ponedjeljak, 18.09.2006. Stare kuće "putuju" na more?
(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)
ponedjeljak, 18.09.2006.
Stare kuće "putuju" na more?
Oklaj 18.09.2006.
(Kuća na fotografiji nije na prodaju, niti se to igdje u ovom članku spominje.
Fotografija je tu samo kako bih vam dočarao o kakvoj se arhitekturi u Promini radi).
Oklaj 25.04.2006.
Danas sam pročitao zanimljiv članak u Jutarnjem listu.
Evo samo dio članka:
"Sve drskiji kradljivci ukrasnog kamena, granitne i mramorne galanterije stare nekoliko stotina godina, koja se ilegalnim kanalima krijumčari do sve više zainteresiranih pomodarskih kupaca velike platežne moći, nakon što su u dobroj mjeri od policije spriječeni u obalnom dijelu Šibensko-kninske županije, svoj rušilački pohod usmjeravaju na zaleđe Knina.
Ukradeni monolitni dovratci, starinske ograde i mramorne stepenice, nakon čišćenja i obrade, na ilegalnom se tržištu nude kao rustikalni ugradbeni elementi za izradu kamina te kao ukrasni elementi modernih vila.
Cijena jednog masivnog granitnog dovratka iznosi od tri do pet tisuća kuna, a cijenu čak do 1000 eura po komadu podižu starost i očuvanost te najviše ukomponirani datumirani ornamenti".
Cijeli članak pogledajte pod linkom (koji nažalost u 2016. više ne radi).
Sad se vi pitate kakve to veze ima sa Prominom.
Prije nekoliko godina lopovi su započeli sa "razgradnjom" bivše vojarne Miljacka.
Odnešen je veliki broj stepenica od visokokvalitetnog kamena, obrađenog rukama starih majstora.
Na svu sreću sada NP Krka uređuje vojarnu Miljacka za svoje potrebe, pa je krađa zaustavljena.
Ali tu priči nije kraj....
Sad je u trendu rušenje starih kamenih kuća ( nedavno Podi) i njihovo preseljenje "u toplije krajeve".
Baš me zanima da li netko može zabraniti vlasniku stare kamene kuće da je sruši i proda kamen?
Sad se još otvaraju pitanja:
Da li je bolje prodati te kuće strancima, da ih oni urede?
Ili je bolja ova varijanta da se sruše i prodaju?
Obe varijente su velika šteta za Prominu, ali pitanje je što se tu može napraviti?
Koliko se samo kapi znoja prolilo da se iskopa kamen, da se iskleše, da se kuća izgradi.....
Koliko su se naši djedovi namučili da iz ničega stvore nešto...
Koliko su živjeli da čuju: "Ovo je Matina kuća", "Ovo je najlipša kuća u Promini", "Ovo je pravi majstor klesa".....
Kolike su muke i bolesti bile ali se didovina nije prodavala.
Koliko je ratova Prominu rušilo, ali se didovina uvijek obnavljala.
Tko ime i rad svojih očeva i djedova ne poštuje, ni njegova se imena nitko neće sjećati i njegov rad poštivati.
Stare ruke moga djeda
Otišle su već odavno
Sve me još na njega sjeća
Kada prođem kućom starom
Svaki kamen priču priča
Svaki miris nasmije me
Svih se slava odmah sjetim
Bilo je to "Drugo vrijeme"
Živili,
Izgleda da je uvijek bilo, i uvijek će biti da "jedni ruše dok drugi grade".
Izvorni post, nalazi se pod linkom:
https://blog.dnevnik.hr/promina/2006/09/1620975225/stare-kuce-putuju-na-more.html
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
