostala sa najmanjim brojem stanovnika, zajedno sa Bogatićima koji su tek prije godinu-dvije dana dobili vodu. Prije rata u tim selima u ovo doba godine zatapale su se bačve... pripremalo se za berbu grožđa iz vinograda koji su bili u Brini. Navečer bi se skupili momci na Obaru u Matasima i igrali nogomet do kasno u noć. Svaki vikend bi sela bila još življa. Došli bi svi na vikend kući iz Splita... Šibenika.... Ali nema više vinograda u brini... Nema više momaka koji dolaze na vikend kući....Nema više ni magaraca koji su iznosili grožđe iz brine....Ne igra se više nogomet na Obaru... Ali voda konačno stiže.............................. Pogledajte cijeli tekst pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050920/sibenik02.asp Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/09/1615148882/krece-izgradnja-vodovoda-za-marasovinematasezelice.html

srijeda, 20.09.2006. Kako pomoći KUU Promina? (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) srijeda, 20.09.2006. Kako pomoći KUU Promina? Kad se osniva jedna kulturno umjetnička udruga, puno toga treba napraviti. Nešto što je najbitnije za naš KUU Promina, sigurno je nabava narodnih nošnji. Ja znam da među mnogima od Vas koji čitate moj Blog, ćući jedan sponzor. Biti sponzor neznači odmah da morate tko zna koje novce donirati. Donacija od recimo pedeset kuna je također vrijedna donacija. Predložio bi nešto, i baš me zanima Vaše mišljenje o tome. Uvjek kad se radi o donacijama, ljudi se boje da donacija neće biti iskorištena na najbolji način. Kako onda ikome vjerovati? Trenutno je po meni najveći problem KUU Promina pregača, koju nose djevojke i žene na svojim nastupima. Ako pažljivo pogledate pregače na njima, uočit ćete da su neke napravljene od torbi, neke su pokidane i izbljedjele.... Pjesma kaže "U Promini devet sela ima...." Koliko ima sela, toliko ima i pregača, jer je svako selo imalo svoje specifične "šare" na njima. Izrada svake pregače košta oko 600,00 kuna. Ja predlažem da se iz svakog od prominskih devet sela, nađe po jedan sponzor za pregaču, koja bi se napravila prema uzorcima već postojećih, ali dotrajalih pregača. Na poleđini pregače napisalo bi se, ili bolje rečeno izvezlo bi se: "Ovu pregaču KUU Promina donira obitelj xy... ili braća xy.... ili mještani sela npr. Matasa....već kako donator želi da ga se pamti". Svaka donacija bila bi popraćena stalnim informacijama na Blogu, tako da bi se uvjek riječju i fotografijama moglo pratiti kako nastaje jedna pregača. Na kraju, kad bi pregača bila izrađena, mogla bi se organizirati svečana predaja "Donacije" KUU Promina. Iza cijele akcije stajao bi ja kao urednik Promina.blog.hr-a svojim imenom i prezimenom. Ukoliko bi se netko javio da je voljan sponzorirati pregaču, ja bi snosio sve troškove njene izrade, i donator bi tek na kraju dao obećani novac, kad bi pregača bila gotova. Za izradu svake pregače treba mjesec dana rada. Šta mislite da napravimo jednu takvu akciju? Dali je netko voljan sudjelovati u jednom takvom projektu? Pod ovim postom, 2006-te godine, napisani su sljedeći komentari: bagaćanin ideja ti je više nego odlična i odmah se javljam za jednu pregaču kao poklon sela Bogatići. Bit ćemo u kontaktu avatar 20.09.2006. (17:46) Mečet Poštovani, pozdravljam pokretanje akcije i nudim sponzorstvo jedne pregače sa jednostavno izvezenim imenom sela "Nečven" na poleđini, bez naznaka imena. Molim da me putem E-maila kontaktirate radi prihvaćanja sponzorstva. Pozdrav avatar 21.09.2006. (08:09) Perica Super ideja,za pohvalu.Imam osjaćaj da sve više ljudi čita ovaj blog i da neće biti neki problem skupiti novce za sve pregače i to u kratkom vremenu,samo treba prenijeti informaciju onima koji je možda neznaju.Ja ću informirati svoje iz gornjeg dijela D.Mratova i cijelo G.Mratovo.Što se tiče oznake na pregači,mislim da je dovoljno da stoji samo ime sela.I još nešto,sva ova prepucavanja oko puta u Zagreb i natrag stvarno nisu potrebna i to pogotovo od ljudi koji nisu bili prisutni.Veliki je uspjeh da su uopće došli,jer toga prije nije bilo.Dolazak Prominjaca u Zagreb treba biti tradicija(dolaze jednom godišnje).Netko bi se trebao pozabaviti traženjem sponzora za ta putovanja.Prominjaca vjerovatno ima više u Zagrebu nego u samoj Promini i svaki zaposleni neka u jednoj godini da npr. 100 kn i problem puta i hrane bio bi rješen.Mislim da ideja nije loša? Pozdrav avatar 22.09.2006. (10:37) ....... Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621554703/kako-pomoci-kuu-promina.html

nedjelja, 18.09.2016.

ponedjeljak, 18.09.2006. Stare kuće "putuju" na more? (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) ponedjeljak, 18.09.2006. Stare kuće "putuju" na more? Oklaj 18.09.2006. (Kuća na fotografiji nije na prodaju, niti se to igdje u ovom članku spominje. Fotografija je tu samo kako bih vam dočarao o kakvoj se arhitekturi u Promini radi). Oklaj 25.04.2006. Danas sam pročitao zanimljiv članak u Jutarnjem listu. Evo samo dio članka: "Sve drskiji kradljivci ukrasnog kamena, granitne i mramorne galanterije stare nekoliko stotina godina, koja se ilegalnim kanalima krijumčari do sve više zainteresiranih pomodarskih kupaca velike platežne moći, nakon što su u dobroj mjeri od policije spriječeni u obalnom dijelu Šibensko-kninske županije, svoj rušilački pohod usmjeravaju na zaleđe Knina. Ukradeni monolitni dovratci, starinske ograde i mramorne stepenice, nakon čišćenja i obrade, na ilegalnom se tržištu nude kao rustikalni ugradbeni elementi za izradu kamina te kao ukrasni elementi modernih vila. Cijena jednog masivnog granitnog dovratka iznosi od tri do pet tisuća kuna, a cijenu čak do 1000 eura po komadu podižu starost i očuvanost te najviše ukomponirani datumirani ornamenti". Cijeli članak pogledajte pod linkom (koji nažalost u 2016. više ne radi). Sad se vi pitate kakve to veze ima sa Prominom. Prije nekoliko godina lopovi su započeli sa "razgradnjom" bivše vojarne Miljacka. Odnešen je veliki broj stepenica od visokokvalitetnog kamena, obrađenog rukama starih majstora. Na svu sreću sada NP Krka uređuje vojarnu Miljacka za svoje potrebe, pa je krađa zaustavljena. Ali tu priči nije kraj.... Sad je u trendu rušenje starih kamenih kuća ( nedavno Podi) i njihovo preseljenje "u toplije krajeve". Baš me zanima da li netko može zabraniti vlasniku stare kamene kuće da je sruši i proda kamen? Sad se još otvaraju pitanja: Da li je bolje prodati te kuće strancima, da ih oni urede? Ili je bolja ova varijanta da se sruše i prodaju? Obe varijente su velika šteta za Prominu, ali pitanje je što se tu može napraviti? Koliko se samo kapi znoja prolilo da se iskopa kamen, da se iskleše, da se kuća izgradi..... Koliko su se naši djedovi namučili da iz ničega stvore nešto... Koliko su živjeli da čuju: "Ovo je Matina kuća", "Ovo je najlipša kuća u Promini", "Ovo je pravi majstor klesa"..... Kolike su muke i bolesti bile ali se didovina nije prodavala. Koliko je ratova Prominu rušilo, ali se didovina uvijek obnavljala. Tko ime i rad svojih očeva i djedova ne poštuje, ni njegova se imena nitko neće sjećati i njegov rad poštivati. Stare ruke moga djeda Otišle su već odavno Sve me još na njega sjeća Kada prođem kućom starom Svaki kamen priču priča Svaki miris nasmije me Svih se slava odmah sjetim Bilo je to "Drugo vrijeme" Živili, Izgleda da je uvijek bilo, i uvijek će biti da "jedni ruše dok drugi grade". Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1620975225/stare-kuce-putuju-na-more.html

subota, 17.09.2016.

nedjelja, 17.09.2006. 16.09.1991-16.09.2006. (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 17.09.2006. 16.09.1991-16.09.2006. (foto arhiva promina.blog.hr) Jučer je bio 16.09., dan koji je u Promini obilježen sa dva vjenčanja. Jedno vjenčanje je u Promini rijetko, ali dva, to je već stvarno za veselje. Još sam i danas pod dojmovima sa jedne od svadbi gdje sam sa guštom piva i svira. Bilo je stvarno odlično. Ali večeras je zazvonio telefon. Nazvala me gospođa Sičić i zamolila da objavim jednu pjesmu povodom 16.09.1991. petnaest godina od dana pada Promine. Odjednom su se počele vraćati slike, sjećanja. Svi mi pamtimo taj šesnaesti rujna, premda ga iz raznih razloga želimo sakriti u sjećanjima. Svi mi pamtimo i pet godina patnji nakon tog krvavog ponedjeljka. Svi se mi sjećamo onih koji su dali i ono najviše što su mogli za Prominu-svoj život. Premda na spomenicima ispred crkvi Mihovila i Martina koji su podignuti u spomen na njih, njihova imena nema nego samo brojke. Mi ih se sjećamo. Teško je opisati sve osjećaje koji naviru spomenom ovog datuma, ali evo jedne pjesme koju je napisao Zdravko Perić-Cecan, baš povodom tog datuma. Pjesma je pisana iz duše, a ja se zahvaljujem gospođi Sičić što ju je poslala, i Cecanu što ju je napisao i siguran sam da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. TEŠKI DANI, MOJI PROMINJANI Ponediljak, šesnaest devetoga o stradanju za miloga Boga. Počelo je od Grabića Šime na Brljanu kad je stavlja mine. Jedna greška Pavla komandira, zato mina kobno eksplodira. Ubi Šimu ni kriva, ni dužna, sva obitelj ostade mu tužna. Odma zatim u četiri sata, poginuše i Mate i Kata. Po Promini diže se prašina, od granata i od pustih mina. Jedna pade na vrata od crkve, da ubija i žive i mrtve. Od gelera četničke rakete, tu poginu i nevino dijete. Od strahote ništa se ne vidi, jadni narod u skloništu sidi. Plače narod i duboko diše, mili Bože ´oćel´ stati više. Svak se krsti i zaklinje Boga, ´ocel´ glavu izvući iz ovoga. Božja pomoć nije izostala, stihija je domalo pristala. Iziša je narod iz skloništa, šta da radi, niko ne zna ništa. Neko trpa dicu u aute, pa se kreće na žalosne pute. Drugi pješke idu priko brda, ali pravac niko ne zna kuda. Mi u Oklaj, nigdi nikog nema, mili Bože, šta li nam se sprema. Kad smo došli do Razvođa sela, čini mi se Promina je cijela. Tu smo stali kod Romine kuće, al´ u Drniš proć´ je nemoguće. Kažu ljudi šta ćemo i ode, ajmo makar spustit se u Pode. Krenula je kolona auta, priko onog nesritnoga puta. Svitlo niko ne smi upaliti, neprijatelj može nas viditi. Mi smo stali kod Tošića kuća, plaču dica, traže čaja vruća. Te smo noći tute i ostali, niko ništa nismo večerali. Al ujutro utorak osviće, mi smo došli u selo Dujiće. Tu smo našli Žulja i Budanka, al kud sada, jadna li nam majka. Pričali smo oko pola sata, a kad opet evo ti granata. Jedna pade kod Stanića kuće, što učini, Bože jel moguće. Tu stradaše četvoro čeljadi, mili Bože, što razbojnik radi. Zorka, Zoran, Željko, baba Stana, zadobiše puno teških rana. Jadni Zoran ostade bez ruke, jadni Željko umire od muke. Željku geler kičmu prikinuo, samo malo žila ostavio. A kod ženskih nešto lakše rane, Zorki manje, a veće u Stane. Tu smo bili od dva do tri dana, do poruke Martića Milana. Poručuje da će doći klati, u Manojle ako su Hrvati. Plaču žene, dica se pripala, kao da je kraj nji bomba pala. Sve nas jadne uvatila priša, da dođemo makar do Goriša. Mi u Goriš na zalasku sunca, a kad tamo na sve strane puca. Srce stalo, kosa u zrak ode, mili Bože, di smo došli ode. Pitam stražu imal´ igdi vode, a on ljuto: biž´ te u ograde. Mi smo išli niz one jaruge, dok nam nije ponestalo snage. Noć je duža nego dvije druge, puna plača, žalosti i tuge. Mi skidamo sa sebe jakete, pokrivamo svako svoje dijete. Ujutro petak osvanuo, ja sam jadan gorko zaplakao. Vidim jadan nema mista ode, ajmo opet vratit se u Pode. Od Goriša pa do sela Poda, ima dobri pet – šest sati oda. Vuci dicu, a i puste torbe, jedva jadni dospili u Pode. Tu smo našli puno našeg svita, jadni narod, svak za svakog pita. Mi im nismo dali odgovora, ne možemo jadni od umora. Tu smo našli i Mišu Radasa, stoji Mišo ki općinska kasa. Pričam Miši teške jade svoje, kako ode sada stvari stoje. A on reče dvi – tri riči samo, jadna majko, kud ste došli ´amo. Bilo kuda krićati se mora, vama mladim ne fali odora. Ili naša ili ona druga, koja druga, uvati nas tuga. Više baćo pisati ne mogu, samo kažem hvala dragom Bogu! Napisao Zdravko Perić-Cecan Jučer je bio 16. rujna....25. godina od dana kada smo sa jednom putnom torbom krenuli u jedan novi neizvjesan život... Još imam tu plavu torbu....i sada u ormaru držim malu televizijicu koju sam u nju tada stavio.... Bila je to sva naša imovina..... I kada sad nakon 25. godina razmislim o svemu....bitno je samo sačuvati živu glavu...a drgugoga će svega biti- prije ili kasnije..... Neka počivaju u miru svi oni koji Domovinski rat nisu preživjeli... Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621555741/1609199116092006.html

četvrtak, 15.09.2016.

četvrtak, 15.09.2005. Nova radna mjesta u Promini (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) četvrtak, 15.09.2005. Nova radna mjesta u Promini Oklaj, 15.09.2005. god Nekidan sam prolazija kroz Gluvače, i taman sam naišao na kamione koji su vozili asfalt prema kamenolomu. Vlasnici kamenoloma odlučili su asfaltirati dio puta koji vodi prema kamenolomu, na relaciji od Gluača do Traljića (oko 2,5 km). Ovim asfaltiranjem, zadovoljeni su i zahtjevi vlasnika vinograda uz samu cestu, koji su tražili da se riješi problem velike količine prašine koja je nakon prolaska kamiona padala na vinograde. Sad je i mještanima Traljića došao asfalt do kuća, pa dosta brže mogu doć do ceste za Oklaj i Drniš. Oklaj, 11.06.2005. god Evo nekoliko novih informacija o radu kamenoloma pod linkom: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050609/sibenik02.asp UZ POMOĆ PRVOG BLJESKA TALIJANI STIGLI NA PROMINU "Na kamenolomu tvrtke Prvi bljesak na jugozapadnim obroncima Promine, između Razvođa i Oklaja, ovih dana u pogon se stavlja postrojenje koje će uvelike olakšati posao eksploatacije kamena, koji ova tvrtka izvozi u Italiju. Riječ je o eksploataciji vapnenca, kalcij-karbonatne sirovine, za industrijsku primjenu. — Nedavnim otvaranjem našeg kamenoloma otvorile su se mogućnosti valorizacije ovog prostora, a već smo zaposlili i 40-ak radnika. Preradom, odnosno mljevenjem ove sirovine visoke kvalitete dobiva se proizvod čija je primjena vrlo široka u različitim industrijama, te je upravo u tijeku stavljanje u pogon nove 64-tonske drobilice, jer cilj je kamen ovdje prerađivati, a ne ga u obliku sirovine izvoziti u Ravenu — kazao je Željko Džapo, član uprave Prvog bljeska. Kamen je do sada otkupljivala talijanska tvrtka S.I.S. Mineralia, te tvrtka Cave Del Adriatico, a Talijani odnedavno čine i dio vlasničke strukture Prvog bljeska, pa je i direktor kamenoloma u Promini Talijan Massimiliano Spadoni. — Iznimno sam zadovoljan kvalitetom i čistoćom kamena, do sada su se radile intenzivne pripreme kako bismo iz kamena kojeg odlikuje 99,7-postotna čistoća bez primjesa željeza, te 98,5-postotna bjelina, izvukli maksimum kvalitete, odnosno da bismo mogli proizvoditi filer, tj. kameno brašno — istaknuo je Spadoni". (cijeli tekst pod već navedneim linkom u naslovi) Nekad je prominski kraj živio od rudnika boksita. Oni su zatvoreni, a iza njih su ostale brojne "jame" i "mejane". Kako su se gasili rudnici, tako je i ovaj kraj bilježio sve manji i manji broj stanovnika. Sa nekadašnjih 6500 stanovnika, Promina je danas došla na svega 1300 stanovnika. Zahvaljujući kvalitetnom bijelom kamenu otvara se kamenolom u podnožju Promine, a Promina ovih dana bilježi otvaranje novih radnih mjesta te će dvadesetak Prominjaca tu pronaći stalni posao, te neće morati kao mnogi mladi prije njih napustiti svoj kraj "trbuhom za kruhom". Više o ovoj temi možete pročitati pod linkom: http://www.gradimo.hr/Content/Article.aspx?Id=1850 (link nažalost u 2016. godini ne radi) Pozdrav iz Promine, Oklaj, 08.04.2005. Već nekoliko dana na relaciji Oklaj-Šibenik mogu se uočiti veliki kamioni puni bijelog kamena. Počela je eksploatacija kamena, i baš me zanimalo kako izgleda taj kamenolom... tko sve radi.... Uputio sam se lagano biciklom od Oklaja prema Gluačama. Tamo se već izdaleka primjećuje bijeli makadamski put koji vodi prema podnožju Promine. Po bjeloj prašini koja se diže iza velikih kamiona, lako je pratiti kud sve put vijuga. Put je odlično nasut, tako da je pravi gušt voziti se biciklom. Doduše malo je na mjestima teži uspon ali... Uglavnom od Gluača do kamenoloma nema ni 20-ak minuta biciklom. Čim sam došao do kamenoloma, iznenadio me veliki broj kamiona i bagera. U samom kamenolomu radi 10-ak ljudi na kamionima i bagerima, dok 10-ak kamiona cijeli dan voze na relaciji Kamenolom-Šibenik. Baš mi je bilo drago vidit sve te momke koji su tu pronašli stalni posao. Sve su to momci od 20 do 30 godina starosti. Da nije kamenoloma veliki dio njih bio morao napustiti Prominu kao mnogi mladi prije njih. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/09/205321/nova-radna-mjesta-u-promini.html

srijeda, 14.09.2016.

četvrtak, 14.09.2006. Iduće godine besplatni udžbenici? (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 14.09.2006. Iduće godine besplatni udžbenici? Od iduće školske godine 2007./2008. svi učenici osnovnih i srednjih škola, koji su obuhvaćeni obveznim obrazovanjem dobit će besplatne udžbenike, a počet će i primjena niza drugih mjera za potporu obiteljima u podizanju djece, najavio je danas premijer Ivo Sanader predstavljajući prijedlog Nacionalne populacijske politike (NPP). Besplatne udžbenike će uz osnovce dobiti učenici prvih razreda srednje škole za koje je od iduće školske godine srednjoškolsko obrazovanje obvezno. "Ta mjera, kao i ostale mjere NPP-a, nisu za jednokratnu upotrebu i nemaju veze s izborima, sve su u skladu s financijskim mogućnostima države i njih bi se trebala držati svaka iduća Vlada, jer budućnosti zemlje nema bez djece", rekao je Sanader odgovarajući na novinarski upit hoće li podjela besplatnih udžbenika trajati samo jednu godinu, kao što se već ranije dogodilo. Nakon 12 godina povećat će se i iznos pomoći za opremu novorođenčeta, tako da će od iduće godine umjesto sadašnjih 1.360 kuna iznositi 70 posto proračunske osnovice, što je oko 2.330 kuna. U proračunu za 2007. osigurano je skoro 240 milijuna kuna više za rodiljne naknade nego ove godine, te 200 milijuna kuna više za dječji doplatak. Oko 50.000 djece ostvarit će pravo na dječji doplatak, a 49.000 djece ostvarit će dodatak za treće i četvrto dijete.(hina/s.t.) Raduje me ovaj članak. U neku ruku djeca koja žive i manjim sredinama poput Promine zbog malih prihoda njihovih Općina, uskraćeni su za mnoge olakšice koje im veći gradovi (Zagreb) i županije nude. Dok djeca u Zagrebu udžbenike za školu dobivaju besplatno, djeca u Kninu također, djeca općine Ružić jednokratnu novčanu pomoć od 500 kuna za kupnju knjiga..... djeci Promine knjige kupuju njihovi roditelji kao i u ostalim "siromašnim" sredinama. Koja je poruka takve politike? Preselite se u Zagreb grad koji ima dovoljno novca da potiče demografsku obnovu... Ili se preselite u Knin, grad kojem zbog socijalne situacije grad Zagreb pomaže u rješavanju tog problema. Vratimo se opet na na izjavu premijera Sanadera. Ovo su jako dobra obećanja. Ali sad dolazi ono ALI! Sljedeće godine (kraj 2007) dolaze izbori. Što ako se promjeni vlast? Sad ćete reći koji sam ja pesimist (ili za nekog optimist)? Meni je još u sjećanju 2000. godina. Kao da je jučer bilo. Moje treće djete puni godinu dana, a žena se raduje porodiljnom dopustu i raduje iznosu od 1600,00 kuna koje treba dobijati još dvije naredne godine. A onda dođe Račan na vlast, a Željka Antunović kaže otprilike "Mi nismo toliko bogata zemlja da možemo podnijeti tako velika socijalna izdvajanja"! Ode mojoj ženi preko noći približno 40.000,00 kuna!!! Ja kažem, ajde dobro... ako će se smanjiti vanjski dug, ako će i oni (političari) na sebi teke šparati..neka.... Sve za Hrvatsku! Ali oni su zašparali na nama, a isto su nakon nekoliko dana sa bicikla (sjećate se Fižulića?) i iz Berlinga (Vuić) prešli u luksuzne limuzine. Nije red da se ministri pate. Ove godine se svi pitaju kako to da je u prve razrede upisano oko 4000 prvašića manje? Knin ove godine bilježi čak pet prvih razreda manje!!! Zašto? Za školu je došla na red generacija 1999/2000. Dogodine će brojka biti još poraznija. Sada će opet netko reći da samo sirotinja pravi djecu i to zbog "poticaja" koje nudi Država. Ako malo pogledamo kuda ide ovaj svijet, meni se čini da je prošlo vrijeme življenja za obitelj. Nekad su Američki filmovi kao idealnu obitelj prikazivali sretne roditelje sa petero djece, koji žive u velikoj kući obavezno na kat, ispred kuće karavan, a po kući šeta "Lesi". Šta je danas od svega toga ostalo? Žena i muže.... vječito se svađaju... djece nemaju... jedino psa ili mačku kojeg mjenjaju po potrebi, a novac je uvijek na prvom mjestu. Ti ljudi gledaju obitelji sa dvoje i više djece, kao da su sa drugog planeta, to su po njima zaostali ljudi. Kad je jedna profesorica došla u posjet prijateljima u Prominu, i srela mog kolegu koji ima četvero djece upitala Ga je "Pa kaj je vama, pa jeste vi normalni?... ja i moj muž imat će mo samo jedno dijete.... pa Vi ste strašno zaostali"! Nakon nekoliko godina vratila se u Prominu sa troje djece, i to joj je bilo sasvim normalno... Tema kao da je danas pisana.... A djece u školama sve manje i manje... Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621543804/iduce-godine-besplatni-udzbenici.html

četvrtak, 08.09.2016.

petak, 08.09.2006. Mala Gospa-Gospa Čatrnjska u Promini (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) petak, 08.09.2006. Mala Gospa-Gospa Čatrnjska u Promini Gospa Čatrnjska je jedna od šest katoličkih crkava u Promini. Prema jednoj legendi još za vrijeme vladavine turaka ovim krajevima na čatrnji-bunaru sa izvorom žive vode ukazala se Gospa. Stanovnici ovih krajeva u njenu čast su sagradili crkvu i nazvali je Gospa Čatrnjska. Pored crkve nalazi se groblje u kojem počivaju Prominci iz Zelića, Matasa, Marasovina, Ljubotića, Suknovaca, Lukara, djela Oklaja i Razvođa. Zanimljivo je da prostorno gledano ovako mali kraj kao što je Promina ima šest crkvi i tri groblja. Još mi je zanimljivije zašto je u skoro isto vrijeme građena i crkva sv.Mihovil u Oklaju i Gospa Čatrnjsaka, a udaljene su jedna od druge samo nekoliko kilometara? Zašto se dio Oklaja sahranjuje kod Gospe, a dio kod Mihovila? Tko je nekad davno odredio tu liniju koja određuje tko gdje pripada? Vratimo se sadašnjosti, a ove odgovore možda jednog dana ponude prominski povjesničari. Kao i svake godine, i ove je godine misa započela procesijom. Sliku Gospe Čatrnjske nosile su mlade djevojke i žene, a ove godine su im na pomoći bila i dva momka koji su kao i one bili u prominskoj narodnoj nošnji. Gospina slika je tokom rata bila odnesena u Srbiju, ali je ipak vraćene prije nekoliko godina velikim naporima fra Ivana Čupića, iako on nije volio tom događaju predavati velike medijske pozornosti i publicitet. Važno je spomenuti da Gospina crkva tokom rata nije imala veća oštećenja, jer su i pravoslavci poštivali Gospu Čatrnjsku i dolazili na misu na Malu Gospu. Poseban pozdrav na današnjoj misi fra Šime Nimac uputio je među ostalim i pravoslavcima koji su i danas bili na misi kao i u neka davna vremena prije rata. Nakon mise, članovi KUU Promina zapjevali su prominske pjesme i zaplesali prominska kola na «oboru» ispred crkve. Kako je protekao događaj gledano okom kamere možete pogledati na sljedećim fotografijama; Izvorni post možete pročitati pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621525333/mala-gospagospa-catrnjska-u-promini.html

srijeda, 07.09.2016.

četvrtak, 07.09.2006. Neka kradljivac zadrži BMW, ali vrati papire (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) četvrtak, 07.09.2006. Neka kradljivac zadrži BMW, ali vrati papire Jutarnji u zadnje vrijeme često objavi "zanimljive" priče iz Promine. Neke su pune neprovjerenih informacija pa ih nisam imao volje niti objavljivati na blogu. Danas sam naišao na priču o problemima koji su zadesili Olivera Sredoju, većini Prominaca poznatijeg pod nadimkom Glumac. Drski lopovi ukrali su Glumcu njegov BMW 316 iz dvorišta obiteljske kuće u Oklaju kod Osmanovca. Ali nije problem krađa BMW-a, koliko razni dokumenti bez kojih je 69-godišnji Glumac ostao. Izmeđuostalog otuđeni su mu "..... dokumenti nužni za preseljenje njegove supruge i sina iz Brazila u Hrvatsku te brazilska putovnica njegova 18-mjesečnog sina Olivera Sredoje Juniora". Supruga i sin Olivera Sredoje žive u Sao Paulu i već su trebali krenuti na put kada mu je ukraden automobil u kojemu su bili i svi dokumenti potrebni za njihovo doseljenje u Hrvatsku. Sredoja moli i preklinje kradljivca da zadrži BMW, ali da mu vrati dokumente i sinovu putovnicu. Bez tih dokumenata Oliver Junior i njegova majka, njegova supruga Marta Pereir Sredoja, ne mogu se doseliti u Hrvatsku, u njegovu kuću u Oklaju, i ne mogu postati hrvatski državljani - kaže u svom apelu Oliver Sredoja. Ajde, nek sad lopovi budu pošteni kao što obično i jesu, i neka vrate čoviku dokumente, ako ne zbog Glumca, ono bar radi demografske obnove Promine. Dva nova stanovnika su mali korak sa Hrvatsku, ali veliki za Prominu. Cijeli tekst pogledajte pod linkom: http://www.jutarnji.hr/arhiva/neka-kradljivac-zadrzi-bmw-ali-vrati-papire/3220955/ Kako vrijeme brzo prolazi...već je prošlo deset godina od ovog tužnog događaja. I što se u međuvremenu dogodilo? BMW koliko se sjećam nikad nije pronađen.... Glumac ima skoro osamdeset godina.....a Oliver Sredoja Junior nešto više od jedanaest... Njegova obitelj je i dalje u Sao Paulu... Od demografske obnove Promine....ništa..... Kradljivac je zadržao i BMW i papire....i još puno toga.... Izvorni post nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621527483/neka-kradljivac-zadrzi-bmw-ali-vrati-papire.html

ponedjeljak, 05.09.2016.

ponedjeljak, 05.09.2005. Prošli izbori, prošla obećanja... (Jedanaest godina poslije-Povratak u 2005. godinu) ponedjeljak, 05.09.2005. Prošli izbori, prošla obećanja... Na prošlim izborima u Promini, bilo je raznih obećanja. Teško se svega dobrog i sitit šta su nam sve obećavali, ali ja ću ovaj put ispričati priču o jednom u nizu obećanja. Od kad je otvoren dječji vrtić u Oklaju nakon rata, u područnoj školi Oklaj, u suradnji s dječjim vrtićem Drniš, radi se na osamostaljivanju dječjeg vrtića Oklaj. Ideja je bila da Općina Promina osnuje dječji vrtić, jer bi po nekoj računici općina sa 120.000,00 kuna godišnje, mogla puno kvalitetnije riješiti boravak djece u vrtiću. Na prošlim izborima je obećano da će u staroj Mlinici pored Žagre, u ovoj godini započeti gradnja dječjeg vrtića. Stvarno odlična ideja. Čak su po nekim ćakulama dobili suglasnost i Ministarstva prosvjete i športa... Na kraju ove školske godine razgovarao sam s ravnateljicom dječjeg vrtića Drniš o uspješnim akcijama koje smo napravili u našem dječjem vrtiću u Oklaju. Drago joj je bilo što su roditelji u Oklaju, zajedno sa tetom Maricom Ramljak uspjeli toliko opremiti dječji vrtić, da je on postao najbolje opremljen vrtić od svih koje oni vode... Jedino je zanimalo dali će vrtić koji radi Općina Promina, biti gotov do nove školske godine.... Ja sam se samo na to nasmijao... ipak nama brzina nije vrlina...... Sad sljedi rasplet događaja.... Mlinica pored Žagre je nedavno prodana na licitaciji za 60.000,00 kuna jednom momku koji u njoj planira otvoriti kafić i napraviti sebi stan. Teta Marica Ramljak je prebačena na rad u Dječji vrtić Drniš kako nebi ostala bez posla kad se otvori vrtić u Mlinici. Djeca su dobila novu tetu.... koja je tu do daljnjega.... A koliko smo samo truda uložili da bi postojeći vrtić proradio normalno pogledajte pod linkom (koji više ne radi jer web stranica www.drnis.com, na kojoj je bila objavljena navedena tema, više ne postoji op.a ). Pozdrav iz Promine, Ovaj post najbolje potvrđuje onu poslovicu "vrijeme liječi sve".....ili možda točnije "zaborav liječi sve"? Vrijeme je učinilo da sam se tek čitajući ovaj post sjetio da je stara mlinica nekad trebala biti vrtić-pa tko se toga još sjeća? Zaboravljena sjećanja su pravi lijek za mnogo toga... Koliko se samo puta dječiji vrtić selio iz osnovne škole u Oklaju, a on i dan danas u njoj uspješno funkcionira..... Ali, nakon 11. godina, lijepo je vidjeti kako "jedan momak", danas ozbiljan obiteljski čovjek, uređuje mlinicu, koja bi mogla uskoro biti jedan od najljepše obnovljenih objekata u Promini, ukras na ulazu u Oklaju s kninske strane. Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2005/09/1615125441/prosli-izbori-prosla-obecanja.html

utorak, 05.09.2006. Fešta povodom Velike Gospe i sv.Roka u Oklaju (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) utorak, 05.09.2006. Fešta povodom Velike Gospe i sv.Roka u Oklaju Ove godine je fešta sv.Roka i Velike Gospe koju su već nekoliko godina uzastopno organizirali Čitlučani prebačena u centar Oklaj. Nakon «Narodnih igara» održanih na poziciji između Osmanovca i Suknovaca, Oklaj je postao tijesan za sve goste. Ne pamtim kad je zadnji put bilo ovako puno naroda u Promini. Organizatori fešte kao da su čitali želje mnogih posjetitelja bloga koji su često komentirali potrebu za organizacijom jednog ovakvog događaja. Da smo na čistu, nije to bila fešta na razini fešte gradova Drniša ili Vodica po zvučnim imenima sa estrade, vatrometom ili nešto tome slično, to je jednostavno bilo jedno veliko druženje Prominaca i njihovih prijatelja. Nakon nastupa KUU Promina i KUD-a Miljevci koji su pokazali šarolikost naših narodnih nošnji i zaigranost naših kola, goste je do kasno u noć zabavljala kninska grupa Tenen. Ja se nadam da su se svi gosti i Prominci dobro zabavili, a da će dogodine to biti još veća fešta. Evo i nekoliko fotografija: Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621514597/festa-povodom-velike-gospe-i-svroka-u-oklaju.html

subota, 03.09.2016.

nedjelja, 03.09.2006. Prominci na «Prominskoj misi» u Zagrebu (Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu) nedjelja, 03.09.2006. Prominci na «Prominskoj misi» u Zagrebu Dva puta godišnje prominski župnik održava misu za Promince nastanjene u Zagrebu. Tako će i ovaj put prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» odnosno 10.09.2006. s početkom u 12:30h, održati misu u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu. Ove godine u Zagreb osim fra Šime Nimca odlazi i KUU Promina, i još dvadesetak Prominaca i Prominki. Nakon mise KUU Promina će zapjevati prominske pjesme i zaplesati prominska kola, kako bi podsjetili Promince u Zagrebu na običaje kraja iz kojeg potječu. Nakon svakog nastupa KUU Promina, mnogi se javljaju da bi rado pomogli rad Udruge. Ovih dana Udruga otvara i svoj žiro račun na koji će se moći uplaćivati novčana sredstva i kad ga saznam, ja ću ga rado objaviti. Važno je spomenuti da trošak puta za Zagreb (5500,00 kuna) ne sponzorira nitko, nego članovi KUU Promina sami plaćaju taj iznos. Još se pregovara sa Promincima u Zagrebu za mogućnost organiziranja domjenka za članove KUU Promina. Još ću iznijeti moj pogled u vezi posjeta KUU Promina Zagrebu, i to je samo moj stav a ne stav ostalih članova (ili bar ne većine) KUU Promina. Malo je prilika za susrete Prominaca iz Promine, sa onima koji žive izvan Promine. Ovo je bila jedinstvena prilika za napraviti jedan susret Poglavarstva Općine Promina sa našim uspješnim poduzetnicima u Zagrebu. Sa svima onima koji su i do sada jako puno pomogli obnovi i razvoju Promine svatko na svoj način koliko je mogao. Nekad je u Zagrebu bila i «Prominska noć». Zašto se nakon jedne ovakve mise ne bi moglo opet održati jedno takvo druženje? Članovi folklora u Zagrebu ne predstavljaju sebe osobno nego Prominu, i čudno mi je da nikome osim njih samih i fra Šime Nimca nije to putovanje zanimljivo da bi ga se sponzoriralo i pomoglo? Još jednom napominjem da je ovo samo moje mišljenje, i znam da sam zbog njega kod nekih kako pjeva Jura Stublić «neprilagođen». Izvorni post, nalazi se pod linkom: https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1621504781/prominci-na-prominskoj-misi-u-zagrebu.html

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...